Jedan od intervjuiranih Nijemaca kaže “…ne moram više pročitati Sarazzinovu knjigu “Njemačka uništava samu sebe”, jer živim tu stvarnost svakodnevno”.
Dokumentarac ‘ZOMBIE LAND’ poznate nizozemske političke komentatorice Eve Vlaardingerbroek ugledao je svjetlo dana. “Njemačka više nije što je nekad bila.” Čuli ste i čut će te to još mnogo puta. Masovne migracije i kombinacija vladavine “demokršćana” zapravo liberala i zelenih napravila je od nekad pogonskog industrijskog goriva Europe etničku tempiranu bombu i orvelovsku ugljičnog otiska oslobođenu državu.
Eva Vlaardingerbroek nas zajedno s Jano Karonom uz snimateljsku ulogu izgleda “našeg” Luke Ljubičića provodi kroz Frankfurt, Berlin, Dortmund i Hamburg. Fokus je na novom obliku beskućništva koji se pojavio u njemačkom društvu. On je nastao kao posljedica droge, nasilja i masovnih migracija. Preciznije, rezultat je to Merkeličinog “Willkommen” migrantima koji će se pokazati kao pogubna pogodba za budućnost njemačke nacije. Povijest će to/već to pokazuje.
O kakvoj se pogodbi radi, pitate se? Riječ je o poznatom “mokrom snu” liberalnih demokrata. Znamenkasti rast BDP-a po cijenu gubitka nacionalne sigurnosti, suverenosti i ukupno gledajući poznatog načina života. Njega više nema. Novonormalno podrazumijeva kristal met i heroin koji se mogu naći na dječjim igralištima diljem njemačkih gradova. Obračuni noževima u sred bijela dana? “Willkommen” migranti. I hvala.
Protagoniste migrantskih obračune na ulicama najvećih njemačkih gradova etnički možemo smjestiti na prostor sjeverne Afrike i Bliskog istoka, spolno definirati kao muškarce, a dobno svrstati u mlađe skupine. Od rata takvi ne bježe, ali dostupnost socijalne države traže. Zauzvrat nude svoje kulturne obrasce bez namjere da se prilagode društvu u koje su došli. Obračuni noževima, teroriziranje domicilnog stanovništva i beskućništvo.
Sve su to slagalice jednog općeg mozaika besperspektivnosti koju donose masovne migracije kakve povijest Europe nije zabilježila. Problem je utoliko ozbiljniji jer priroda takvih migracija dovodi do civilizacijskog obračuna dekadentnog Zapadnog društva i demografski rastućeg arapskog društva koji pokazuje jasne naznake “tihog” osvajanja europskog prostora.
Tužno je zapravo promatrati kako se perjanica europskog gospodarstva u relativno kratkom vremenskom periodu toliko srozala. U dokumentarcu tako imamo prilike gledati Poljake, Latvijce i Rumunje koji također nisu pobjegli sudbini beskućništva. Zemlje Istočna i Jugoistočna Europa koje su tradicionalno predstavljale solidan radni bazen njemačkom gospodarstvu danas u njoj ne pronalaze ekonomsko blagostanje, njihov primarni motiv odlaska iz vlastite zemlje. Njemačka, obećana zemlja? Razmislimo još jednom o tome.
Bjelodano je kako povijest Starog kontinenta ne pamti ovakav tip useljeničke politike. Svjesni opasnosti koja prijeti i Hrvatskoj treba reći nakon svih notiranih pojedinosti o nemogućnosti uklapanja arapskog svijeta u Reliquiae reliquiarum kršćanstvom prožetog zapadnog društva kako postoji paradigma kojom se vode europski moćnici. Mržnja je to prema vlastitoj kulturi, ostavštini predaka i povijesno ostvarenoj težnji poštivanja ljudskog dostojanstva koju doduše desetljeća seksualne revolucije i marša kroz institucije polako pretvaraju u pervertiranu verziju njezinih izvorišnih osnova.
Sve te vrijednosti materijalne i nematerijalne (duhovne) baštine sintetizirane su u univerzalnoj ulozi Katoličke Crkve koju je odigrala u europskoj povijesti. Europa ne vjerujte što vam kažu srednjostrujaški mediji NIJE POLITIČKA TVOREVINA. Europa je zajednica naroda iste vjere i istih moralnih vrijednosti.
Teška je ovo besjeda za Europljanina 21. stoljeća. On se vidi kao vrhunaravna evolucijska neminovnost u povijesnom razvoju Europe. Ne shvaća on kako je on tek maleni djelić vremenskog trajanja jedne civilizacije. Svjetovno ili materijalističko zdanje koje je izgradio na Zapadu odvelo ga je u potpuno slijepilo. Ne prepoznaje on više duhovne temelje Europe. Okupira ga tehnika i materijalni napredak.
Zaboravio je na duhovne vrijednosti koje su glavna svrha ljudskog postojanja. Izgubio je sklad između održavanja ravnoteže nutarnjeg i vanjskog iskustva. Predao se osjetilnom, vanjskom iskustvu, a nutarnje je ostalo bez prijeko potrebnih zaliha duhovne moći.
Nisam (još) uvijek toliko genijalan kako bih preuzeo autorstvo nad gore navedenim mislima. Bila je ovo parafraza izuzetnog uvida u europsku dušu engleskog povjesničara Christophera Dawsona u njegovom remek djelu Razumijevanje Europe.
Znam, dopustio sam da me povjetarac romantizma odvede u sada izgubljenu Europe prošlosti čiji su temelji popucali nakon svjetskih ratova na njezinom teritoriju, da bi kulturna i seksualna revolucija odradila knockdown uzdrmanom Starom kontinentu od kojeg se nije oporavio. No, i Rocky je padao, pa se dizao, pa je opet padao, pa se opet dizao. Pa je pobijedio. Ima nade.
Mi Hrvati polako počinjemo kušati plodove servilne europske politike bahatog zrinjevačkog birokrata gospodina Andreja. Dijelovi Zagreba i Rijeke počinju sličiti arapskim četvrtima Bruxellesa, Pariza, Berlina, Malmöa i drugih europskih gradova. Sad, ne bih kao ostatak oporbe pretvorio ovo u osobni obračun, jer gospodin Bahati to može biti sve dok rejting dobro stoji.
Zbog toga treba ponuditi alternativu politici otvorenih vrata točnije granica migrantima dominantno mlađim muškarcima s prostora sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Ona je u promišljenoj useljeničkoj politici. Ona je logična što bi značilo orijentirana prema nacionalnim interesima etničke homogenosti kao jednog od ključnih uvjeta iole ravnopravne borbe suverenizma protiv globalizma. Ona je i trezvena što bi značilo da “operira” u granicama geopolitičkog realiteta.
Ukupnost promišljenosti i trezvenosti značilo bi prepoznavanje nedostatka radnika u Hrvatskoj ali i opasnosti koja se krije u uvozu strane radne snage iz zemalja Trećeg svijeta. Konkretne politike trebaju biti usmjerene prema prvenstveno povratku iseljene Hrvatske. Uvoz stranih radnika kao drugi na listi prioriteta, trebao bi biti kao što je bio i do kojih dvije-tri godine unazad orijentiran prema zemljama jugoistočne Europe ( Bosna i Hercegovina, Srbija, Kosovo) ili pak prema zemljama sličnog kulturnog kruga poput Ukrajine i Poljske.
Hrvatska se vlast tako ne bi bi dovela u opasnost budućnost vlastite zemlje poradi nekoliko postotnih bodova većeg rasta BDP-a. Njemačka, Francuska, Švedska, Belgija i nastavi niz drugih zapadnoeuropskih zemalja pokazuju nam primjerom zašto je riječ o “pogubnoj pogodbi” kako sam ju ranije u tekstu definirao.
Dokumentarac Eve Vlaardingerbroek ‘ZOMBIE LAND’ pokazuje nam slikom i tonom kako izgleda urušavanje nekad skladnog njemačkog društva i zašto ne trebamo slijediti katastrofalne politike zapadnoeuropskih zemalja.












