Nakon prve službene utakmice HNK Rijeke u novoj sezoni puno je pitanja ostalo otvoreno pa tako i može li ova Rijeka u uzvratnoj utakmici uopće proći rumunjskog drugoligaša?
Bila je to utakmica u kojoj gotovo da i nismo vidjeli neku izgledniju priliku ni s jedne strane, ali nismo vidjeli ni igru. Razumljivo je to ako uzmemo u obzir da je ovo za Riječane sam početak, prva utakmica i da je bilo mnogo želje, htijenja, ali objektivno nikakve automatizme nismo vidjeli.
Treba istaknuti i kako su igrači u mnogim situacijama izgledali kao da im je ovo prvi zajednički trening.
U nekoliko izglednih situacija suigrači kao da se nisu razumjeli, nisu utrčavavali u prazan prostor, a potencijalne asistencije završavale su kao lak plijen rumunjskog golmana.
U prvom poluvremenu kod Riječana najučinkovitiji bili su jedini preostali hrvatski reprezentativac u bijelom dresu Marco Pašalić koji je u nekoliko navrata neočekivanim rješenjima ostavio protivničku obranu u raskoraku te uputio prvi ozbiljniji udarac prema protivničkom golu negdje sredinom poluvremena i Čabraja koji je, rekli bismo, više nego uspješno nadomjestio ozlijeđenog Godu, bio uspješan u oduzimanju lopte, a i prema naprijed bio vrlo učinkovit.
Niko Janković se je trudio, ali on je na žalost miljama daleko od onih izdanja koja je pružio prije ozlijede prošle sezone i Rijeka treba tražiti rješenje na lijevom krilu ako namjerava igrati ozbiljniju ulogu u HNL-u ove sezone. Petrović nije uspijevao povezati dva dobra poteza i očito je da na poziciji prema naprijed ima mnogo više problema nego kad mijenja Selahija na mjestu zadnjeg veznog, tj. korektora.
U drugom poluvremenu Marca Pašalića više gotovo da i nismo vidjeli i da nije bio zamijenjen čini se da njegovo ime komentator ne bi ni jednom spomenuo. Više nego očito je da Pašalić ima izvanserijsku kvalitetu i manjak snage jer jednostavno nije igrao pripremne utakmice. Zaljubljenici u nogomet na Kvarneru pitaju se s pravom zašto je tome tako?
Neki će možda prozivati trenera i sumnjati u njegovu stručnost, zazivati Lokomotivinog Čabraju i neka druga trenerska rješenja, ali vrlo često treneri poput Sopića igraju simultanku. Nije jedini protivnik uspješnom treneru samo protivnički klub. Konkurencija koja promatra igrače iz njegove slagalice još su mu veću protivnici, a često i uprava koja se povodi svojim pravilima i svojim zadacima.
Nije isključeno da se je Sopić tijekom priprema igrao igre skrivača, svjesno izostavljao svoje najbolje pulene ne bi li ih tako sačuvao za ovu sezonu. Jasno je njemu da ga samo rezultat drži na površini, baš kao i svakog trenera na svijetu.
Njegova kalkulacija možda i ima smisla, riskirati i u prva pretkola europskih natjecanja ući s dijelom igrača iz drugog plana i onda dovesti najbolje u ključnim utakmicama. Svojevrsni rulet možda je nužan da bi kasnije u sezoni podigao kvalitetu “skrivenih” prvotimaca i tako opet igrao zapaženu prvenstvenu rolu. S druge strane, ispadne li od rumunjskog drugoligaša razlaz s trenerom je itekako izgledan.
Bilo kako bilo, rezime prve utakmice jest da je nesumnjivo kako je kvaliteta na riječkoj strani kao što je svojedobno bila i kad je Kekova Rijeka igrala protiv norveškog Sarpsborga, ipak za razliku od te utakmice Rijeka je ovaj put sačuvala praznu mrežu na gostovanju i na svojoj Rujevici ne treba ganjati pobjedu kao onomad kad je Rijeka nakon gostujućeg poraza odlepršala već na prvoj stepenici, a momčad koja u svojim redovima ima Marca Pašalića, Franu Ivanovića i Tonija Fruka uz doprinos, najboljeg stoperskog para u ligi, Smolčića i društva opet može računati na najviša dostignuća i borbu za trofeje do samoga kraja.
Osijek na Opus Areni pobijedio estonsku Levadiju s 5-1
