Zašto je Mrinank Sharma napustio razvoj umjetne inteligencije i okrenuo se poeziji?
Mrinank Sharma bivši je voditelj tima za istraživanje sigurnosti tvrtke Anthropic, poznate po razvoju umjetne inteligencije. Ista je to tvrtka čiji su predstavnici prisustvovali papinoj nedavnoj objavi enciklike Magnifica humanitas u Vatikanu. Sharma je prije nekoliko mjeseci došao u središte javnosti ne toliko zbog same ostavke dane u Anthropicu koliko zbog objašnjenja kojim je svoju odluku popratio.
U sažetom pismu objavljenom na društvenim mrežama Sharma ustvrđuje neke stvari koje bi, s obzirom na njegovu stručnost i poziciju koju je obnašao, trebale izazvati ozbiljnu zabrinutost.
I. „Svijet je u opasnosti“
Svijet je, prema Sharminu viđenju, u opasnosti ne samo zbog razvoja umjetne inteligencije nego zbog „cijelog niza međusobno povezanih kriza koje se trenutačno ispoljavaju diljem svijeta“. Sharma smatra da takav razvoj događaja zahtijeva ono što mnogi tehnokritičari zazivaju već desetljećima, a to je da razvoj naše mudrosti počne pratiti razvoj naših tehnologija.
Sharmino viđenje ispravno je, no navodi nas na upozorenje američkog filozofa Richarda Weavera, koji je problem rapidno razvijajuće tehnike produbio tvrdnjom da problem nije samo u tome što se tehnika razvija brže od ljudske etike te, posljedično, našega zakonodavstva, nego i u tome što su te dvije sfere – tehnika i etika – često međusobno obrnuto proporcionalne.
Jednadžba koju mnogi danas teško prihvaćaju kaže da je preduvjet novog buđenja ljudske mudrosti svojevrsna tehnoaskeza; primjerice, usporavanje mahnitog razvoja umjetne inteligencije. Tomu je tako, kako ustvrđujem u nedavnom tekstu, jer određeni oblici umjetne inteligencije izravno napadaju ljudsku mudrost, kljaštreći čovjekove kapacitete za moralna i ina rasuđivanja.
Očekivati da će se ljudske sposobnosti moći uhvatiti u koštac sa sveukupnošću tehnoznanstvenog aparata u trenutku kada sve više svojih misaonih i prosudbenih aktivnosti eksternaliziramo na strojeve naivno je. Stoga, dok ne smognemo snage barem za početak razgovora o tome da se ChatGPT i slični sustavi prestanu koristiti unatoč tome što su dostupni i, za sada, besplatni, ostat ćemo u podređenom odnosu spram tih sustava, čime će, sukladno Sharminom sudu, i naše vrijednosti ostati podčinjene njima.
II. Tehnika raščovječuje čovjeka
U nastavku Sharma kaže da se želi posvetiti stvarima koje će mu omogućiti očuvanje njegova integriteta kao osobe. Budući da daje otkaz te kaže da se ubuduće planira baviti upravo takvim stvarima, može se zaključiti da na bivšoj poziciji nije mogao iskazivati, konzumirati i utjelovljivati specifičnosti svoje ljudskosti. Takva evaluacija korelira s općenitom tendencijom hipertehnologizacije prema izravnavanju svega, rušenju hijerarhija, pa tako i suobličavanju čovjeka stroju, odnosno svojevrsnom obezličenju ili raščovječenju ljudskog bića.
Strojevi su, naime, iznimno efikasni te su kao takvi međusobno supstancijalno jednaki. Ljudi su grešni i kaotični, no takvi su upravo zato što je svaki različit, svaki oblikovan drukčijim izvanjskim i nutarnjim silnicama; svakome je udahnuta jedinstvena duša. To što će Sharma, kao netko tko se aktivno i s visoke pozicije bavio umjetnom inteligencijom, tehnologiju zamijeniti pisanjem poezije, očito kao posljedicu toga što je donekle traumatiziran onime što je vidio, činjenica je koja bi svakoga trebala nagnati na promišljanje.
Na kraju Sharma citira pjesmu The Way It Is Williama Stafforda iz koje se još jednom dade iščitati Sharmina misao da svojim otkazom ne napušta samo svoj posao već napušta i sve ono prolazno na čemu je taj posao stajao, s krajnjim ciljem novog uspostavljanja odnosa s onim vječnim.
***
Porobljavanje ljudske percepcije
Što je to u modernoj tehnologiji, a napose u umjetnoj inteligenciji, što nas zadržava u prolaznome te odvraća pogled od vječnosti, pitanje je koje si svatko mora postaviti. Heidegger je takvo stanje nazivao Gestellom, odnosno jednim specifičnim načinom na koji suvremena tehnika porobljava ljudsku percepciju namećući joj nezdrav odnos spram vlastite okoline – odnos u kojemu se totalitet stvarnosti reducira na resurs za iskorištavanje, odnosno na šuplji teren za upražnjavanje ljudske samovolje.
Što god da se dogodi, koja god tragedija da nas zadesi, Sharmina citirana pjesma kaže da ne smijemo pustiti nit. Nit je ono što nas, kako možemo iščitati iz cjelokupnog pisma ovog bivšeg stručnjaka za umjetnu inteligenciju, drži ljudima dok gledamo u ponor vlastitih kreacija; ponor nastao našim vlastitim oholim djelovanjem; ponor prema kojemu cijeli svijet polako ali sigurno plovi.
#SapereAude
Originalan tekst dostupan je na https://sapereaudecro.substack.com/p/zasto-je-mrinank-sharma-napustio
