Moram priznati da je iza nas jedan od tužnijih tjedana u Hajduku još od onog cijelog cirkusa s tadašnjim sportskim direktorom Nikolom Kalinićem (za koji JOŠ nitko nije odgovarao).
Prije svega vjerujem da nas je svih iznenadila vijest o preranom odlasku legende Bijelih Tončija Gabrića. Gabrić nas je napustio iznenada u 63. godini.
Osim po ljudskim kvalitetama i vrlinama, Gabrića ćemo svi pamtiti za doprinos koji je donio klubu. Gabrić je bio dio povijesne ekipe Hajduka koja je 1995. godine igrala četvrtfinale Lige prvaka, što je do danas ostao najveći uspjeh nekog hrvatskog kluba u najelitnijem natjecanju. Gabrić je za Hajduk upisao 187 utakmica, a sezone 1996./1997. dobitnik je i nagrade Hajdučko srce. Njegov sin Drago je također dobitnik iste nagrade, pa će tako ostati upamćeni kao prva nogometna obitelj koja je dobila nagradu Torcide-Hajdučko srce.
Pamtit će se i to da je 1990. branio na prvoj utakmici u povijesti Hrvatske nogometne reprezentacije protiv SAD-a. To je bilo jako rizično u to vrijeme kad je Hrvatska još uvijek službeno bila pod Jugoslavijom, ali on je znao u kakav se rizik upušta i pristao je na to. Gabrić je bio i dio brončane generacije iz Francuske ’98. godine. Hvala Tončiju Gabriću za sve što je napravio za Hajduk. Nikada neće biti zaboravljen i neka mu je laka zemlja. Počivaj u miru Tonči.
Hajduk je u srijedu gostovao u Bjelovar kod Mladosti Ždralova u sklopu osmine finala Hrvatskog nogometnog kupa. S obzirom na šok, kapetan Kalinić nije išao s ekipom pa je tako na vrata stao Lučić koji se nažalost kasnije ozlijedio, pa ga je u posljednjih dvadesetak minuta zamijenio Buljan. Poziciju desnog beka (konačno) je zauzeo Moufi, lijevo je bio Melnjak, dva stopera su bili Elez i Šarlija. Ispred njih našla su se dva dragulja Sigur i Pukštas.
Na poziciji desetke počeo je Benrahou, lijevo Dajaku, desno povratnik Bamba i u vrhu napada još jedan povratnik Trajkovski. Utakmica kakva se i očekivala. Tvrdo i teško. Mladost Ždralovi su dali svoj maksimum, ali Hajduk se nije dao omesti i mirno odradio ono po što je došao. Jedina mrlja ove nogometne „fešte“ u Bjelovaru je ozljeda vratara Lučića.
Nadamo se da će već protiv Istro vratiti se na gol, jer su navijači „isisali“ samopouzdanje Lovri Kaliniću, a i Misterov stil nogometa više odgovara Lučiću, nego Kaliniću. Jasno je već svima da Mister traži igru od noge do noge i da izgradnja krene iz posljednje linije. Još uvijek to nije u potpunosti uigrano i u drugom poluvremenu je upravo najveća prilika Ždralova došla iz jedne takve pogreške. Vidljivo je i da realizacija nije na razini još uvijek, što sam bio pisao i u prijašnjim tekstovima.
Mnogi su kritizirali Trajkovskog koji pomalo izgleda nepokretno na terenu. Treba razumjeti da Trajkovski nije bio jako dugo trenažnom procesu. Logično je za očekivati da će veteranu trebati duže da „zagrije motore“. Trajkovski nije kalibar za startati, ali u nebrojeno situacija dokazao je da može biti „joker“ s klupe i mislim da će i u tom segmentu biti jako važan u novom pokušaju napada na duplu krunu. Ostalima je ova utakmica dobro došla za podizanje samopouzdanja. Mnogi su konačno osjetili teren i igru, pa se nadam da bi mogli dodatno zaoštriti konkurenciju.
U nedjelju Hajduk je zatvorio 12.kolo prvenstva gostovanjem u Varaždinu. Ekipa isto tako nije bila baš iznenađujuća. Kalinić je ovaj put krenuo umjesto ozlijeđenog Lučića. Desni bek je Hrgović, lijevi Diallo. Dva stopera su bili Uremović i Elez, s obzirom na to da je Prpić ozlijeđen, a Šarlija odrađuje kartone. Krova i Raketa su se našli ispred njih. Lijevo krilo je bio Biuk, desno krilo je vjerujem iz taktičkih razloga bio Sigur. Livaja je u vrhu napada, a iza njega je bio Kalik. Sadržaj ove utakmice vam je najbolje predstaviti tako da od pet sažetaka utakmica 12. kola HNL-a koje sam pogledao ovaj tjedan, kreće od Hajdukovog traje samo Rijeka Istra.
Treba uzeti u obzir da Mister ne priča engleski, pa se i tu izgubi nekoliko sekundi na prijevod, pa se tu može opravdati ta razlika u trajanju. Objektivno rečeno ovo je najlošija utakmica Hajduka ove sezone. Gostovanje na Farskim otocima i Slovačku su bila opravdana s mišlju cilj opravdava sredstvo, a najlošija prvenstvena utakmica do ove bila je Lokomotiva, gdje je Hajduk u drugom poluvremenu koliko-toliko pokazao naznake neke igre. U ovoj utakmici Varaždin je u potpunosti nadigrao Hajduk. Minimalan broj prilika, zatvorili su sve prilaze svom golu. Stoper Nekić odigrao je vrlo dobru utakmicu. Lamine Ba je odigrao utakmicu života, gdje je zatvorio sve moguće prilaze golu Varaždina. Dugo netko ovoliko kvalitetno nije markirao Livaju.
Pojavile su se vijesti da Livaja i Kalinić su igrali pod blokadama. Neću ulaziti u istinitost tih tvrdnji, ali nemam razloga ne vjerovat. Živcira me pokušaji pravdanja i traženja izlika i slične stvari. Treba priznati da je Varaždin bio bolji, a ne pisati o izlikama poput terena, ozljeda i slično. Nije sporno da je Varaždin ima, uz Lokomotivu (ni Gorica nije daleko), najlošiji travnjak u ligi. Pisao sam već i prije da mi nije jasno kako pojedinačni tereni uopće dobiju licence. Osobno bi odbijao zahtjeve za licence dok klubovi ne izvole napravit nešto o kvaliteti travnjaka. Ako to znači da ćemo imati samo 4 kluba u ligi pa igrati međusobno 12 puta, nemam problem s time.
Mene frustrira na televiziji vidjeti onoliko neravne travnjake, pune rupa, a mogu zamisliti tek kakva je „noćna mora“ igrati na tim poljima krumpira. Svakako to može biti otegotna okolnosti, ali nikako izlika za onako lošu utakmicu. Elez nažalost jako teško može odigrati svih 90 minuta. Čovjek igra bez oba kuka i na visokoj razini je to teško, pogotovo bez kontinuiteta igara. Hrgović je jako dobro zatvorio Šego. Varaždin je većinu svojih napada i kontri pokušavao upravo preko svoje lijeve strane odnosno preko Šege. Tu je Sigur bio važna figura, jer u prijašnjim utakmicama Bamba i Dajaku nisu baš bili od defenzivne pomoći, ali Sigur je.
Šego je prošao Hrgovića samo jednom, a s obzirom na to da se spočitava kako je Hrgović „slab“ defenzivno, pokazuje koliko je zapravo napredovao. Moramo biti realni pa reći da je Hrgović glavni krivac za pogodak jer je upravo njegovu loptu Šego presjekao i opalio s „100 metara“. „Obožavam“ kad se Hajdukovi navijači „zakače“ na jednog igrača i drže ga na piku. Jedan od smješnijih komentara koje sam čuo je da bi Lučić obranio udarac Šege.
Profil ljudi koji to uopće može izustit su ljudi koji nikada nisu stali na gol ili ispred njega, jer da jesu imali bi percepciju koliki je zapravo taj gol, kolika je visina Kalinića i koliko je fantastično pogođen udarac Šege. Jedan od boljih golova sezone. TOP 5 u ovom trenutku sigurno. Raketa i Krova kao duo su odigrali najlošiju utakmicu sezone. Lopte su odskakale, bježale preko noge i bile jako neprecizne.
Rakitić je imao 82 % točnosti dodavanja lopti, što je najmanje od gostovanje u Puli u kolovozu. Krovinović nakon zadnje reprezentativne pauze ne liči na sebe i u padu je sa svojim igrama. Biuk je odigrao, klasičnu biukovsku utakmicu. Krene krene, pa stane, ali treba biti realan i reći da Varaždin nije ostavljao previše prostora. Sigur ofenzivno nije pridonio gotovo ništa, a defenzivno je uvelike pomagao Hrgoviću. Kalik je odradio svoju rolu pressinga na svojoj razini, a Livaja nije bio svoj.
Nadam se da je ova utakmica bila indikator Misteru, da za njegovu ideju, po meni, najbolji „fit“ su lijevo Melnjak i desno Sigur. Hrgović je uvjetovan tima da ispred sebe mora imati nekoga tko će mu pomoći odraditi svoje defenzivne dužnosti, a tu se onda gubi ofenzivni doprinos. Dodatna prednost Sigura je što uvelike može pomoći u iznošenju lopte za razliku od Hrgovića, koji povrh svega igra na svojoj „kontra-nozi“. Varaždin je pokazao kako bi se ekipe mogle „jednostavno“ braniti protiv Hajduka.
Asimetrični 4-2-3-1 gdje je Varaždin puštao Hajduka da iznosi loptu preko lijeve strane i Dialla koji nema kapacitet za to (bar ne u formaciji s 4 nazad) i Varaždin je to odlično uvidio. Melnjak bi tu bio puno, puno bolji „fit“. Ako bi Sigur bio desni bek, Hajduk bi mogao kvalitetnije otvarati s trojkom u zadnjoj liniji gdje bi Melnjak mogao stajati visoko i raditi ono u čemu je jako specifičan, a to je napadanje iz drugog plana i često odlaziti i puniti protivnički kazneni prostor.
Igra također jako pati bez Lučića, jer Kalinić više nema hrabrosti odigrati kratku loptu, jer tko bi rekao da ako ti svi zvižde i vrijeđaju te (i to ljudi iz tvojih redova), samopouzdanje pada. Još jedan dokaz koliko „mi“ možemo uništiti igrača. Umjesto da navijači pokažu podršku, jer i svima u interesu da igrači igraju sa samopouzdanjem, preferira se više vrijeđanje i zviždanje. Bogu hvala i upravi i marketingu na gašenju komentara.
Vidim da se korporacija, kao što sam i najavio, krenula rad u punom pogonu. Ako je netko ispratio onu „smijuriju“ od utakmice Šibenik – Dinamo, gdje je na „visoko europskoj“ razini odrađena utakmica, pa se nadam da bi recimo Zdenko Lovrić u siječnju iduće godine, mogao dobiti neki europski klasik kao recimo PSG Manchester City, jer je HNL doktorirao. Fantastično priopćenje komisije koja je igru rukom objasnila kao štićenje sebe rukama (jer je lopta opasno oružje), te mu je NESRETNO lopta dodirnula lijevu ruku.
Ako ikada počinim kazneno djelo, volio bi da me štiti sudačka komisija HNS-a. Recimo obrana za gaženje pješaka mogla bi bit: moj klijent nije zgazio dječaka, nego je dječak NESRETNO natrčao na pješačkom prijelazu na auto mog klijenta. Dragi Bože daj nam pameti. Za sve neutralne navijače, cirkus je otvoren, uživajte. Za sve navijače Hajduka – izdržite jer slijedi period kad će vas uvjeravati da je dva i dva pet i da nebo nije plavo nego žutu („nebo je žuto, a sunce je blue“).
Hajduk je loše odigrao, ali definitivno prostora za depresiju nema. Bijeli su i dalje prvi, iskoristili su sve kikseve konkurencije do sada i zbog toga sad, na trećini prvenstva, Hajduk ima plus tri, odnosno plus četiri pred glavnim konkurentima. Ove sezone je položen test euforije, gdje stvarno ni u jednom trenutku nije bilo pretjeranog slavlja, sada je pred navijačima novi test, a to je da nema depresije.
Porazi su sastavni dio svakog sporta, i kao što sam prije naglasio, kad se poraz dogodi, volio bih da bude u gostima, a ne na Poljudu. Poljud mora ostati naša ne osvojiva tvrđava. Trećina prvenstva je iza nas, Hajduk je prvi što su samo najoptimističniji od nas to očekivali (možda ni oni) i trebamo biti zadovoljni s time. Hajduk ima priliku protiv Istre otići na reprezentativnu pauzu s pobjedom i s još malo mira pred „teži“ dio rasporeda.
U subotu protiv Istre je šansa da se dokaže da ova utakmica protiv Varaždina nije pravilo, nego iznimka i da se začepe usta svima koji vole gurati narativ da Hajduk nije dobar nego ostali loši. Pobjeda nad Istrom je imperativ i sve ostale utakmice i buduće i prošle već trebaju biti u zaboravu, a mi momcima moramo dati podršku u subotu, jer to zaslužuju.
U subotu svi na Poljud!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
