Aktualna Riječka vlast je endemična pojava na hrvatskoj političkoj sceni. Nema važnijeg grada u Hrvatskoj u kojem pripadnici HDZ-a, SDP-a i Možemo, sistemskih globalističkih stranaka, zajednički tvore opoziciju.
Ta činjenica osobito žulja HDZ. Simpatizeri i glasači HDZ-a teško podnose gorku istinu da predstavnici njihove stranke u Gradskom vijeću Grada Rijeke svoje ruke dižu paralelno s ljevicom iz SDP-a i njenim ekstremnijim krilom iz Možemo.
Slika koja ostaje iza takvog djelovanja naznačuje opasne pukotine u ideološkoj poziciji najjače stranke u Hrvatskoj.
Ta pozicija opasno je narušena djelovanjem Ministarstva kulture i medija. Financijska podrška koju dobivaju udruge civilnog društva i lijevi mediji za promociju WOKE kulture iz različitih državnih institucija ne razlikuje se bitno od podrške koje bi dobivali od neke lijeve vlade.
Uvođenje Istanbulske konvencije bila je najznačajniji pokazatelj da vodstvo HDZ-a, deklarirajući se kao stranka desnog centra, ustvari provodi lijeve svjetonazorske politike.
Zbog svega toga, iznenađujuće vješto manevriranje riječke gradske vlasti dodatno opterećuje HDZ, ali i preostale dvije sistemske stranke kojima pak nije drago biti u istom košu s HDZ-om.
Nakon početnog nesnalaženja i koketiranja s narativom bivše SDP-ove vlasti, Iva Rinčić i njeni suradnici su zauzeli jasniju centrističku poziciju i tako stvorili preduvjete da uopće imaju priliku provoditi promjene koje su Rijeci nasušno potrebne.
Promjena kadrova u javnim službama koji osim ideološke podobnosti nisu pokazivali sposobnost da gradskim resursima upravljaju sukladno željama Riječana, naišla je na podršku javnosti.
Smanjenjem stope poreza na dohodak i to niže s 22 na 20 % i više s 32 na 25 %, Rijeka je postala jedan od gradova s najmanjim poreznim opterećenjem. Ovom odlukom vodstvo grada vjeruje da će prekinuti negativne gospodarske i demografske trendove koji su bili rezultat neučinkovite SDP-ove vlasti.
Potpuno očekivano, uskoro su krenuli pokušaji da se razbije šarolika koalicija na vlasti koju sačinjava 11 zastupnika s koalicijske liste skupine centrističkih stranaka koje su istaknule Ivu Rinčić kao svoju kandidatkinju za gradonačelnicu (Akcija mladih, Unija Kvarnera, Centar, HSU, Fokus i Alternativa 101), nezavisna lista bivšeg gradonačelnika, lijevog Marka Filipovića, s tri zastupnika te dva zastupnika koji su u gradsko vijeće ušli s koalicijske liste Mosta i njegovih konzervativnih partnera.
Sve tri sistemske stranke u opoziciji, u kojoj im društvo čine i redoviti SDP-ovi partneri iz lokalnog Primorsko-goranskog saveza, nadale su se da će već na donošenju proračuna puknuti ljubav pozicijskih partnera.
Prvi klipovi riječkoj postizbornoj koaliciji na vlasti bačeni su s desna. Sestra Miroslava Škore, doc. dr. sc.Vesna Vučemilović na svom je Facebook profilu kritizirala Mostovog Nikolu Grmoju koji se jako angažirao oko protivljenja uvođenju zdravstvenog odgoja u Zagrebu, a njegova stranka, eto, drži većinu gradskoj vlasti u Rijeci u kojoj se nastavlja provođenje istog tog nastavnog programa.
Svakako je zanimljiva činjenica da je Vesna Vučemilović u ovaj saziv Sabora ušla kao nezavisna kandidatkinja na listi Mosta i Hrvatskih suverenista, ali je potom izašla iz te grupacije i podržala većinu HDZ-a i Domovinskog pokreta.
Sukladno uobičajenoj hrvatskoj praksi, napala je svoje bivše suradnike bez kojih ne bi vidjela saborskih fotelja u ovom mandatu.
Ideološka nedosljednost smeta joj kod Mosta, ali ne vidi nikakav svjetonazorski problem u činjenici da, iako se deklarira kao konzervativna političarka, upravo njena ruka drži većinu HDZ-u koji je uveo Istanbulsku konvenciju.
Situacija je to koja zorno prikazuje biblijsku sliku opisanu u Evanđelju po Mateju;
„Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?
Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘Daj da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom?
Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova.” (Mt 7,3-5)
Medijsko potenciranje prijepora oko Zdravstvenog odgoja u koaliciji na vlasti u Rijeci ipak nije urodilo plodom.
Zrelost Mostove Petre Mandić kojoj je ovo treći mandat u riječkom gradskom vijeću dovela je do izglasavanja proračuna koji je ovaj put bio mnogo izdašniji prema potrebama katoličkih vrtića i škola nego što je to do sada bio slučaj, a rješenje spornih točaka Zdravstvenog odgoja prolongirano je za idući kvartal.
Kad nije prošlo s desna, najnoviji je napad uslijedio s lijeva po već oprobanom receptu kojeg smo vidjeli prilikom lokalnih izbora 2021.
Važno je napomenuti da je prije te batine HDZ pokušao „mrkvama” pridobiti riječku gradonačelnicu.
Obećanja o silnim projektima koji će biti financirani iz državnog proračuna trebala su mokre snove HDZ-ovaca učiti stvarnim, Most je trebao ispasti iz igre i Rijeka je po prvi put trebala pasti u ruke stranke kojoj je naša najveća luka neosvojiva tvrđava.
Dakle, kad sirenski zov nije urodio plodom odjednom se pojavila Radnička fronta i njihove fašističke fatamorgane.
Tajming nipošto nije slučajno odabran. Na zahtjev 13 vijećnika dijelom iz opozicije, a dijelom iz vladajuće većine (3 zastupnika Nezavisne liste bivšeg SDP-ovog gradonačelnika Marka Filipovića) zatražilo je izvanrednu sjednicu Gradskog vijeća sa samo jednom točkom dnevnog reda.
Po uzoru na Zagreb raspravljat će se o zabrani korištenja pokliča „Za dom spremni”. Prethodno je Gradonačelnica napravila odmak od dosadašnje prakse riječke vlasti koja je pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu uskraćivala mogućnost zakupa gradskih prostora za njegove koncerte i Thompson je u rekordnom vremenu rasprodao karte za dva koncerta koji će se u veljači održati u Dvorani mladosti.
Ljevica, kompromitirana desetljećima lošeg upravljanja Rijekom i ispražnjena od svojih sadržaja, jedino u ideološkim prepucavanjima vidi svoju šansu i logično je da se odlučila zaigrati na ovu kartu.
Naravno, obzirom da je Visoki prekršajni sud donio pravorijek po kojem je korištenje ovog pokliča u pjesmi „Bojna Čavoglave” dozvoljeno te da je oslobođena ideološke ostrašćenosti koja pogoni njenog zagrebačkog kolegu, riječka je gradonačelnica, kao razumna legalistica, gradski prostor iznajmila popularnom pjevaču.
U petak 30. siječnja održat će se spomenuta izvanredna sjednica i bit će zanimljivo promatrati kako će riječka centristička vlast koju podržavaju i tri, nominalno, zastupnika ljevice i dva, nominalno, zastupnika desnice nastaviti svoje balansiranje u ideološki podijeljenoj poziciji.
Rasprava o ZDS nova je šansa HDZ-u da zabije klin u vladajuću većinu. Ali, kritika Mostu ovaj put ne može doći iz njihovih redova, za to im treba podrška s ljevice.
I došla je, kako smo gore naznačili, od – Radničke fronte.
Oni koji pažljivije prate riječku političku scenu prisjetit će se da je upravo iz redova Radničke fronte već jednom došao spas za HDZ.
Bilo je to u kampanji za Gradonačelnika Rijeke 2021. kad je nakon snažnog ulaska u političku utakmicu na lokalnoj razini Marin Miletić neočekivano poveo i nekoliko mjeseci pred izbore figurirao kao izgledni kandidat za budućeg gradonačelnika.
Mostov gradonačelnik Rijeke bio bi šok za dio lijevog biračkog tijela grada na Rječini, ali još bi veći problem bio za HDZ.
Preuzimanje trećeg najvećeg grada u državi označio bi početak promjene odnosa snaga na desnoj strani političkog spektra. HDZ-u je prijetio presedan kojeg si nije smio dozvoliti.
I tada je na scenu stupila Radnička fronta s jednim jedinim ciljem, odvući Marina Miletića na svoj teren, prikazati ga kao radikala jednakog kao što su i oni, naravno, na suprotnoj ideološkoj strani.
Terabajti videomaterijala koje je objavljivao kao vjeroučitelj u kratkom su vremenu pregledani, iz konteksta izvađene sekvence, stručno istaknuti sporni dijelovi i Miletić je prikazan kao primitivni ženomrzac.
Nema srednjostrujaškog medija u Hrvatskoj koji se nije zgražao nad navodnim Miletićevim stavovima.
Tragikomično je da su ga najviše napadali zbog biblijskog citata svetog Petra, imputirajući mu da su to njegove riječi.
Katarina Peović ga je na sučeljavanju u Otvorenom HRT-a dodatno navlačila u konflikt i cilj je bio postignut, uvaljan u blato, Miletić nije ušao u drugi krug, SDP je zadržao vlast u Rijeci, a HDZ se mirno mogao posvetiti svojoj nacionalnoj vlasti koju će potvrditi i na idućim parlamentarnim izborima.
Krešimir Macan, vjerojatno najistaknutiji politički PR-ovac u Hrvatskoj koji je tada vodio kampanju SDP-ovom Marku Filipoviću u jednoj je od emisija posvećenih izborima naznačio da napad na Miletića dolazi s desna.
Ali, zašto bi Radnička Fronta odrađivala posao za HDZ?
U dijelu političke javnosti moglo se čuti da su u izbornoj proceduri u Radničkoj fronti napravili stanovite greške u koracima na koje se zažmirilo i da ih je to učinilo mnogo fleksibilnijima prema pozicijama moći, ali moramo napomenuti da se radi o neprovjerenim tezama.
Jesu li ovo samo nagađanja i glasine, a interesi jedne i aktivnosti druge stranke slučajno se poklapaju ili tu ima i nešto više od slučajnosti, vrijeme će svakako pokazati.
Istina prije ili kasnije izađe na vidjelo, jer kako u Svetom pismu piše; „Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima.« ” (LK 12, 2-3)
Ostaje činjenica da se nakon neuspješnih pokušaja pregovora HDZ-a i riječke gradske vlasti, ničim izazvana, iznova pojavila Radnička fronta.
RF opet objavljuje video visoke produkcije, u njemu reciklira izdvojene kadrove iz 2021. uz sugestiju da je Miletić fašist. Rinčić i njen dogradonačelnik Milaković prikazuju se kao umjerenjaci koji pomažu novom Hitleru da dođe na vlast.
Naročito je u novom videu istaknuta uloga Aleksandra Saše Milakovića. Mladi i okretni doktor brodogradnje u politiku je ušao na lokalnim izborima 2021. Mandat u gradskom vijeću osvojio je kao nezavisni kandidat na listi Mosta, a bio je i kandidat za dogradonačelnika na Miletićevoj listi.
Krajem mandata u kojem se isticao lucidnim raspravama pristupio je Fokusu i kao šef gradske organizacije te stranke priključio se centrističkoj koaliciji oko Ive Rinčić.
Uglavnom, Riječkoj gradonačelnici i njenim suradnicima novim je video uratkom Radničke fronte nabačen krimen desničarenja i centraši i lijevocentraši oko aktualne riječke vlasti trebali bi nasjesti na provokaciju i da sa sebe “speru desničarsku ljagu” morali bi, poput Možemo! i SDP-a u Zagrebu, zabraniti koncert Thompsonu i tako defakto izbaciti Most iz koalicije.
Toleriranjem zabraniteljskih odluka koje su etablirali Tomašević u Zagrebu i Grbin u Puli, Most bi postao laka meta i bila bi mu nanesena prilična šteta u njihovom izbornom tijelu, a najveća stranka ima uhodane kanale kojima se to može multiplicirati.
Nakon što Most ode, Iva Rinčić i ekipa bi trebali potrčati u zagrljaj ljevici ili, možda, „umjerenjacima” iz HDZ-a.
Naime, da na Mostovo mjesto dođe neka od lijevih stranaka koje im rade društvo u opoziciji, u HDZ-u bi to smatrali uspjehom.
Ali, 2026. nije 2021. Miletić je već poznat široj javnosti i za razliku od Radničke fronte, on je daleko od radikalizma.
A HDZ?
Čini se, za sada, da su iz njihove komunikacijske kuhinje ipak podcijenili profesoricu Rinčić, dr.sc. Milakovića i ekipu iz Akcije mladih i partnera baš kao i Petru Mandić i Marinka Koljanina iz Mosta i partnera.
Svi oni znaju onu narodnu poslovicu: Tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju!
Vidjet ćemo hoće li ova teza vrijediti i nakon petka…
