Nakon Engleske, nakon „tugovanja“ od sedam dana, Hrvatska je došla opravdati ulogu favorita na terenu, kako je i najavio Kovačić na pressici.
Na već spomenutoj tiskovnoj konferenciji Zlatko Dalić je najavio kako se Hrvatska vraća u četvorku u obrani i u sustav koji je donio rezultate zadnja dva prvenstva.
I upravo je tako i bilo. Dalić je odlučio izvesti sastav u formaciji 4-2-3-1 (Livaković – Gvardiol, Pongračić, Šutalo, Stanišić – Kovačić, Modrić – Perišić, Baturina, Marco Pašalić – Musa).

Iz utakmice protiv Engleske ispao je Sučić, a upao Kovačić. Promjena je razumna jer je Dalić želio uzeti kontrolu nad utakmicom. Panama je u svojim kvalifikacijskim utakmicama za ovo svjetsko prvenstvo stvarala probleme Brazilu, Ekvadoru, Paragvaju i sličnim ekipama upravo kroz posjed.
Umjesto Marija Pašalića u sastav je uletio Marco Pašalić, koji se treba širiti na krilu, raditi višak i tražiti centaršutom našega centarfora.
Poluvrijeme za zaborav
Panama je u prvih 20 minuta izgledala poput nas protiv Engleske u prvoj utakmici.
Nažalost, hrvatska ideja da s dva zadnja vezna igrača preuzme kontrolu i diktira tempo utakmice nije upalila. Naše su crte bile razvučene, a dolazak u panamsku zadnju liniju izgledao je tako da smo tražili dubinsko utrčavanja Pašalića preko krila ili utrčavanja Muse iza zadnje crte. Nažalost, protok lopte bio je jako spor, čime Hrvatska nije mogla proći niti prvu crtu panamske obrane.
U fazi obrane Panamci su nas probijali onako kako najbolje znaju, dubinskim proigravanjem na desno krilo, protiv kojeg je, nažalost, Gvardiol visio kao luster. Joško se još uvijek vraća nakon ozlijede i ima dosta problema što se tiče igračkog ritma, ali takvog igrača jednostavno treba istrpjeti. Kada on uđe u ritam, a što sigurno hoće, Hrvatska će izgledati puno kompaktnije.

Očekivali smo Panamu u srednjem organiziranom bloku koji je jako teško probiti. Upravo tako su i stajali i čekali svoje prilike iz protunapada. Zanimljivo je kako je Dalić postavio 4-2-3-1, jer protiv takva bloka više bi odgovarao sustav protiv Engleske. Vušković, koji bi visoko nosio loptu do centra, a samim time se Modrić ili Kovačić ne bi trebali spuštat toliko nisko.
Stanišić, koji nije toliko ofenzivan, bio bi prisiljen izaći malo više i ući u suradnju s Pašalićem koja je bila silno potrebna prvo poluvrijeme.
Na mišiće
Da je izbornik bio pogriješio, on sam je potvrdio već izmjenama na poluvremenu. Ušli su Budimir i Kramarić, a izašli su Gvardiol i Musa.
Cijelo prvo poluvrijeme tvrdilo se kako treba ubrzati ritam, i to se već vidjelo u 54. minuti kada je Hrvatska obavila jedan-dva na desnom boku, Stanišić centrirao, a Budimir zicer pospremio u mrežu.
Nekoliko minuta kasnije Pašalić je promašio priliku jedan na jedan s vratarom i to je bilo to od Hrvatske.
Iznenađujuće je koliko je Hrvatska loše izlazila u pritisak. Linije su ponovno tijekom cijeloga drugoga poluvremena stajale široko, panamski središnji igrači prilikom primanja lopte imali su kilometre slobodna prostora oko sebe, a iz toga su vrlo lako gađali dubinske dijagonale i lako dolazili u hrvatsku zadnju trećinu.

Svijetle točke Hrvatske ponovo su bili Baturina i Livaković, koji je Hrvatsku čupao u ključnim trenutcima.
Panamci su igrali “man marking”, posebno na našim veznim igračima, koji nisu mogli iznijeti loptu preko hrvatske polovice. I tu je nastajao najveći problem.
Do kraja utakmice, Hrvatska se grčevito branila, igrala se viktorija na našoj polovici, ali izdržali smo.
Dalić je na konferenciji za medije rekao kako je takav sustav donio rezultate, i to je istina. No postoji druga strana medalje. S takvim sustavom po subjektivnom dojmu najopasniji smo u nokaut-fazi natjecanja. Protiv nominalno slabijih reprezentacija Hrvatska treba praksirati susav 3-5-2 i napasti visoko.
Što slijedi?
Tri boda su na kontu, no za ovakvu utakmicu postoji savršen izraz: “Bodove piši, igru briši”.
Engleska i Gana odigrale su neriješeno, što znači da Hrvatska mora po tri boda kako bi bila druga u skupini.
Bilo kako bilo, Hrvatska ide na skupinu u kojoj su Portugal i Kolumbija. Ni jedna od tih reprezentacija nije baš idealan protivnik u drugom krugu. Ali, neka našim reprezentativcima fokus najprije bude na Gani jer tek četiri boda jamče drugi krug, a kad krene eliminacijska faza, to je već neka druga priča…











