Pljušte ovih dana medijske objave, izjave aktera na političkoj sceni, izlaze kompromitirajuće poruke, u Saboru je uzavrelo, Možemovci bdiju na Markovu trgu, a sve ih povezuje samo jedno ime – Ivan Turudić.
Ne pamtim kad je neko imenovanje izazvalo ovoliku pozornost opće i stručne javnosti kao ovo imenovanje novog glavnog državnog odvjetnika. Plin za cent, Mreža, Milijarda iz Ine i sve ostale afere hrvatskog političkog vodstva nisu zajedno ovoliko uzburkale hrvatsku javnost. I postoje dobri razlozi zbog kojih je tome tako.
Naime, sve spomenute i nespomenute afere svoj će epilog dobiti činjenjem ili nečinjenjem DORH-a, a ključna osoba svake organizacije je ona koja joj je na čelu.
Izborom Ivana Turudića na mjesto glavnog državnog odvjetnika HDZ si očito priprema odstupnicu i mirnije dane u postizbornom vremenu bez obzira kako završili izbori.
Svjesni su činjenice na Markovu trgu kako je njihova konstrukcija izrazito labava usprkos lobotomiranom HDZ-ovom biračkom tijelu koje za sebe voli reći kako je konzervativno, demokršćansko i domoljubno, a onda podržava stranku koju je izglasala Istanbulsku konvenciju, državnu granicu prepustila nekontroliranom prelaženju stotina tisuća migranata, donijela Zakon o životnom partnerstvu istospolnih parova kao i razne druge liberalno-lijeve politike.
Koliko god ta vjernost svom ugnjetavaču ukazivala na štokholmski sindrom od kojeg očito boluje dobar dio hrvatskog naroda ipak iz izbornog ciklusa u ciklus biologija radi svoje i sve je manje naših sunarodnjaka kojima su ta tri magična slova ostala duboko urezana u najdubljim sferama njihovih srdaca kao simbol koji je zamijenio crvenu petokraku, jednoumlje i diktaturu jednopartijskog sistema.
Osim toga, svako toliko, valjda direktnim Božjim djelovanjem, netko uzme i crvenu pilulu iz Matrixa i napokon progleda. A kad širom otvori oči, onda probuđeni bivši konzervativni simpatizer stranke na vlasti uvidi kako je osim Račana i Mesića detuđmanizaciju vrlo uspješno provodio i Sanader, kako je upravo HDZ isporučio generale svoje pobjedničke vojske Hagu, kako je upravo HDZ spreman prepustiti državni suverenitet međunarodnim organizacijama bez ikakvog izbornog legitimiteta poput WHO, kako po briselskom diktatu HDZ dopušta da woke agenda puzajući ulazi u hrvatske zakone i kako ga na kraju taj isti HDZ tako bezočno krade i pri tom mu se bahato smije u lice.
Dugo je već HDZ na vlasti, a dugo je i Plenković na čelu stranke, a još duže je Vladimir Šeks u politici da ne bi bili svjesni te činjenice. Svih ovih godina oni su pomno pazili na svaku sitnicu, razrađivali scenarije i smanjivali štetu ne bi li postigli svoje ciljeve. A primarni cilj je uvijek osvojiti vlast. Ostankom na vlasti nikakve brige za njih nema.
Zašto bi onda Andrej Plenković toliko ustrajavao na izboru koji mu očito donosi veliku štetu? Premijer dakle, ima na raspolaganju svu stranačku i dobar dio državne infrastrukture, ima financije, iskustvo i još iskusnije savjetnike da bi zbog bilo kojeg suca, odvjetnika, sportaša ili znanstvenika sebi umanjivao šanse na skorim izborima.
Vrlo je brzo ekipa oko Plenkovića uvidjela da s Turudićem na čelu DORH-a, HDZ gubi naklonost lijevo-liberalnih medija koji su ga podržavali još i prije onog famoznog COVID sastanka, a da mu Turudića neće progutati ni lijevi kao ni centristički glasači koje je svojim liberalnim politikama privukao Plenković i koji su skupa s lobotomiranim konzervativcima bili okosnica HDZ-ovih pobjeda pod Sanaderom i Plenkovićem.
Premijer i njegovi suradnici potpuno su svjesni da im taj izbor jako puno odnosi i svejedno su ga izglasali. Njegovim ustoličenjem HDZ je jednim manjim dijelom ipak profitirao i kod desnih glasača. Sudac koji je poništio presudu bl. Alojziju Stepincu, podržavao pozdrav ‘Za Dom Spremni’, koji je bio hrvatski branitelj njima je sasvim prihvatljiv bez obzira na njegovu poročnost i vrlo upitno poštenje.
Taj dio birača podržava izbor Turudića jer su im nacionalne teme važnije od svjetonazorskih i moralnih i u tom bazenu HDZ smanjuje štetu zbog svojih već spominjanih lijevo-liberalnih politika. Prkačin je tako podržao Turudića, a HDZ-ov partner u mogućem sastavljanju vlasti Domovinski pokret ostao je na razmeđi, ni u saborskom klubu nisu se uskladili po tom pitanju jer je Bartulica bio suzdržan, dok su ostali glasali protiv Turudićeva imenovanja.
Novopečeni DP-ovac Slobodan Prosperov Novak otvoreno je podržao Turudića u Podcastu Velebit i dobar dio članstva Domovinskog pokreta dijeli njegovo mišljenje.
Sav taj benefit ipak je mnogo manji od štete koju za sobom povlači Turudićevo imenovanje.
Ali što mu onda Turudić donosi? Što je važnije od nove izborne pobjede?
Odgovor je da nema ničeg važnijeg od izborne pobjede, ali što ako nje nema na vidiku? Što ako su ankete koje se u stranci redovito provode i koje osim izvođača nemaju baš ničeg zajedničkog s onim anketama što se nude u medijskom prostoru, baš kao i informacije s terena pokazale da postoje ozbiljne šanse da nakon predstojećih izbora HDZ neće imati dovoljno ruku za formiranje vlasti?
Vrlo vjerojatno ih neće imati ni nitko drugi i ponovljeni izbori su vrlo izvjesni u tom slučaju.
Politički interregnum koji bi tada nastao u kombinaciji s DORH-om koji nije pod čvrstom kontrolom stranke bio bi idealna prilika za pojedince unutar sustava koje je HDZ držao po strani, a koji bi tu vidjeli priliku za vlastito promaknuće. Bilo bi to idealno vrijeme oslabljenog stiska vlasti za curenje informacija koje bi mogle odlučiti rezultate ponovljenih izbora.
Iako je Lex AP izglasan, bez čvrste stege i predanosti cilju osobe na čelu DORH-a teško će biti zaustaviti Plenkoviću toliko mrsko curenje.
I jedini razlog koji je natjerao Plenkovića da podrži Turudića je činjenica da je svjestan kako nakon predstojećih parlamentarnih izbora neće imati većinu. U tom slučaju šef DORH-a bit će osoba u čijim će rukama biti sudbina HDZ-a.
Idealan lik za tu funkciju iz perspektive HDZ-a je upravo Ivan Turudić. Kompromitirani poročni „domoljub” kojeg bi u slučaju neposlušnosti HDZ povukao sa sobom u blato i koji je prisiljen dijeliti njegovu sudbinu.
Milanović: Svi koji su glasali za Turudića neprijatelji su Hrvatske
Reakcije na prijedlog Turudića za glavnog državnog odvjetnika su pokušaj udara na Vladu
INTERVJU Turudić demantira optužbe, nije očekivao takav ‘intenzitet mržnje’
