Svijest o patnji jedinstveno je ljudska pojava. Životinje pate, ali ne znaju zašto; međutim, ponekad se kućni ljubimci obraćaju svojim vlasnicima kao da osjećaju bol. Nebrojeno je muškaraca i žena koji trpe, u većini slučajeva u pratnji svojih obitelji. Ljubav suočena s patnjom drugih značajka je koja obilježava čovječanstvo. Crkva je, od svojih početaka, i kao velika obitelj, sklona voljeti svoje trpeće članove. Uzor je Kristova patnja na križu, koja ima otkupljujuću vrijednost.
Boli duše jače su od tjelesnih. Majka i otac trpe zbog boli ili svojeglavosti svoje djece. Društvo ima svoje zakone i često je uzrok patnje, osobito za njegove najsiromašnije članove. Istina je da zločinstvo postoji i da uzrokuje bol roditeljima počinitelja, posebice kada padnu u ruke policiji.
Ispravna perspektiva jest svijest o grijehu, prepoznatu kao vrijeđanje Boga i bližnjega. Svijet kojemu nedostaje osjećaj grijeha neljudski je svijet, u kojem je svijest o patnji nesreća, šteta koju jedni nanose drugima.
U Argentini danas raste postotak ljudi koji žive u siromaštvu, na ulici i među glavama obitelji koji su bez posla. Glavni je razlog ravnodušnost države, koja se ogleda u ravnodušnosti velikoga dijela društva.
Obitelj, kao naravna organizacija koja bi se trebala umnožavati temeljeći istinski ljudsko društvo, desetkuje se širenjem neobuzdane seksualnosti i porastom ovisnosti o drogama. Djeca bez obitelji (bez ljubavi) i bez školovanja ne mogu doživjeti sretnu odraslu dob. Budućnost društva leži u djeci koja su odgajana ljudski.
Načelo supsidijarnosti ključna je točka društvenoga učenja Crkve. Čovjek je nužno supsidijaran i mora preuzeti odgovornost za nesreće drugih. Spoznaja da drugi pate pomaže svakoj osobi da se ne povuče u vlastitu bol, nego da se suoči s tom patnjom i preuzme je na sebe. Ono što jedna osoba ne može učiniti, druga hoće.
Ljudska je patnja otajstvo, jer Bog nas je stvorio da budemo sretni na ovom svijetu i da težimo vječnoj sreći. Trojedini je Bog sretan, i anđeli su sretni.
Uskrsnuće Kristovo otvara vrata vječne sreće; đavao to ne može spriječiti, jer je on sama negativnost, nezdrava težnja da bude poput Boga. Za kršćanina je sudjelovanje u božanskom životu i sreći dar; On nas je stvorio za sebe i u tome leži ispunjenje smisla našega života. Svijest o patnji jest poistovjećivanje s Križem Uskrsloga Gospodina.
U Buenos Airesu 22. lipnja 2026.
Od istoga autora
Da zlo ne zavlada, policiji treba poštovanje
Otajstvo djetinjstva i prinosi iz svjetske književnosti
