Zamislite rat u kojem svaka granata ispaljena iz tenka ili haubice pogađa. U kojem neprijatelj uništava ne samo nepokretne već i pokretne ciljeve na udaljenostima od više stotina kilometara. U kojem protutenkovski vođeni projektili sami odabiru ciljeve tijekom leta. U kojem zapovjednici sjede u zapovjednim središtima te na računalnim monitorima prate kako neprijatelj gubi stotine ljudi i tehniku dok njihove snage nemaju gubitaka. Sve to omogućava im digitalni zapovjedno-nadzornom sustavi pogonjeni umjetnom inteligencijom (AI). Zahvaljujući njima njihovi vojnici uništavaju neprijatelja a da ga uopće ne vide ne dajući mu ikakvu priliku da se obrani. Najveći dio neutralizacije neprijatelja ostvaruje se robotiziranim oružjima.
Mislite da je tako nešto rezervirano isključivo za jeftine znanstveno-fantastične filmove? E pa nije. Sve to je već stvarnost. A uskoro će se ta tehnologija naći u rukama naroda koji od sredine 18. stoljeća sanja kako će porobiti sve oko sebe i stvoriti veliku državu (Načertanije Ilije Garašanina napisano je 1844. godine). Naroda koji je u prošlom stoljeću čak dva puta pokušao to ostvariti. Prvi put okupacijom nakon raspada Austro-Ugarske, a drugi put krvavim ratovima. Naroda koji i danas sanja o „srpskom svetu”. Kako bi to ostvarili počeli su se ponovno naoružavati.
Izraelska tvrtka Elbit Systems objavila je danas (13. kolovoza) da je s neimenovanom europskom državom sklopila ugovor vrijedan 1,635 milijardi dolara za isporuku najsuvremenijeg oružja i vojne opreme. S obzirom na trenutačne političke odnose Europske unije i Izraela broj europskih država koje su u ovom trenutku spremne ugovarati takve poslove vrlo je mali. Dvije, najviše tri.
Jedna od njih je Srbija, koja stalno povećava isporuke artiljerijskog streljiva Izraelu. Tijekom 2024. godine isporučeno je streljivo vrijednosti 47,9 milijuna eura, da bi u prvih šest mjeseci ove godine isporučeno streljivo vrijedno 55,5 milijuna eura. Istovremeno Beograd povećava uvoz izraelskog oružja, što je logično jer rusko ne može dobiti, a kinesko je upitne kvalitete.
Još 18. studenog prošle godine objavljeno je da je Srbija naručila samovozne višecijevne lansere raketa PULS i izvidničke letjelice Hermes 900. Precise & Universal Launching System je modularni sustav i trenutačno najsuvremeniji na svijetu. Jedna od odlika mu je da rakete i projektile nosi u kontejnerima koji se vrlo brzo postavljaju i skidaju.
Zahvaljujući tome rabi rakete/projektile različitog kalibra i dometa. Počevši od nevođenih raketa GRAD kalibra 122 mm i dometa 40 km, do vođenih balističkih projektila Predator Hawk promjera 370 mm i dometa 300 kilometara. Zahvaljujući kombiniranom inercijalnom i GPS navođenju bojnu glavu mase 140 kilograma može „spremiti” unutar kruga promjera 10 metara od cilja na krajnjem dometu. Tih 300 km više je nego dostatno za pogađanje bilo kojeg cilja unutar Hrvatske. Koja od takvog napada nema obrane jer smo novac „ulupali” na kupnju 12 zastarjelih Rafala, umjesto na suvremene protuzračne/proturaketne sustave.
Nažalost, Srbija nije stala na kupnji višecijevnih lansera. Elbit se na njegovim internetskim stranicama pohvalio da ugovor vrijedan 1,635 milijardi dolara obuhvaća, između ostalog, vrlo napredne ISTAR sustave. ISTAR je skraćenica od Intelligence, Surveillance, Target Acquisition, and Reconnaissance, što znači zapovjedno-nadzorni sustav. Najvažniji dio Elbitovog ISTAR sustava su superračunala s umjetnom inteligencijom. Koja u realnom vremenu prikupljaju i obrađuju podatke sa svih platformi koji su s njim povezane.
Teoretski to znači ne samo s izvidničkih letjelica već i s recimo tenkova i borbenih vozila pješaštva koji su njime opremljeni. Elbitov zapovjedno-nadzorni sustav za kopnenu vojsku je TORC2H Command & Control sustav i već ga koristi izraelska vojska. Jedna od njegovih odlika je da se članovi posade mogu opremiti sustavom IronVision Helmet Mounted Display – kacigom s vizirom na koji se projicira slika (slično najsuvremenijim kacigama višenamjenskih borbenih aviona i helikoptera). Preko digitalnih radiouređaja E-LynX održava se zaštićena dvosmjerna komunikacija koja prenosi podatke s borbenog vozila u zapovjedništvo i od tamo dobiva sliku bojišta i zapovijedi.
ISTAR sustav teoretski omogućava zapovjednicima s razine glavnog stožera do razine voda ili čak desetine, prijenos od AI obrađene slike bojišta s pozicijama neprijatelja i (podjednako važno) vlastitih snaga. Naravno, trošak uvođenja sustava dramatično raste kako se spušta prema nižim postrojbama. Međutim, omogućava dobivanje bitaka uz maksimalne gubitke neprijatelja i vrlo niske vlastite.
Elbit je objavio da će srbijanska vojska uz ISTAR sustav dobiti SIGINT i COMINT sustave podržane sustavima za elektronsko djelovanje (ometanje). SIGINT je skraćenica od SIGnals INTelligence te se radi o sustavima koji analiziraju sve elektronsko zračenje neprijatelja te omogućavaju njegovo neutraliziranje ometanjem ili uništenjem. COMINT je skraćenica od COMmunications INTelligence te obuhvaća sustave za analiziranje neprijateljskih sustava veze. S dolaskom umjetne inteligencije COMINT sustavi su dobili mogućnost automatskog praćenja i analiziranja u realnom vremenu ili s neznatnim zaostatkom. Bez AI taj proces uključuje operatere i analitičare te traje puno duže.
Elbit kaže da će kupac dobiti i sustave za noćno djelovanje, elektro-optičke sustave motrenja te sustave za aktivnu obranu borbenih vozila (Elbitov sustav je Iron Fist).
Isporuka svega toga bit će obavljena u pet godina. Pritom ne postoji ni najmanja sumnja da je neimenovana država Srbija. Jer se načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Milan Mojsilović na sastanku s najvišim časnicima srbijanske vojske, održanom 7. kolovoza, hvalio projektom „Digitalna armija”.
Sve ovo znači da MORH i OSRH imaju najviše godinu dana da odaberu iste takve sustave kojim će parirati srbijanskim. s obzirom na to da su izraelski među najnaprednijim na svijetu izbor nam nije odveć velik. Zapravo se svodi isključivo na američke. Europske tvrtke imaju neke razvojne projekte koji su jako daleko od operativne uporabe, pa su nama neuporabljivi.
Ako MORH i OSRH ništa ne poduzmu za pet godina srbijanska vojska će postati dominantna sila, daleko naprednije opremljena i naoružana od svih oko nje. Jer je bliska budućnost ratovanja u digitalnom nadzoru bojišta.
