Hrvatsku nogometnu javnost prošlog je tjedna prilično uzburkala afera kolokvijalno nazvana VAR leaks. Iscurila je komunikacija između sudaca na terenu i onih u VAR sobama prilikom odigravanja utakmica HNL-a.
Ta nam je komunikacija, koju su dostupnom učinili Facebook stranica “Dnevnik nervoznog Hajdukovca od rođenja” i Dalmatinski portal, a prenio je i Hajduk na svojoj digitalnoj platformi “Hajduk Digital TV“, zorno pokazala kako se ona odvija ispod svake civilizacijske razine.
Toliko psovki, ruganja, kaosa i povreda pravilnika uistinu je bilo teško i zamisliti i prava je sreća za hrvatski nogomet da smo napokon dobili priliku za kvalitetan uvid u funkcioniranje sudačke organizacije u najelitnijem natjecanju hrvatskog nogometa.
Možemo konstatirati kako je sada jasnije zašto već godinama ni jedan hrvatski sudac ne dobiva priliku suditi neku utakmicu Champions lige odnosno bilo koju iole važniju međunarodnu utakmicu.
Doista se radi o rijetko viđenom diletantizmu začinjenom bahatošću čelnih ljudi sudačke organizacije.
I, koliko su se god u sudačkoj organizaciji trudili umanjiti štetu ona je nesumnjivo napravljena.
U prilog tome ide i činjenica da je čelnik sudačke organizacije Bruno Marić podnio ostavku samo dan nakon što je na konferenciji za medije, dok je pokušavao umanjiti nastalu štetu, izjavio kako je dojam o hrvatskom suđenju i vani i kod nas odličan i kako svoj mandat procjenjuje kao izrazito uspješan.
Povrede VAR protokola
Ali, hajdemo najprije promotriti što smo novoga saznali iz informacija koje su procurile.
Kao prvo, potpuno je razvidno kako var suci interveniraju izvan svog opisa posla to jest suprotno protokolu iz priručnika o funkcioniranju VAR-a objavljenom na stranicama HNS-A kao i ovlastima koje im ta pravila određuju.
Dakle, očita povreda pravilnika bilo je pozivanje glavnog suca Bela na utakmici Dinamo Rijeka kod navodnog provjeravanja crvenog kartona za Nevistića da bi mu iz VAR sobe bilo sugerirano kako tu prekršaja niti nema nakon čega je Bel promijenio svoju odluku i dosudio loptu za Dinamo.
Nakon pažljivog gledanja snimke lako je uočljivo kako doista pogrešno kartonirani Nevistić nije dotaknuo napadača Rijeke, ali je jednako tako vidljivo kako je obrambeni igrač Dinama Bernauer rukom gurnuo Ivanovića u naletu nakon kojeg je ovaj izgubio ravnotežu.
Kad objektivno procjenjujemo ovu situaciju možemo konstatirati kako je na intervenciju VAR-a pogrešna sudačka odluka zamijenjena drugom pogrešnom odlukom, ovaj puta u korist suprotnog tima.
Ne ulazeći u mogući razvoj situacije i nagađanjem “što bi bilo kad bi bilo” ostaje činjenica da je VAR intervenirao suprotno spomenutom pravilniku koji dopušta provjeru identiteta igrača koji je učinio prekršaj za opomenu kao i provjeru intenziteta prekršaja odnosno težinu kazne (eventualni crveni karton), ali ne predviđa poziv glavnom sucu da bi ovaj poništio odluku o prekršaju.
Situaciju neovlaštenog interveniranja VAR sudaca imao je i Hajduk u Varaždinu kod poništavanja pogotka zbog zaleđa Hajdukova stopera Uremovića. VAR je pozvao suca da pogleda potencijalno zaleđe, međutim, zbog položaja dostupnih kamera niti iz jednog kuta nije bilo moguće utvrdit radi li se o zaleđu ili je gol regularan.
I u ovoj situaciji VAR se postavlja iznad predviđenih ovlasti i presuđuje kako se radi o zaleđu na osnovu “slobodnog VAR uvjerenja” umjesto da je u konkretnom slučaju lopticu vratio glavnom sucu i njemu prepustio odluku. Kako je pomoćni sudac prilikom sporne akcije mahao zastavicom i signalizirao zaleđe, a ni glavni sudac uživo ni VAR suci na snimkama nisu mogli jasno vidjeti o čemu se radi, dojam pomoćnog suca trebao je biti presudan i uvažavajući to glavni sudac je mogao donijeti odluku koja je kasnije i potvrđena pojavom snimki koje su napravljene s tribina, a koje potvrđuju da se ipak radilo o zaleđu.
Licemjerje i laži Bruna Marića
Mogu se sad iz sudačke organizacije pravdati kako se ni u jednom ni u drugom slučaju nije dogodila nikakva kardinalna greška, ali ostaje važna spoznaja kako se VAR suci očito ne drže pravila kao pijan plota već je u interesu višeg cilja ( npr. ispravljanja pogrešne sudačke odluke u Maksimiru) dozvoljeno i lagano odstupanje od pravila. Ovakav stav najbolje će ilustrirati količinu licemjerja kad budemo promatrali kasnije reakcije iz HNS-a i sudačke organizacije.
Još gori primjer licemjerstva je fingirana komunikacija iz VAR sobe prilikom odigravanja utakmice između Osijeka i Dinama u jesenjem dijelu sezone. Naime, da bi opravdao dosuđeni jedanaesterac za Dinamo Bruno Marić je na konferenciji za medije dan nakon odigravanja susreta pustio komunikaciju iz VAR sobe za koju se tek curenjem ovih snimki javno saznalo da se radi o naknadno snimljenoj, fingiranoj komunikaciji. Kad je istina izašla na vidjelo Marić se branio kako je to učinio zbog pravila Fife koja ne dozvoljavaju objavljivanje autentičnih snimki.
Ovdje je sporno to što ni jednom jedinom riječi, dan nakon utakmice, Marić nije novinarima naznačio da se ne radi o originalu već o naknadno napravljenoj snimci. Ali, u ovom se slučaju pijanac čvrsto drži plota tj. navodnih Fifinih pravila za koja Marić kaže da to ne dopuštaju što je još jedna očita laž koju će kasnije i sam HNS demantirati, a i nedavno smo imali jedan slučaj u Premiershipu koji opovrgava ovu tezu jer je javno objavljena komunikacija iz VAR sobe s utakmice Liverpool – Tottenham nakon jedne pogrešne odluke.
I kad je svima postalo jasno kako sudačka organizacija ne funkcionira, kako su se izgubili u svojim lažima i muljanjima bilo je zanimljivo vidjeti koja će reakcija doći od čelništva krovne nogometne organizacije kao i od drugih klubova jer je Hajdukov stav po ovom pitanju bio poprilično jasan.
Lex AP i službena priopćenja klubova – sumrak razuma
Umjesto priznavanja propusta stiglo je priopćenje HNS-a u kojem se najoštrije osuđuje neovlašteno skidanje spornih snimki i njihovo dostavljanje medijima uz napomenu kako je zatraženo očitovanje od Komisije nogometnih sudaca. Značajan broj medija bliskih HNS također je zastupao ovu tezu.
Još oštrije od HNS-a svoje su osude izrazili i predstavnici šest klubova točnije Dinama, Rijeke, Lokomotive, Varaždina, Gorice i Slaven Belupa koji su izjavili kako “izražavaju duboku zabrinutost i neslaganje s nedavnom serijom javnih pritisaka prema sucima”, Ovo priopćenje nije baš najbolje sjelo navijačima Rijeke.
Osijek, Istra i Rudeš izdali su samostalna priopćenja sličnog sadržaja. Svi osuđuju curenje snimki više od merituma stvari koje su one objelodanile.
I upravo ovaj moment najviše zabrinjava u cijelom ovom slučaju i zorno oslikava moralnu poziciju hrvatskog društva. Po strani sada što su klubovi koji su češće bili oštećeni krivim sudačkim odlukama demonstrirali stanovitu prisutnost “štokholmskog sindroma” braneći svoje ugnjetavače, činjenica da i HNS i sve klubove osim Hajduka više brine nepravilan način dolaska do informacija od nepravilnosti koje su te informacije prokazale neodoljivo podsjećaju na Lex AP i namjeru vladajućeg HDZ-a da donošenjem novog zakona stane na kraj zviždačima koji su zaslužni što se kriminal i nesposobnost prokazuju javno.
Dakle, nebitno je što se donose odluke suprotno pravilniku, ali se pravilnik mora poštivati kad se radi o prokazivanju tih nepravilnosti. Sumrak razuma ovdje nije završio.
Plenkovićev čovjek za specijalne zadatke
Dan nakon mazohističkih priopćenja većine klubova u dnevniku Nove TV gostovao je predsjednik HNS-a, Marijan Kustić i doslovno se pomokrio po njima sljedećom konstatacijom:
“Ja osobno, a i mi u Savezu smo za to da se to pusti. Ako se misli da je nešto sporno na nekoj utakmici, uopće ne vidim spora da se snimka pusti van da ljudi čuju komunikaciju.
Nikad to nisam slušao, ovo mi je prvi put, što se mene tiče, u sljedećim utakmicama neka slobodno puštaju snimku komunikacije.”
Bilo bi zanimljivo promatrati i izraze lica čelnika klubova koji su izdali sporna priopćenja oko kojih su prije toga sigurno bili u kontaktu s vodećim ljudima HNS-a, a nakon što su čuli za ovaj stav Marijana Kustića.
Ali taj Kustićev stav treba promatrati iz više kuteva uzimajući u obzir različite silnice koje utječu na rasplet nikad zanimljivije sezone HNS-a.
Koliko se god zaljubljenici u nogomet, navijači pa i mnogi čelnici klubova trudili ostajati po strani i ne ulaziti u političke prijepore, htjeli ne htjeli, politika se sasvim sigurno bavi njima.
Marijan Kustić je prilično spretan političar, odmjeren i lukav kojem su njegove kvalitete priskrbile status svojevrsnog ” čovjeka za specijalne zadatke” Andreja Plenkovića.
Pokazao je to kad ga je poslao u Liku u kojoj je plamtjela kriza unutar HDZ-ovih redova zbog odmetništva bivšeg ministra Milinovića uoči zadnjih lokalnih izbora.
Kustić je otišao u Liku i porazio Milinovića. Veni vidi vici. Nakon Like, idući specijalni zadatak na kojeg je Kustić poslan bio je Hrvatski nogometni savez i taj zadatak još uvijek traje.
Cilj specijalnog zadatka
Dakle, koliko god se tome opirali Hajdukovi navijači, nogomet je prvorazredno političko pitanje. Osobito to vrijedi u superizbornoj godini u kojoj je cijela Dalmacija na nogama
jer je Hajduk na pragu proljeća još uvijek u borbi za naslov. Dva desetljeća očekivana titula nikad nije bila bliža i ta je činjenica mobilizirala sve hajdučke potencijale.
Kako se Plenkovićev čovjek za specijalne zadatke tu treba postaviti?
Potpuno je neupitno da bi naslov prvaka, koji tjedan prije izbora bio idealan scenarij za vladajuće kao i da je HNS pod njihovim apsolutnim utjecajem. Ideja da bi omraženi HNS mogao pogurati Hajduk prema tituli kod njegovih navijača izaziva gotov pa bijes, ali opijeni dugo iščekivanim uspjehom osvajana naslova prvaka, kod Dalmatinaca bi vrlo vjerojatno izostao moment protesta koji redovito izvlači nezadovoljnike na izbore.
Izostanak protestnih uz smanjenu izlaznost pogoduje jedino vladajućem HDZ-u koji svoje glasače ima u interesno povezanim zaposlenicima u javnoj upravi, članovima sufinanciranih braniteljskih udruga i ostaloj klijenteli.
Ali, nije nimalo lako organizaciju koju je godinama slagao odbačeni Zdravko Mamić odjednom prekrojiti i napraviti tranziciju s Dinamovih na Hajdukove interese, koliko god zaluđenost Hajdukom u Dalmaciji eskalirala uslijed šanse koja je ovaj puta napokon realna.
Curenje snimaka iz VAR sobe, s dopuštenjem HNS-ove vrhuške ili bez nje idealna je prilika za rekonstrukciju sudačke organizacije slaganu još u vrijeme dok je Zdravko Mamić suvereno vladao u Dinamu i u HNS-u.
Očita sklonost modroj boji od strane VAR sudaca najbolje se je očitovala uzdahom olakšanja i slavljeničkom uzbuđenošću kad je nes(p)retni Goda dotaknuo Špikića laktom po vratu minutu prije kraja Dinamova dvoboja s Rijekom.
Ti ljudi nisu krivi, oni su od krvi i mesa, navijaju za svoj klub, ali ako ne mogu zadržati objektivnost vrijeme je za promjenu kadrova.
Kustić je Hajdukovcima poslao poruku spremnosti za suradnju nakon što je učinio smiješnim priopćenja ostalih klubova svojom izjavom u Dnevniku Nove TV. Nakon toga, svoju je namjeru dodatno podcrtao odlukom da preostale derbije sude kvalitetni strani suci i zapečatio osnivanjem neovisne komisije za analizu suđenja u HNS-u uključujući i sporne VAR situacije i sve to u suradnji s Uefom.
Očigledno je da dolazi o pomicanja težišta moći u HNS-u i pitanje je samo hoće li se Marijan Kustić zaustaviti uspostavom balansa te moći između dva najutjecajnija hrvatska nogometna kluba ili specijalni zadatak ima drugačiji cilj?
Još sportskih kolumni pronađite OVDJE!
