Prije svega htio bi odati sućut obitelji preminulog djeteta u nezapamćenoj tragediji u OŠ Prečko, jer neke stvari su puno bitnije od nogometa, čuvajte se i pričajte sa svojim bližnjima o mentalnom zdravlju.
Što se tiče nogometa na livadi Šubićevca gdje su se vjerojatno svinje valjale prije početka utakmice, Hajduk je uspio pobijediti Šibenik u takozvanom „Dalmatinskom“ derbiju. Utakmica u kojoj se stvarno nema što puno reći u nogometnom smislu. Dojma sam cijele polusezone, da se nijednom (ili rijetkim) igračima može zamjeriti nedostatak želje, volje ili manjak zalaganja na terenu (o tome više u zasebno tekstu), ali jednostavno kadar je pretanak za biti prvak. Malo različitiji profili ne bi škodili i veliki zadatak je sad pred sportskim direktorom Vitalijem.
Kao što sam rekao nije bilo puno nogometa i stvarno se ne može zamjeriti nijednom igraču ništa glede jučerašnje utakmice. Jedini koji me baš razočarao je Biuk. Jako ne zainteresirano djeluje već drugu ili treću utakmicu za redom i on kao netko tko bi trebao raditi razliku u Hajduku je previše mekan i neodlučan. On mora bit taj koji će probijati strane, kretati u napad, praviti razliku individualno, a realnost je zapravo da je jako nonšalantan, da ne bi iskoristi neku jaču riječ. Otpočetka nisam oduševljen njegovim dolaskom, nadao sam se na nekoliko trenutaka da je to to, da je krenuo, proigrao, da se pojavio, ali to su više bili nekakvi bljeskovi, a nama bi trebao nekakav kontinuitet na toj poziciji, od takvog igrača. Rekao sam da nema smisla da mi njega razvijamo drugima kad nam na klupi sjede Brajković i Šošić koji su odradili jako dobre pripreme i da Biuk nije klasa koja će nama pomoći osvojiti prvenstvo i da njegovim dolaskom samo zatvaramo prostor ovoj dvojici i mislim da se u ovoj polusezoni to pokazalo.
Ne znam kakva je situacija u ugovoru i kako je dogovorena posudba, ali nije na odmet da se ta posudba raskine pa dovede ili pojačanje na toj poziciji ili izgura Brajkovića/Šošića da se vidi na čemu smo s njima. Inače jedan igrač kojeg se posebno treba istaknuti je Marko Livaja koji je razinu svojih igara digao na tu razinu da ako on ne zabije „sto golova“ onda mi mislimo da on nije u formi. Ono što on donosi općenito nema cijenu i ne može se to opisati riječima. Livaja je sigurno u TOP 3 igrača lige ikada, a ako osvoji „kantu“ s Hajdukom može se reći da je vjerojatno najbolji igrač u HNL-u ikad. Ne pričamo o tome da su Modrić, Mandžukić, Olić, Prosinečki i ekipa imali ogromne karijere, nego pričamo isključivo o tome što su donijeli u HNL-u i što su tamo odigrali. Po meni jedini tko se trenutačno može uspoređivati s Livajom je Eduardo da Silva.
Pošto nemamo puno toga za reći o nogometu imamo dosta toga za reći o „izvannastavnim aktivnostima“. Nažalost u Hrvatskoj nikome očito nije u interesu da se priča o nogometu, jer ovakve pizd**ije se ne mogu vidjeti ni u nižim razredima bugarske lige. Prvo da utakmicu Istra Osijek ta dva klupa igraju u dresovima slične boje, a da pritom Istra (jedina u HNL-u uz Šibenik i trenutno Varaždin) ima domaće dresove koji nisu bijeli ili plavi nego zeleni.
Pored tako lijepog zelenog dresa, neki mozak u HNS-u je dopustio da Istra u svojim svijetlo sivim dresovima igra na Opusu protiv Osijeka koji ima Bijelo plave dresove… Ukoliko je netko gledao utakmicu vidio je da je bilo jako teško razaznati tko ima posjed i što se događa uopće na terenu, samo jer je nekom bilo „lino“ usporediti garniture, no dobro navikli smo i na veće gluposti od ove gospode koja se kune u Hrvatsku i koji ljubav pokazuju i iskazuju već godinama u obliku interesa za „SVOJU“ ligu. Neka je nama „represtacja“ živa i zdrava, za ostalo ćemo lako. Inače pisao sam već o narativima pa bi samo htio natuknuti, hoće li se pričati možda da Zelenika i Ba puštaju Dinamu ili je to samo rezervirano za to kad Banić i Maloča igraju protiv Hajduka („ima bit“ da je Banić ovo kolo pustio i Lokomotivi kad već nije Hajduku). (Takve priče nemaju smisla i sam ih smatram glupima, jer su to profesionalci koji igraju prvo za svoj klub bezobzira za koga navijaju, samo su mi „smiješni“ narativi i priče koji kreću prije nekih utakmica)
Sudac svjetskih razmjera kojeg je predsjednik FIFA-e Infantino vjerojatno već osobno nazvao i „pikirao“ da sudi finale Svjetskog prvenstva 2026. – Čulina je odradio još jednu F A N T A S T I Č N U utakmicu dostojnu razine Lige prvaka. Čeferin, što se čeka? #vrimeje. Hrvatska može i MORA biti sretna i zadovoljna s ovakvim fantastičnim talentima i ovako kvalitetnim sudcem. Ljudi moji jeste li vi normalni? Ovo sad graniči sa zdravim razumom i ovo je sad postala ozbiljna količina uvjeravanja da dva plus dva nije četiri nego pet. Ovo postaje frustrirajuće i baš dovodi čovjeka na rub razuma, živaca i strpljenja. Je li nasilje stvarno jedino rješenje i način za koji se ima sluh, jer očito od pedagogije, DIJALOGA i razgovora nema ništa? Bar do sada ne daje rješenje. Ja sam za pirotehniku na stadionu i to je dio navijačkog folklora i to bude super i dobro izgleda i sve super. Ono čemu se ja protiv i na Poljudu i Rujevici, pa i Šubićevcu, je bacanje baklji u teren. Kad si je već zapalio spusti je ispod sebe ili ako si već retardiran bar gađaj tartan stazu.
Bacati baklju na svoje terene koji su više-manje ionako kriminalni i otežavati posao ljudima koji je održavaju nema smisla, jer se ionako jedva izlazi na kraj s tim problemom. Jedino tragičnije od tog „majstora“ koji baca baklju u teren je „majstor“ koji sudi i ne prekida utakmicu nego pušta da se igra dalje. Da je baklja pala na lijevom korneru, donekle bi razumio da to nije nikakav izgovor ili nešto, ali ovdje baklja utječe na to da igrač Hajduka ne može napasti igrača Šibenika koji ima loptu i iz čijeg ubačaja je došlo do gola. Dragi Čulina, jesi li ti normalan čovjek? Nije nikakva uvreda, to je ozbiljno pitanje stvarno me zanima što se nalazi u tvojoj glavi u tom trenutku, koji je tvoj tok razmišljanja. Ova utakmica vam je odličan primjer naše cijele lige. Oranica na kojoj se igra nogomet, očajan alibi sudac, dvije loše momčadi koji igraju tvrdo. Primjer alibija u Hrvatskom suđenju vam je onaj Morrisonov udarac Livaji koji zaslužuje direktan crveni karton, ali pošto je Čulina znao da ovaj ima žuti karton, onda je manja šteta dat drugi žuti, nego direktni crveni. Da ne pričam o tome da se utakmica trebala igrati barem do devete minute, zbog svega što se dogodilo u nadoknadi, ali naš „hrabri Ante“ je svirao kraj nakon sedam minuta i trideset sekundi. Toliko o našim sudcima.
Naša liga ima veliki problem s time što klubovi koji pokušavaju igrati nogomet od noge do noge iz zadnje linije (u ovom kontekstu pričam samo o Hajduku) to ne mogu napraviti. Nije problem bunker i obrana koju klubovi igraju, jer svako ima svoju taktiku, već tereni po kojima se ne može razviti igra. U Hrvatskoj igru možete razviti trenutno samo na Maksimiru, Opusu, Rujevici i možda na Poljudu. Unatoč tome što je u Koprivnici promijenjen travnjak, mislim da se teško tamo može igrati jer čini bi se da se travnjak zaledi i onda je teško igrati išta. Ona famozna izreka „kako nama, tako njima“ ne drži vodu u ovoj situaciji, jer polje krumpira na kojem se igra HNL više pogoduje ekipama koje će stati u bunker, i braniti se. Oni koji prate Premier league sjetit će se Stoke Citya i njihovog travnjaka i priča o tome se travnjak nije kratio kako bi lopta išla sporije, kopale se rupe u terenu i slične „gadosti“ kako ekipe ne bi razvile igru. To se jednostavno neće ni riješiti dok ljudi koji izdaju licence ne postaju malo zainteresiranije za to i kako bi se standardi podigli. Bolja sudbina nas ne očekuju ni u budućnosti, jer mislim da ni Vukovarov ni Opatijin travnjak (koji su trenutno glavni kandidati za ući u HNL) ne blista, tako da jedan ispadne drugi uđe… Tako u krug. Uostalom nije slučajno da te ekipe imaju dijametralno suprotne rezultate doma i u gostima.
Sve u svemu Hajduk je pobijedio i sada ide na zaslužen odmor. Trebali bi biti zadovoljni jer imamo plus sedam ispred Dinama i na diobi prvog mjesta smo s Rijekom. Treba vjerovati u Mistera i vjerujem da ako će netko dovesti „kantu“ nazad u Split, to je on. Klub mora vjerovati u njega, pomoći mu u vidu pojačanja. Hajduk sad čeka desetak dana odmora i onda kreću zimske pripreme koje bi mogle puno toga donijeti i promijeniti. Svim čitateljima, a posebno onima koji pripadaju „Prgavoj familiji“, želim sretan i blagoslovljen Božić.
HŽV!!!!
