Radikalno usmjeravanje Poljske prema civilizaciji smrti. Nikako drugačije ne može se opisati odluka o novom iščitavanju zakona o abortusu koju je poljski premijer vlade lijevog centra Donald Tusk oglasio prošli petak.
Tusk, stojeći pored ministrice zdravlja Izabele Leszcyne i ministra pravosuđa Adama Bodnara, objavio je javnosti kako je vladin tim koncipirao smjernice koje će uputiti prema upravama svih bolnica u Poljskoj. Te su smjernice takve da praktički omogućuju abortus na zahtjev, u nekim slučajevima i do devetog mjeseca trudnoće.
Tusk nije slučajno imao tiskovnu konferenciju upravo s tim ministrima. Čovjek koji se donedavno deklarirao kao demokršćanin, a hrvatski analitičari mu tepaju kako je „umjereni narodnjak“, već odavno je sebi kao zadatak postavio legalizaciju abortusa u Poljskoj.
Nakon što mu je prije par mjeseci u Sejmu propao zakonski prijedlog legalizacije abortusa na zahtjev do 12 tjedna, jer je protiv njega glasala ne samo konzervativna oporba nego i njegovi koalicijski partneri iz Poljske narodne stranke (Polskie Stronnictwo Ludowe – PSL), Tusk je oformio vladin tim sastavljen od stručnjaka iz spomenutih ministarstava. Tim je imao za zadatak osmisliti način na koji će vlada legalizirati abortus u ovoj političkoj i legislativnoj situaciji.
Rezultat su ove smjernice koje, kako naglašavaju kritičari, ignoriraju postojeće zakone, kao i, što je još važnije, poljski Ustav.
Smjernice su nastale iz novog iščitavanja Zakona o zaštiti života donesenog još 1993. Taj zakon definira kako je pobačaj dopušten u slijedećim slučajevima: ugoženosti života i zdravlja majke te u slučaju trudnoće nakon silovanja.
Do listopada 2020. bio je dopušten i u slučaju bolesti djeteta u prenatalnoj fazi, što je u praksi omogućavalo eugenički pobačaj, ali je odluka Ustavnog suda, koji je utvrdio da je taj pobačaj u suprotnosti s ustavnom vrijednošću zaštite života, to promijenio.
Odredba o dopuštenom pobačaju u slučaju „ugroženosti života i zdravlja majke“ dosad je bila iščitavana u striktnoj interpretaciji. Termin „ugroženosti zdravlja“ odnosio se prije svega na fizičko zdravlje, a stupanj ugroze morao je biti doista velik i realan da bi liječnik mogao pristati na abortus.
Tusk je na tiskovnoj konferenciji tu interpretaciju, koja uostalom izvire iz duha poljskog Ustava, nazvao „usmjerenom protiv žena“ i „ideologijom“. Sada je na snazi nova interpretacija koja „ugroženost zdravlja“ kao razlog za dopuštanje abortusa tretira na novi način.
Ženi koja želi abortirati bit će dovoljna potvrda od specijaliste (neki tvrde da će biti dovoljna i ona od interniste) prema kojoj trudnoća ugrožava zdravlje. Na temelju te jedne potvrde ginekolozi imaju obavezu napraviti abortus. Ne trebaju tražiti drugo mišljenje, ne trebaju sazivati konzilij (što se dosad u tim slučajevima radilo). Štoviše, kako smjernice naglašavaju, ne samo da ne trebaju nego i ne mogu. Konzilij je formalno dopušten, ali ako se trudnica požali tužiteljstvu, liječniku prijeti kazna.
Smjernice naglašavaju i kako se „ugroženost zdravlja“ ne odnosi samo na fizičko zdravlje, nego i na psihičko.
Što to u stvarnosti znači?
To da bi poljske bolnice mogle uskoro biti preplavljene ženama koje žele napraviti abortus i imaju potrebnu potvrdu za to. Takve potvrde, kažu analitičari, neće biti nikakav problem jer već sada unutar medicinskog sektora postoje proabortivni lobiji koji su spremni davati ženama dokumente o ugroženosti pshičkog zdravlja zbog trudnoće. Ta metoda već postoji i u drugim državama poput, recimo, Velike Britanije gdje je de iure abortus zabranjen, a de facto se radi više od 200.000 njih godišnje.
Ono što daje dodatni ton ekstremizma ovom Tuskovom politikantskom manevru jest vremenski rok u kojemu je moguće napraviti abortus. Dok je u slučaju silovanja abortus dopušten samo do 12 tjedna trudnoće, u slučaju ugroženosti života i zdravlja nema takvoga ograničenja. To znači da će sada u takvim slučajevima abortus teoretski biti dopušten do samoga kraja trudnoće. Takav scenarij, uostalom, potvrdila je i ministrica zdravlja Leszczyna na spomenutoj tiskovnoj konferenciji.
Bodnar je, s druge strane, istakao kako su tužiteljstva pod njegovom jurisdikcijom već spremna reagirati ako dođe do nekih ograničavanja pristupa abortusu u pojedinim bolnicama. Liječnicima je dopušten priziv savjesti, ali samo ako odgađanje abortusa ne škodi zdravlju žene, „zdravlju“ shvaćenom onako kako ga definiraju smjernice – znači vrlo „liberalno“. Bolnice moraju osigurati trudnicama abortus, inače će biti novčano kažnjene.
Riječju, Tusk gradi sustav koji će imati za cilj metodom policijskog pritiska na liječnike, kao i medicinskim „crnim tržištem“ (nema nikakve sumnje da će potvrde o ugroženosti zdravlja biti izdavane na takav način) učiniti ubijanje nerođenih što dostupnijim. Do sada je poljska država branila život nerođenih, sada se pred našim očima gradi mehanizam koji taj život napada.
Tusk ovo radi zbog političkog pragmatizma, ne zbog nekakvih uvjerenja o „pravima žena“. To je političar koji je na početku 2000.-ih, kada mu je to bilo potrebno, koketirao s katoličanstvom. On i supruga tada su nakon 20 godina građanskog ušli u crkveni brak, obitelj se fotografirala pred stolom prepunim križeva i slika svetaca, govorio je dobro o sv. Ivanu Pavlu II.
Sada se, međutim, njegova stranka Građanska platforma sve više udaljuje od demokršćanstva, a sastav njegove vlade pokazuje da Tusk Poljskoj priprema kulturni rat i revoluciju poput one koju je napravio svojedobno Zapatero u Španjolskoj.
Sve resore povezane s civilizacijskim i kuturološkim pitanjima Tusk je dao u ruke ljevici, i to onoj najagresivnijoj u svojim agendama.
Primjerice, ministrica prosvjete postala je Barbara Nowacka, političarka koja je već godinama djelovala s raznih stranačkih i NGO platformi ljevičarske i feminističke provenijencije, a danas je objavila rat vjeronauku u školi, kojeg je ograničila. Ministrica obitelji, socijalne skrbi i rada je Agnieszka Dziemanowicz Bąk, a ministrica ravnopravnosti Katarzyna Kotula. I jedna i druga su iz koalicije Nova ljevica, i obje zastupaju agendu legalizacije abortusa i gender ideologije.
Poljska je jedina država u Europskoj Uniji koja svojim zakonima ograničava abortus i kao takva je očita smetnja proabrotivnom lobiju koji djeluje na državnoj i paradržavnoj razini. Izložena je neprestanom pritisku, a dobra ilustracija toga jest i nedavno priopćenje UN-ovog Odbora za uklanjanje diskriminacije nad ženama, koji tvrdi da zabranom abortusa, Poljska ugrožava prava žena. Od Poljske se traži da pravu na abortus pristupi kao „temeljnom pravu“.
Osam godina vladavine stranke Pravo i pravednost bili su obilježeni odbijanjem tih pritiska na Poljsku i inzistiranjem na ustavnosti zabrane abortusa. Sada je na vlasti Tusk, koji očito nema nikakvih dvojbi po tom pitanju, i legalizaciju abortusa je naveo kao jednu od glavnih programskih agendi svoje stranke.
Ove smjernice sada tu agendu trebaju realizirati. Hoće li u tome uspjeti, tek treba vidjeti. Jasno je kako su smjernice u potpunom raskoraku s poljskim Ustavom i kako ne bi preživjele pravorijek Ustavnog suda. Ono što treba očekivati u bliskoj budućnosti jest zahtjev za ocjenom ustavnosti smjernica, koji Ustavnom sudu može podnijeti neka organizacija ili pojedinac.
U međuvremenu, otvoren je prostor za tko zna koliko abortusa.
