Američki glumac James Earl Jones, kojeg publika najviše pamti po glasu negativca Darth Vadera iz franšize Ratovi zvijezda (Star Wars), preminuo je u ponedjeljak u 94. godini života, potvrdio je njegov agent.
Jones je već dulje vrijeme bolovao od dijabetesa, a umro je u svom domu okružen članovima obitelji, rekao je njegov agent Barry McPherson. Uzrok smrti nije naveden.
Poznati američki glumac ostati će upamćen po svom specifičnom dubokom glasu koji bi kod gledatelja izazvao osjećaj poštovanja, kao što je to bio slučaj s “Kraljem lavova” gdje je posudio glas ocu Mufasi, ali isto tako i osjećaj straha kao kod spomenutog Dartha Vadera iz Ratova zvijezda.
“Volim biti dio cijelog tog mita, cijelog tog kulta”, odgovorio je jednom Jones na pitanje novinara BBC-a smeta li mu kad ga se povezuje s Darth Vaderom. Kazao je da mu je drago kad može udovoljiti obožavateljima koji od njega žele čuti poznatu rečenicu “Luke, I’am your father”.
Od uloge Dartha Vadera, odnosno od posuđivanja glasa, Jones je zaradio 9 tisuća dolara za prvi film. Međutim, nije tražio da njegovo ime bude navedeno u odjavnoj špici za prva dva filma, jer je na snimanje svog glasa gledao kao na dodavanje specijalnih efekata filmu.
U karijeri je osvojio mnoštvo nagrada, uključujući dva Emmyja 1991.godine te Grammyja za najbolji govorni album 1977. godine. Za ulogu u filmu “The Great White Hope” bio je nominiran za Oscara u kategoriji najbolji glumac, a 2011.godine dobio je počasnog Oscara.
Svoju filmsku karijeru počeo je ulogom poručnika Luthera Zogga u klasiku Stanleyja Kubricka iz 1964. “Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio prestati brinuti i zavoljeti bombu”. Od ostalih filmskih uloga ističu se ona romanopisca Terencea Manna u “Field of Dreams” iz 1989. i velečasnog Stephena Kumala u “Cry, the Beloved Country” iz 1995. godine.
James Earl Jones rođen je 17. siječnja 1931.godine u Mississippiju, u obitelji mješovitog etničkog porijekla. Njegov otac, Robert Earl Jones, napustio je obitelj ubrzo nakon Jamesova rođenja, a odgajali su ga djed i baka po majčinoj strani. Iako su mu branili da viđa oca, James se susreo s njim nakon što se preselio u New York 1950-ih godina, čak su i zaigrali zajedno u nekoliko predstava.
U djetinjstvu je imao problema s mucanjem zbog čega je odbijao govoriti, no zahvaljujući profesoru engleskog u srednjoj školi, naučio je kontrolirati svoje mucanje te se zainteresirao za glumu. Nakon studija dramskih umjetnosti na Sveučilištu Michigan, odlazi u New York gdje je ostao zapažen po svojim kazališnim izvedbama.
Među njima se ističe uloga crnoputog boksačkog prvaka u teškoj kategoriji Jacka Johnsona u predstavi “The Great White Hope”, koja govori o rasizmu kroz objektiv svijeta boksa. Također, Jones je briljirao i u izvedbama Shakespeareovih likova kao što su Hamlet, Macbeth, kralj Lear i Otelo.
