Prošlotjedna pobjeda Rijeke u Puli bila je prekid posta dugog četiri kola koliko bijeli s Kvarnera nisu uspijevali svladati svoje protivnike u HNL-u.
Najčvršća obrana u ligi nekako je neriješenim rezultatima održavala klub na površini iako igre koje je pružala nisu nudile lepršavost, ljepotu i efikasnost koje su Rijeku krasile prošle sezone.
Činjenica da su otišli neki važni igrači (Pjaca, Ivanović, Obregon, Hodža), a novi koji su došli (Andrić, Perica, Gojak) nisu se za sada pokazali pojačanjima, utjecala je na atmosferu oko kluba.
Iznenadni otkaz treneru Sopiću koji je Rijeku proljetos do pred sam kraj sezone držao u igri za trofeje dodatno je pojačao sveprisutnu apatiju prema nogometnim temama pod Učkom.
Pomalo nespretno iskomunicirano povećanje cijena ulaznica samo su učvrstile nezadovoljstvo nogometnih kibica koji ove sezone znatno slabije posjećuju Rujevicu. Bez pomnije analize brojki dojam je da nedostaje i do 20% prošlogodišnjih gledalaca.
Na sreću, ovo se ne odnosi na najvatrenije navijače, Rijekinu navijačku skupinu, jer Armadin zvučni i scenski dekor ove sezone ne izostaje pa je ugođaj ipak onaj prepoznatljivi, nogometni.
Rijeka nije ni u Puli briljirala, ali zahvaljujući majstorstvu Fruka i njegovom pogotku iz “slobodnjaka” tri su boda bila upisana i derbi protiv Osijeka imao je mogućnost Rijeku opet izbaciti u sam vrh.
Naime, i Hajduk protiv Istre i Dinamo protiv Gorice prosuli su bodove i pobijeda bi Rijeku dovela na samo bod zaostatka za vodećim Splićanima.
Ono što je uoči ovog dvoboja mučilo trenera Đalovića svakako je izostanak Jankovića koji je morao pauzirati zbog žutih kartona te činjenica da je ostao i bez napadača jer je Andrić iz momčadi udaljen zbog nediscipline, a Perica je izostao zbog ozlijede pa se, kao i protiv Istre, Đalović odlučio za formaciju s Frukaom kao “lažnom devetkom”.
U takvom ozračju Rijeka je dočekala Osijek, momčad koja se značajno podignula u formi, koja je u zadnjih devet prvenstvenih ogleda osam puta slavila, a među njima i protiv Dinama kojeg je nadigrala na Maksimiru i zasluženo upisala sva tri boda protiv momčadi koja zasad uspješno gura u Ligi prvaka.
Prvo poluvrijeme nije nam ponudilo gotovo ništa vrijedno spomena, a svi oni odsutni kibici vjerojatno su bili zadovoljni svojom odlukom da ubuduće Rijeku prate iz dnevnog boravka ili lokalnog kafića uz pivo s frendovima.
I onda smo nakon poluvremena za zaborav koje je obilovalo jedino borbenošću i pogrešnim dodavanjima doživjeli, početkom drugog dijela, možda i najboljih petnaestak minuta Rijekine igre u ovoj sezoni.
Nizale su se šanse, podvaljivanja, uspješni driblinzi i udarci po golu, a sve je to bilo podcrtano visokim presingom i gotovo fanatičnom borbenošću.
Ulazak Djuahre umjesto Rukavine dobrim je dijelom unio živost u riječki napad. Pašalić je standardno, u nekoliko navrata, ispremiješao gostujuću obranu, a Fruk je još jednom pokazao svoju igračku plemenitost i sjajnim udarcem s dvadesetak metara u 51. minuti doveo Rijeku u vodstvo.
Vratar Malenica, sreća i poneka sebičnost riječkih napadača spriječila je Osječane, koji su tek u 67. minuti uputili prvi udarac prema golu Rijeke u drugom poluvemenu, da ne dožive pravu kanonadu na Rujevici.
I onda kako to obično biva, momčad koja svoje šanse ne iskoristi biva za te propuste kažnjena.
6 sekundi prije isteka sudačke nadoknade od pet minuta Hasić je uspio pogoditi za konačnih 1:1.
Ni VAR nije vratio osmijeh na lica Riječana, a tužni Đalović gotovo se rasplakao na konferenciji za medije nakon utakmice.
Trener gostiju utakmicu je vidio ponešto drugačije od, rekli bismo, svih ostalih koji su nazočili ovom derbiju i rekao kako je rezultat realan jer je Osijek bio bolji u prvom poluvremenu. Statistika koja je pokazala da je Rijeka uputila 13 udaraca prema golu od kojih 8 u okvir naprema Osijekovih 6 od kojih 5 u okvir ga je demantirala, ali gostima se mora priznati da se nisu predavali doslovce do zadnje sekunde i da je to (jedini) razlog zbog kojeg su ovaj bod i zaslužili.
S druge strane, Rijeka je u drugom poluvremenu napokon opet izgledala dobro, lepršavo, kreacije nije nedostajalo i ova je utakmica za razliku od posljednjih pet prvenstvenih pokazala da njeni navijači imaju pravo nadati se kako je perid mučenja prošao, a i sreća će već negdje vratiti ono što im je protiv Osijeka uzela, kako je sebe i novinare na presici nakon utakmice tješio i sam Đalović.
Ova sezona HNL-a završit će kao i protekla – Dinamo prvak pa svi ostali
Tko će kome, ako ne svoj svome – Hajduk prošao u 1/4 finale kupa, pa kleknuo u Varaždinu
