Hajduk nastavlja prema svom cilju i to po planu. Četvrta pobjeda Hajduka u gostima, druga u Koprivnici i Hajduk ostaje jedina ekipa ove sezone koju Slaven nije pobijedio. Kako bi rekli Englezi „let that sink in“. Ne samo da je Hajduk pobijedio nego je i nadigrao Slaven o kojem (s razlogom) slušamo kako predivno igraju, kako su najbolja ekipa lige, bla bla bla. „Na drugu bandu“ Hajduk ništa ne vrijedi, svi su preplaćeni, nitko nema pojma, trener je prevara, bla bla bla.
Hajduk će (minimalno) sedam dana spavati kao prvoplasirana ekipa. Hajduk nije bio prvi okruglo 20 godina. Mene zanima čime su to splitska publika i splitske „legende“ razmažene u posljednjih 20 godina da si daju za pravo da viču kako trener nema pojma i kakvu je to Hajduk igru razvijao u zadnjih 20 godina, da je ova toliko „kriminalnija“ nego posljednjih 20 godina. S tim da ova donosi rezultat, a ta ne. 15 godina Hajduk nije bio prvi u ovom dijelu godine. Da bi vam to slikovito dočarao to je petina očekivanog životnog vijeka.
13 % svoga životnog vijeka Hajduk nije bio prvi. Pokušavam vam slikovito prikazat koliko je to puno.
Nekoliko generacija „ne zna“ kako izgleda pehar prvaka Hrvatske. Nema razloga da splitska publika bude razmažena ičim osim rezultatom, a njega nije bilo – do sada. Treba napomenuti kako ovo nije od sada, već to traje od početka kluba. Marjan Mijajlović, sportski komentator (poznat po izjavi Džeko dijamante) snimio je dva podcasta pod imenom „Ponoćni Ekspress“ s Blažom Duplančićem u kojem gospodin Blaž, koji je novinar Dalmatinskog portala i čovjek koji se bavi Hajdukovom poviješću, objašnjava kako „šizofrenija“ Hajdukovih navijača traje od uvijek i kako se brzo „zaboravi“ što je pojedinac napravio za klub, pa se jako brzo traže glave. Kako kaže TBF u svojoj pjesmi Splitsko stanje uma: „u kojem najveće face za par dana budu štrace“ (referirajući se na Split). Želimo promjene i jaki Hajduk, onda bi i mi trebali malo stat na „balun“ i ne smjenjivat ljude nakon dva rezultata.

Hajduk je realno i ovu utakmicu trebao završiti s dva gola prednosti. Bilo je nekoliko prilika: Rusynov udarac koji je Sušak obranio, Livajina bomba koju je isto tako Sušak obranio, Sigurov udarac iz okreta, Brajkovićev zicer. To su sve vrlo izgledne prilike koje je Hajduk možda morao zabiti da umrtvi utakmicu. Kad je Mister uveo u 61.minuti Kalika umjesto Rusyna, svima je postalo jasno da se utakmica zatvara. I tu je 30ak minuta pokušavao Slaven iz ubačaja, ali bezuspješno. Slaven do kraja nije stvorio niti jednu ozbiljniju priliku i Hajduk je defenzivno dobro to odradio, što je istaknuo i trener Slavena, Kovačević, nakon utakmice. Posebno me dojmilo prvih 45 minuta koje je možda najbolje poluvrijeme Hajduka koje je odigrao ove sezone.
Priče o umoru Slavena mi baš ne drže vodu, jer je Istra isti taj dan igrala polufinale kupa i to na gostovanju protiv jače ekipe (Rijeke), a Slaven je kući dočekao Osijek (prošao na produžetke, na čemu im čestitam), pa je Istra blago rečeno razbila Dinamo. Koliki je “pritisak” i breme nedostatak naših rezultata pokazuje i prilika Brajkovića koji ima kvalitetu za ono završiti, ali jednostavno nedostatak mirnoće u glavi je odradio svega. Došao mi je odmah PTSP na Ljubičićeve promašaje u Koprivnici, koja nas je koštala titule prije dvije godine. Rusyn na desetki u paru s Livajom je možda točka koja će biti presudna u ovih osam kola do kraja. Zaslužio je mjesto u prvih 11 barem do derbija. Ove „manje“ utakmice gdje Hajduk treba napadati i gdje se od njega očekuje više, tu Rusyn donosi dimenziju više, s obzirom na to da se Livaju duplira, Rusyn napada taj prazan prostor.
S loptom je tehnički puno kvalitetniji od Kalika, a i mislim da trkački puno ne zaostaje, odnosno u tom famoznom „pressingu“ u kojem je Misteru „potreban“ Kalik. Stvari treba postaviti na ovaj način. Rusyn ofenzivno donosi puno više nego Kalik defenzivno, a defenzivno manje zaostaje za ekipom nego Kalik ofenzivno, odnosno Rusynove vrline su potrebnije i više iskoristive nego Kalikove, a Rusynovi nedostatke je puno lakše nadoknaditi i sakriti od Kalikovih. Naša splitska publika voli pikirati jednoga igrača i obilježavati ga po glupom narativu.
Tako je jadan Krovinović, igrač za kojeg je Mihovil Topić s najpopularnijeg HNL podcasta (koji ima puno „jaču“ bazu podataka nego ja) objasnio da ima najviše okomitih lopti poslije Mišića u ligi već godinama unazad. E pa takav Krovinović ima status čovjeka koji vraća loptu put nazad. Lučić ima status lošeg golmana, iako čovjek igra s nezaliječenim meniskusom, pa i tu treba promjena. Bamba „nema pojma“, iako čovjek uvijek ima 5 proboja po svojoj strani i uglavnom uvijek se stvori opasnost kad on ima loptu, dakle ili probije stranu ili izbori korner, ili ide ubačaj, ali kod Hajdukovih navijača to nema kredibilitet, jer ako tri puta ne napravite ono što su oni zamislili, vi ne vrijedite ništa i treba vas potjerat tamo odakle ste došli.
Htio bih se dotaknuti malo tih famoznih „stranaca“. Ljudi u Hrvatskoj trebaju shvatiti, da ni Hajduk ni Rijeka ni Dinamo, a ni Osijek nisu vrh svjetskog nogometa i da je naša liga DVADESETA po Uefa ljestvici, dakle 19 boljih opcija je ispred naše lige. I godinama se već priča o tome kako nemamo naše trenere bla bla bla. Jedno vrijeme se guralo Samira Toplaka na klupe „velike četvorke“. Od tada je Toplak ispao iz lige s Kustošijom i to je ispao od Komaka, ne od njegovog kluba nego od njega (to je vlasnik Zrinskog Osječko koji je pred doigravanje za ulazak više smijenio trenera i sam vodio ekipu), te je s Rudešom bio u „lošijoj“ polovici tablice (objektivno su imali momčad za TOP 3, TOP 4).
Gonzalo Garcia koji radi dobar posao u Istri i trenutačno je vruća roba, radio je i u Twenteu i Arouci (malo natprosječni Nizozemski i prosječni Portugalski klub). Tamo je u 38 utakmica (kombinirano) imao 11 pobjeda i 20 poraza. Njega se sad zaziva na klupu Hajduka i Dinama. Ne kažem ja da je on loš trener, ali nije li malo pretjerano dignuti ga u nebesa, nakon što se u dva kluba u kojima se po prvi put našao pod pritiskom (ruku na srce koliko god volim Istru tamo nema rezultatskog imperativa osim ostanak u ligi, barem nije bilo do sad) i puknuo, sad ga opet dovodit pod pritisak, a navijači Dinama se „bune“ jer su ljudi koji rade rezultat s Celjem i Olimpijom (ne u prvenstvu, nego u Europi) u kombinacijama za njihovog trenera i SD.
Čabraja koji je odličan razvojni trener, njega se gura u Hajduk i Dinamo. Koliko bi trebalo prije nego ga ljudi koji su ga tu gurali, prožvaču i pljunu i proglase ga neznalicom, a daleko je on od toga. Ima tu sad još trenera, Kovačević, Šafarić, itd. Pa nije li Gattuso po CV-u bolji „match“ s Hajdukom nego recimo Čabraja. Nisu svi treneri za sve. Možda Čabraja ode u Olimpiju i napravi čudo, ali Hajduk je drugačiji, o tome priča i Slaven Bilić koji je bio u Premier league, ON TVRDI da je Hajdukov dres „drugačije“ težak. Gattuso je jedini trener na svijetu koji je toliko kritiziran, a donosi rezultat, barem za sada. Sama činjenica da se Hajduk nalazi u borbi za naslov nakon 15 godina, s kadrom koji nije planiran za to je dobar rezultat za njega. Klub koji je imao 11 bodova u LIGI PRVAKA, koji je pobijedio Milana, Salzburga, uzeo bod Monacu i to prije par mjeseci, e taj klub je NA MINUS OSAM OD NAS.
S još jačim kadrom jer su doveli Kangu i Galešića koji su dva top igrača i vratili Franjića koji im može poslužiti u rotaciji. Svi stručnjaci, pa čak i ja, govorili su i mislili da će Dinamo biti prvak do zime, a evo smo došli do Uskrsa a Dinamo na -8. Puno je to, ali daleko od riješenog. Hajduk, ako bude prvi, nema puno priče s time što je donio Gattuso. Pa donio je naslov nakon 20 godina. Ne smije se zaboraviti da su unazad 5 godina u našoj ligi bili Bjelica, Tudor, Leko.
Dodajte još Jurića, Kovača i Terzića i to su vam najbolji hrvatski treneri trenutačno i nijedan od njih nije donio ekstra rezultat, a evo Tudor je sada u Juventusu, izborit će Ligu prvaka s njima i ostat će iduće sezone. Leko će vjerojatno izboriti Europu sa Standardom, a cilj mu je bio ostanak u ligi. Dajte malo poštovanja i kredita onima koji to zaslužuju, jer nije puno ljudi htjelo doći u ovaj Hajduk na početku sezone. Lako je sad preuzeti kad je dobro, ali ovo je bila psihološki raspala ekipa kada ju je Gattuso preuzeo i on je SAM s ekipom i stručnim stožerom došao do ovdje. Grazie Mister.
Moram podijeliti s vama nešto što mi čupa živce već godinama, a u zadnje dvije godine posebno. Kada dođe period u godini kad izlaze financijska izvješća, uvijek se krene pričati u kuloarima o svemu i svačemu, jer ljudi su uglavnom osjetljivi na novac. Znamo da je Hajduk narodni klub i da smo klub navijača. I navodno je dug ove godine opet 11 milijuna eura, ali vjerojatno opet nije uračunat transfer Luke Vuškovića koji još nije proknjižen zbog njegovih godina, bla bla bla. Nije li čudno da je već tri sezone dug 11 milijuna eura, a posebno ove sezone kad je u posljednjih 13 mjeseci prodan samo Sahiti za 1.2 milijuna eura (otprilike).
S druge strane znamo za jednu skupinu koju neću reklamirati, jer to ne zaslužuju, ne podržavam ovaj model upravljanja klubom i svi znate koji su to. To su ljudi koji sve i dobro i loše pretvaraju u loše i pljuju, isključivo na uštrb vjerojatno osobnog interesa. Uvijek sam za konstruktivnu kritiku, ali to je daleko od nečeg konstruktivnog. To je konstantno optuživanje da smo „sekta, orjunaši, komunisti, itd.“. U moru toga možda i ima netko konstruktivan, ali teško će isplivati. Unatoč tome što ne čitam i ne pratim njihov rad, nažalost, preko prijatelja i poznanika njihove objave dolaze do mene. Znam da takvi ljudi (nažalost) imaju kontakte u klubu i prema njihovim „informacijama“ dug je 30 milijuna eura.
Stvarno ima smisla da je dug veći od 11 milijuna koliko nas uvjeravaju da je. I rad prošlog predsjednika uprave ima sigurno prste u tome, ali kako kaže Bernard Jurišić, kad je Lukša Jakobušić otišao, Sigur i Pukštas su vrijedili dovoljno da se taj dug pokrpa i sve ostane na 0. Hipotetski, ako je dug stvarno 30 milijuna, pa zašto se to ne pokaže u izvješću, ako smo primjer drugima u regiji (a jesmo) po transparentnosti, čistom obrazu, bježanju od makljaža politike i svega, zašto ne biti maksimalno otvoren prema ljudima i reći stanje je takvo i takvo. Pa mi, članovi, smo vlasnici kluba. Naši novci idu u klub i njime se upravlja, pa zašto ne biti maksimalno iskren. Nema mi smisla da se priča kako Hajduk nema za plaće, a očito je predsjednik Bilić održao sastanak da kaže da je to tako, onda dug ne može biti „samo“ 11 milijuna eura. Ne kažem da je 30, ali nema mi smisla da je „samo“ 11.
Hajduk je prošao Koprivnicu i to uvjerljivo i to je najbitnije. Mislim da ništa sporno nije bilo, penal je čist kao suze, ove priče kad se tko uključuje, isključuje nemaju smisla, jer je Nestorovski išao udariti glavom i udario je rukom, penal i ćao, zdravo. Mislim da se VAR trebao uključiti jer je bilo teško procijeniti je li dirao tijelom ili nije, pa mi tu nema govora o nekim greškama VAR-a, ali dobro. Ono što mi je fascinantno je da Torcida ulazi na poluvremenu na utakmicu u 2025. godini. Ljudi moji pa ne provjeravate Pabla Escobara i meksički kartel, provjeravate navijače, ljude s obitelji i djecom koji uredno plaćaju kartu i putuju tko zna koliko sati da bi vidjeli svoj klub. Nije mi baš jasna borba UEFA-e, FIFA-e i ostalih saveza protiv pirotehnike, jer taj “pyro party” je nešto što daje dodatnu čar nogometnoj kulisi i atmosferi, a mnogi ljudi i dolaze upravo zbog toga.

Meni osobno to lijepo izgleda, a vjerujem i velikoj većini. Atmosferu kakvu npr. stvaraju ultrasi Legije i ostali poljski ultrasi, ili famozni “Yellow Wall” u Dortmundu i slično. Mislim da je borba protiv toga ne potrebna i da ako bi se prestalo toliko borit protiv, da bi se kontroliranije unosilo, smanjila bi se mogućnost ozljeda i ulazak na gostujuću tribinu bilo kojeg stadiona ne bi izgledao kao ulazak u ratni logor i možda bi se ljude prestale tretirati kao životinje. Kad sam ulazio u Goricu na gostujuću tribinu bio sam dojma kao da sam niže biće, poniženo i depresivno, a vjerujem da se i ostali tako osjećaju.
Hajduk čeka Lokomotiva koja je u lošoj formi, ali je još u borbi za Europu, imaju novog trenera koji još nije osvojio bod. Dolaze bez Goričana i Sigalija koji su im dva važna igrača i mislim da bi mi to trebali iskoristiti i započeti niz, te drugi put ove sezone spojiti tri pobjede u nizu. Euforije nema, lani smo se opekli s tim „glupostima“. Gore sam spomenu plus osam u odnosu na Dinamo, ali mnogi zaboravljaju da smo na plus jedan i da se tako treba ponašati.
Fruk nosi Rijeku (ali ne čujemo priču o tome kako je Rijeka “one man team”) i po meni je Rijeka još uvijek blagi favorit, samo zato što ne postoje nikakvi imperativi da oni moraju biti prvaci, a kod nas je ipak drugačija priča, s obzirom na to da imamo veliku priliku, možda najveću u posljednjih 20 godina. Idemo utakmicu po utakmicu kao i do sada uz nadu da ćemo doći do željenog cilja.
Novo finale je Ferata na Poljudu.