Za trenutnu inflaciju u Hrvatskoj su odgovorni Vlada RH, EU komisija i ECB(europska centralna banka).
Fokusiranje na trgovce ili bilo koga drugog je samo skretanje pozornosti sa stvarnog problema.
Sadašnja inflacija u eurozoni posljedica je kombinacije nekoliko ključnih faktora, koji proizlaze iz analiza povezanih s politikama Europske središnje banke (ECB), fiskalnim odgovorima na pandemiju, i širim globalnim ekonomskim okolnostima.
Evo ključnih razloga za visoku inflaciju:
Ekspanzivna monetarna politika ECB-a
- Proširenje bilance ECB-a: Tijekom pandemije, ECB je značajno proširila svoju bilancu, prelazeći 8 bilijuna eura do kraja 2021. godine. To je uključivalo opsežne programe kupnje vrijednosnih papira (PEPP i APP), koji su ubrizgali veliku količinu likvidnosti u financijski sustav.
- Niske kamatne stope: ECB je održavala izrazito niske, pa čak i negativne kamatne stope tijekom tog razdoblja, potičući zaduživanje i potrošnju. Ovo je povećalo potražnju, ali nije bilo usklađeno s proizvodnim kapacitetima tijekom poremećaja u opskrbnim lancima.
Fiskalne mjere i zaduživanje putem NGEU-a
- Program NextGenerationEU, vrijedan više od 750 milijardi eura, pokrenuo je fiskalne stimulacije diljem EU. Bespovratna sredstva i zajmovi dodatno su podigli ukupnu potražnju u gospodarstvima eurozone.
- Povećanje javnog duga: Ovo fiskalno širenje podržalo je gospodarstva, ali je dodatno opteretilo potražnju, pridonoseći inflacijskim pritiscima.
Vanjski faktori i energetska kriza
- Rast cijena energije: Sukob u Ukrajini i smanjenje opskrbe energenata iz Rusije rezultirali su eksplozivnim rastom cijena energije, posebice plina i električne energije. Budući da energija ima veliki udio u potrošačkim košaricama, ovaj skok imao je direktan utjecaj na inflaciju.
- Poremećaji u opskrbnim lancima: Globalni lanci opskrbe pretrpjeli su značajne poremećaje tijekom pandemije i nakon nje. To je povećalo cijene uvozne robe i sirovina.
- Efekt prelijevanja od globalne inflacije
- Američka politika FED-a : Ekspanzivna monetarna politika Federalnih rezervi i snažan oporavak američkog gospodarstva pridonijeli su globalnoj inflaciji. S obzirom na međusobnu povezanost tržišta, inflatorni pritisci iz SAD-a prelili su se na Europu.
- Deprecijacija eura : Slabljenje eura prema dolaru tijekom 2022. povećalo je troškove uvoza, posebice energenata i sirovina plaćenih u dolarima.
- Strukturni izazovi u EU
- Ovisnost o uvozu energije: EU je visoko ovisna o uvozu fosilnih goriva, što ju čini osjetljivom na fluktuacije cijena energije.
- Političke odluke o zelenoj tranziciji: Određene politike zelene tranzicije mogle su kratkoročno povećati troškove energije i proizvodnje, čime su također pridonijele inflacijskim pritiscima.
Europska središnja banka (ESB) značajno je proširila svoju bilancu između 2019. i 2025. godine. Prema godišnjem izvješću za 2019., veličina bilance stabilizirala se na 4,7 bilijuna eura, što je bilo u skladu s razinom dosegnutom krajem prethodne godine.
Tijekom 2020. i 2021. godine, ESB je poduzeo opsežne mjere monetarne politike kao odgovor na pandemiju COVID-19, uključujući programe kupnje vrijednosnih papira i pružanje likvidnosti, što je rezultiralo značajnim povećanjem bilance. Do kraja 2021. bilanca je premašila 8 bilijuna eura.
U razdoblju od 2022. do 2024. godine, ESB je postupno smanjivao tempo neto kupnji imovine, ali je bilanca ostala na povišenim razinama, krećući se između 7,5 i 8 bilijuna eura.
Do siječnja 2025. godine, ukupna aktiva Eurosustava iznosila je približno 7,8 bilijuna eura.
Ovi podaci ilustriraju značajnu ekspanziju bilance ESB-a tijekom navedenog razdoblja, s povećanjem od oko 3,1 bilijun eura od 2019. do 2025. godine.
FED
Bilanca Federalnih rezervi (FED) značajno je porasla između 2019. i 2025. godine. Prema podacima dostupnim do siječnja 2025., bilanca FED- a dostigla je vrhunac od 8,9 bilijuna dolara početkom 2022. godine, što je predstavljalo oko 37% američkog BDP-a.
Tijekom 2022. godine, FED je započeo proces kvantitativnog stezanja (QT) s ciljem smanjenja svoje bilance. Do trećeg tromjesečja 2024. godine, rezerve su iznosile 3,1 bilijun dolara, što je približno 11% BDP-a.
Ovi podaci ukazuju na to da je bilanca FED-a porasla za približno 3,1 bilijun dolara od 2019. do početka 2022. godine, a zatim se smanjivala tijekom procesa kvantitativnog stezanja. To znači da je ekspanzija bilance FED-a u tom razdoblju bila usporediva s ekspanzijom bilance Europske središnje banke (ESB).
NEXT GENERATION EU
Instrument NextGenerationEU (NGEU) privremeni je plan oporavka Europske unije vrijedan do 750 milijardi eura u cijenama iz 2018. godine, odnosno približno 806,9 milijardi eura u tekućim cijenama.
Sredstva iz NGEU-a dostupna su državama članicama u obliku bespovratnih sredstava i zajmova kroz Mehanizam za oporavak i otpornost (RRF). Od ukupno dostupnih 385 milijardi eura za zajmove, do kraja 2023. godine države članice zatražile su i dobile odobrenje za približno 291 milijardu eura.
Otplata zajma EU-a dodijeljenog NextGenerationEU započet će 2028. i odvijat će se kroz dugoročni horizont – do 2058.
Kako bi osigurala sredstva za otplatu duga nastalog kroz instrument NextGenerationEU, Europska unija planira uvesti nove izvore prihoda u svoj proračun. Europska komisija je u prosincu 2021. predložila tri nova vlastita sredstva:
- Prihodi od sustava trgovanja emisijama (ETS): Dio prihoda ostvarenih licitiranjem emisijskih jedinica unutar EU ETS-a usmjerit će se u proračun EU-a. Očekuje se da će to godišnje donositi značajna sredstva, ovisno o cijenama emisijskih jedinica i količini izlicitiranih prava.
- Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM): Ovaj mehanizam uvodi naknade na uvoz određenih proizvoda s visokim emisijama ugljika iz zemalja izvan EU-a, s ciljem sprječavanja “curenja ugljika” i poticanja dekarbonizacije globalne proizvodnje. Prihodi od CBAM- a također će se slijevati u proračun EU-a.
- Doprinos temeljen na preraspodjeli prava oporezivanja multinacionalnih poduzeća: U skladu s međunarodnim sporazumima postignutim unutar OECD-a i skupine G20, dio rezidualne dobiti velikih multinacionalnih kompanija bit će preraspodijeljen državama članicama EU-a, što će također predstavljati novi izvor prihoda za proračun Unije.
Europska unija je odlučila privremeno povećati kapacitet prikupljanja sredstava za centralni proračun kako bi podržala instrument NextGenerationEU (NGEU). Glavne odrednice uključuju sljedeće:
Povećanje granice za vlastite resurse
- Tradicionalna gornja granica doprinosa država članica EU u proračun temelji se na 1,4% bruto nacionalnog dohotka (BND) za redovite aktivnosti.
- Zbog izvanrednih okolnosti vezanih uz pandemiju COVID-19 i potrebe financiranja NGEU, gornja granica privremeno je povećana za dodatnih 0,6 postotnih bodova, dosegnuvši ukupno 2,0% BND-a.
Privremena priroda povećanja
- Ovo povećanje od 0,6% odnosi se samo na otplatu obveza povezanih s NGEU-om i ne odražava trajnu promjenu u strukturi doprinosa.
- Planira se da će otplate duga započeti 2028. godine i trajati do 2058. godine, koristeći kombinaciju nacionalnih doprinosa i novih vlastitih resursa EU.
VLADA RH
Dok su trajale nabrojane monetarne i fiskalne politika Vlada RH je sve dodatno zagrijala dodvoravajući se raznim skupinama kako bi ostali na vlasti što im je konačno i uspjelo.
Plaće (javni sektor)
2020. godina:
- Minimalna plaća: Porast za 3%, dosegnula je 4.062 kune bruto. 2021. godina:
- Plaće u zdravstvu i obrazovanju porasle za 4–5%.
- Minimalna plaća: Porast od 4,6%, na 4.250 kuna bruto. 2022. godina:
- Rast plaća u javnom sektoru za 6%.
- Minimalna plaća: Porast od 10%, dosegnula je 4.687 kuna bruto. 2023. godina:
- Rast plaća: 5% za cijeli javni sektor kroz kolektivni ugovor.
- Minimalna plaća: Porast od 12%, dosegnula je 700 € bruto (prelazak na euro).
2024.–2025. godina:
- Planirani rast: Dodatnih 3–5% godišnje za ključne sektore (zdravstvo, obrazovanje, policija).
Mirovine
2020. godina:
- Rast mirovina: +3,7% (prosječno povećanje 50 kuna mjesečno). 2021. godina:
- Rast mirovina: +2,46% u prvoj polovici i +2,7% u drugoj polovici godine. 2022. godina:
- Rast mirovina: +5,8% (rekordno povećanje prosječnih mirovina na 2.734 kune).
- Povećanje obiteljskih mirovina: Prosječno +10% (oko 250 kuna mjesečno). 2023. godina:
- Rast mirovina: +7,46% (drugo najveće povećanje).
- Omogućeno korištenje dijela obiteljske mirovine uz osobnu (+500 kuna mjesečno za više od 155.000 korisnika).
2024.–2025. godina:
- Planirano povećanje prosječnih mirovina na 800 € do kraja 2025.
- Uvođenje “trinaeste mirovine”.
Proračunski deficit
2020. godina:
- Deficit: 27,788 milijuna kuna (3,7 milijardi €), 7,3% BDP-a. 2021. godina:
- Deficit: 11,004 milijuna kuna (1,46 milijardi €), 2,5% BDP-a. 2022. godina:
- Suficit: +571 milijun kuna (75 milijuna €), 0,1% BDP-a. 2023. godina:
- Planirani deficit: 1,6 milijardi €, 2,3% BDP-a. 2024. godina:
- Projekcija deficita: 1,7% BDP-a (približno 1,06 milijardi €). 2025. godina:
- Projekcija deficita: 1,2% BDP-a (približno 0,72 milijarde €).
Javni dug (nominalno)
2020. godina:
- Dug: 40,6 milijardi €, 87,3% BDP-a. 2021. godina:
- Dug: 46,3 milijardi €, 78,4% BDP-a (rast od 5,7 milijardi €).
2022. godina:
- Dug: Stabilizacija na 46,3 milijardi €, pad omjera na 68,4% BDP-a. 2023. godina:
- Dug: 47,9 milijardi €, pad omjera na 64,4% BDP-a. 2024.–2025. godina:
- Projekcija: Postupni pad duga na razinu ispod 60% BDP-a do 2025.
Kada jasno znamo da u pandemijske mjere bile pogrešne, opasnost od Covida 19 prenapuhana, trošak cijepljenja financijski i zdravstveni još neizmjereni onda je jasno da je pandemija bila kolosalan politički promašaj koji ćemo ostaviti slijedećim generacijama kao teret, a da još uvijek nismo dobili odgovore na pitanje „zašto je to tako trebalo biti“.
Na to za sada odgovor imaju jedino „teoretičari zavjere“.
Piše: Andrija Klarić, urednik i voditelj SLOBODNOG podcasta
