Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Utorak je, dan napose posvećen svetomu Anti, pa oni koji obavljaju pobožnost trinaest utoraka imaju mogućnost obaviti svoje zavjete.

Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro: malo je kišovito ovdje, rosi. I ta kišica vrijedi za usjeve i vrtove, za vinograde koji već pupaju i bacaju prvo lišće. Zahvalimo Gospodinu za sve darove i milosti koje nam daje i molimo da nas njegov blagoslov prati kroz cijeli dan. Budimo blagoslov drugima. Ovdje se obavljaju radovi na cestama, pa je jučer došlo do prekida internetske mreže – vjerojatno su prekinuli kabele – ali, unatoč svemu, jutros sve funkcionira.

Pape i nova evangelizacija – radost Evanđelja

Na današnji dan prije godinu dana, u 7.30, preminuo je papa Franjo. Prvi papa iz Južne Amerike, kao što je današnji iz Sjeverne Amerike i prvi neeuropljani. Prvi isusovac na Petrovoj stolici. Povijest će dati svoj sud o tome pontifikatu. Započeo je izvrsno s pobudnicom Evangelii gaudium – Radost Evanđelja. Nastavlja se tu na Pavla VI. i njegovo Evangelii nuntiandi iz 1975., prije više od pedeset godina. A onda su i Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. imali stalno u zreniku evangelizaciju, novu evangelizaciju, evangelizaciju onih područja koja su nekoć prihvatila kršćanstvo, ali je vremenom vjera odumrla iz raznih razloga.

Papa Franjo je tako započeo s “radošću Evanđelja”. Evanđelje je radosna vijest za pali svijet, svijet koji nema izlaza ako se zatvori u sebe i svoje ovozemaljsko mišljenje. I Pavao u Poslanici Kološanima, u drugom poglavlju, govori o “filozofijama ovoga svijeta” koje ostaju zatvorene u sebi, ne mogu se izdići; tek Isus Krist donosi pravo znanje i pravu “filozofiju”.

Smisao jest reforma, ali ne samostvorena, nego ona koja ima svoj lik i uzor – a to je Isus Krist, njegov navještaj, njegovo Evanđelje koje je lijek. Koncilski su oci htjeli vratiti Crkvu na izvore, na biotope života, vratiti je svetim Ocima koji su najbolji tumači onoga što se dogodilo u Isusovu životu prvih desetljeća prvoga stoljeća.

Nepromijenjiv polog

Ne trebamo izmišljati nikakav novi nauk ni novu vjeru. Sve je dano i zadano u početcima. Sveti Juda u svojoj Poslanici u samome uvodu govori da nam se “boriti za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima”. Stoga nijedan teolog, nijedan papa ne može mijenjati polog vjere ni ono što je tradicijom zajamčeno kao spasonosno. Papa Franjo je potom proglasio Godinu milosrđa, htio je oživjeti sakrament ispovijedi, zalagao se za ekologiju pa je izdao encikliku koja počinje prvim riječima Franjina spjeva o Bratu Suncu – Laudato si’.

A onda je, po mnogima, malo zastranio u Amoris laetitia, što je izazvalo burne reakcije i među kardinalima i biskupima – ponajprije zbog pitanja pripuštanja sakramentima civilno vjenčanih onih koji su jednom bili crkveno vjenčani. Kao što rekoh, povijest će dati svoj sud, a vidimo da papa Lav–Leon neke stvari iz toga pontifikata već korigira u prvoj godini svoga papinstva. Na nama je moliti za pastire da vode stado sigurno, na pašnjake. Na nama je vratiti se na biotope života, onamo gdje je voda nepomućena, čista i bistra. A to je uvijek u Gospodinovu krilu.

Sveti Stjepan

Slušamo danas završnicu Stjepanova govora iz Djela apostolskih. U njegovu se životu i smrti zrcali sudbina samoga Gospodina. Obojica su bila nešto kao živo zrcalo pred svojim suvremenicima, zrcalo u kojem su se mogli ogledati i sagledati. Na kraju, njihove su riječi bile poziv na obraćenje i popravak života. Gospodin je zbog svoje riječi bio razapet, Stjepan linčovan, kamenovan.

Sve se odvilo usuprot savjetu što ga je dao Gamalijel: ako je od Boga, ostat će; ako nije od Boga, nestat će samo od sebe. I vidimo da to djelo do danas traje i širi se. Ondje se prvi put spominje i Savao–Pavao. Vjerujem da ga je ta smrt – makar ju je odobravao – u duši potresla. Kako to da tako mlad čovjek ide spremno u smrt za svoje ideale? Vjerojatno je bilo njegovo uvjerenje uzdrmano. I sam će kasnije govoriti o tome, kao i o tome kako je žestoko progonio Crkvu.

Naši sveci i snaga molitve

Naš puk štuje napose svetoga Iliju, svetoga Stjepana i svetoga Ivana Krstitelja – trojicu svjedoka za Boga i pravovjerje. Nikada nije bilo lako vjerovati na ovim prostorima, koji su bili na povijesnoj vjetrometini i razdjelnici svjetova, kultura i civilizacija, Zapada i Istoka. Znamo jedno iz židovske povijesti: uvijek kad bi od Gospodina otpali, bili bi potlačeni i robovi drugima, a kad bi ostajali vjerni Gospodinu, bili bi zid neosvojiv, tvrđava utvrđena, jer se Gospodin borio s njima i za njih. Tako je i danas. Ne trebaju nam svjetovni “Mesije” koji nas brane oružjem i raketama, nego nam trebaju sklopljene ruke koje vapiju nebu i od Neba traže spas.

Preporučio bih svima čitanje svetoga Anzelma – odlomka iz njegova Proslogiona – u današnjoj Službi čitanja. Bio je mistik, teolog, biskup, kontemplativac. Pisao je divno o Gospodinu. Slijedimo te učitelje u vjeri!

Euharistija: lijek besmrtnosti

Kršćanska doktrina je organizam, nije zgrada

Marija i Hod za život: poruke nade

The post Ne svjetovni mesije, nego ruke uzdignute nebu first appeared on Dijalog.hr.

Tijekom svojeg govora na današnjem događaju ponovno je govorio o svojim prethodnim komentarima o tome da nije siguran hoće li uspjeti ući u raj. „Bio sam duhovit. Znate da ne možete biti sarkastični s njima“, rekao je, misleći na medije.
„Rekao sam: ‘Nikad neću stići u raj. Jednostavno ne mislim da ispunjavam uvjete.’ Mislim da ne mogu išta učiniti sa svim ovim dobrim stvarima koje radim, uključujući i za religiju“, prisjetio se. „Ali rekao sam, iako sam to učinio, i toliko drugih stvari… rekao sam: ‘Neću ispunjavati uvjete, neću stići u raj.’“

Rekao je da je New York Times tada izvijestio da je preispitivao smisao svojeg života. „Ne“, rekao je danas. „Samo sam se zabavljao. Stvarno mislim da bih vjerojatno trebao uspjeti.“

Trump je zatim preusmjerio svoju pozornost na razgovor o zemlji, a manje o vlastitom putu vjere, rekavši: „Da biste bili velika nacija, morate imati RELIGIJU. Morate imati VJERU. Morate imati BOGA.“

Kasnije je govorio o svojim planovima da „ponovno posveti Ameriku kao jednu naciju pod Bogom“ tijekom ove povijesne godine. Sveta molitvena ceremonija održat će se na Nacionalnom trgu 17. svibnja. „Pozivamo Amerikance iz cijele zemlje da se okupe na našem Nacionalnom trgu kako bi se molili, zahvaljivali i… ponovno ćemo posvetiti Ameriku kao jednu naciju pod Bogom“, rekao je Trump.

Katolički nadbiskup SAD-a pozvao na klanjanje pred Presvetim nakon sastanka s Trumpom

The post Trump objavio da će se SAD posvetiti Bogu povodom 250. obljetnice osnutka zemlje first appeared on Dijalog.hr.

Kao mlada osoba formirana u takvim krugovima, promišljam o problematici koja se krije iza postmodernog izraza “katolički aktivizam”, a koja zapravo može zamagliti izvorni katolički angažman. Kroz ovaj rad želim istražiti dubinu i implikacije ovog fenomena, postavljajući pitanje kako balansirati društveni angažman s unutarnjim, duhovnim pozivom na vjernost Kristu.

Povijest i evolucija katoličkog djelovanja

U srednjem vijeku laičke bratovštine bile su ključne društveno-vjerske institucije koje su okupljale vjernike izvan klera, a njihova uloga bila je višestruka i duboko ukorijenjena u svakodnevni život zajednice. Bratovštine (poznate i kao bratstva, bratija, confraternitates) bile su udruge vjernika koje su se organizirale na staleškoj osnovi, okupljajući pojedince sličnog ili istog društvenog položaja.

Iako su često bile povezane s klerom ili samostanima, razlikovale su se od cehova jer im osnovna zadaća nije bila strukovna, već njegovanje pobožnosti, dobrotvornosti i socijalne zaštite članova. Bratovštine su imale značajnu ulogu u društvenom životu srednjovjekovnih zajednica. Osim što su njegovale pobožnost i dobrotvornost, često su se brinule za hospitale, župne crkve i druge oblike socijalne zaštite.

Povijesni tragovi o prvim bratovštinama sežu u IV. i V. stoljeće, a snažniji polet doživljavaju pojavom franjevačkog i dominikanskog reda u XIII. stoljeću, posebice u Italiji. U Hrvatskoj su bratovštine imale iznimno kulturno i društveno značenje.

Prve bratovštine spominju se u Zadru: bratovštine ribara (XI. st.), zlatara (XII. st.) i Svetoga Križa (1176). Od XIII. stoljeća nastaju mnoge bratovštine u jadranskim gradovima, poput Gospe od Milosrđa (1208.) i sv. Duha (oko 1220.) u Šibeniku, sv. Mihovila u Gružu (oko 1290.), Svetih Anđela u Splitu (1342).

Prije 20. stoljeća, društveni angažman u Crkvi bio je usmjeren prvenstveno kroz kler, redovnike, bratovštine, cehove, a čak su i kraljevi i plemstvo imali svoju ulogu u promicanju katoličke socijalne misije. Tada je naglasak bio na kršćanskom apostolatu – pozivu na širenje evanđeoske poruke kroz djelovanje u zajednici, brigu za siromašne i marginalizirane te uspostavljanju društvenog reda temeljenog na vječnim vrijednostima.

Dolaskom 20. stoljeća, suočeni s izazovima modernizma, sekularizacije i relativizma, Crkva je morala reinterpretirati svoje načine djelovanja. Laici su preuzeli sve aktivniju ulogu kroz organizirane pokrete poput Hrvatskog katoličkog pokreta, Hrvatskog orlovskog saveza, Katoličke akcije i pro-life inicijativa. Temeljna poruka – život vjere i društvena odgovornost – ostala je ista, no njezin se izraz prilagodio suvremenim okolnostima.

Socijalni nauk Crkve i terminologija

Kompendij socijalnog nauka Crkve poziva vjernike na društveni angažman. Poruka ovih dokumenata ističe: društvenu pravdu, solidarnost i brigu za slabije, odgovornost svih vjernika, klerika i laika, da aktivno djeluju u ekonomskim, socijalnim i političkim sferama.

Međutim, važno je istaknuti da se u tim dokumentima ne koristi pojam „aktivizam“ u njegovom današnjem, postmodernom i često medijski oblikovanom značenju. Umjesto toga, ističe se angažman – djelovanje koje proizlazi iz osobnog odnosa s Bogom i vjernosti evanđeoskoj poruci. Dok se aktivizam promatra isključivo kao odgovor na društvene izazove izvan vjerskog konteksta.

Razlika među terminima

Pojmovi poput “aktivnost”, “akcija”, “angažman” i “aktivizam” često se koriste naizmjenično, no među njima postoje važne nijanse.

Dok “aktivnost” i “akcija” označavaju svako djelovanje, često bez jasne vrijednosne ili duhovne dimenzije, “angažman” u katoličkom kontekstu podrazumijeva osobnu odgovornost, unutarnji poziv i djelovanje ukorijenjeno u vjeri.

Nasuprot tome, “aktivizam” u svom suvremenom značenju često se veže uz sekularne, ideološke i medijski eksponirane oblike djelovanja, koje mogu zanemariti kontemplativnu i duhovnu dimenziju vjerničkog poslanja. Stoga je važno razlikovati ove pojmove kako bismo izbjegli reduciranje kršćanskog djelovanja na puku vanjsku učinkovitost.

Problematika katoličkog aktivizma

1. Terminologija i sekularizacija – U nastojanju da odgovori na postmoderne društvene procese, pojavljuje se termin „katolički aktivizam“. Ovaj izraz, preuzet iz sekularnog rječnika i postmoderne, može zamagliti izvornu poruku apostolata. Umjesto da se radi o životu vjere koji izrasta iz osobnog odnosa s Bogom, on riskira postati površna manifestacija koja se usredotočuje na projekte i javno djelovanje bez dubljeg duhovnog temelja.
2. Crkveni dokumenti kao temelj društvenog angažmana – Povezanost termina “aktivizam” s postmodernim i sekularnim kontekstima moguće je razumjeti kroz njegovu povijesnu i filozofsku upotrebu. U suvremenom diskursu, osobito od 20. stoljeća nadalje, “aktivizam” se sve više koristi u okviru ideoloških i političkih pokreta koji proizlaze iz sekularnog razumijevanja društva i čovjeka. Takvo shvaćanje udaljava se od kršćanskog razumijevanja djelovanja kao odgovora na poziv Duha Svetoga.
3. Različita shvaćanja značenja termina kod vjernika laika – Mnogi laici aktivizam vide kao konkretan izraz apostolata – humanitarni rad, pomoć marginaliziranim skupinama i ostale oblike socijalne pravde. Ostali smatraju da je aktivizam način obrane tradicionalnih moralnih vrijednosti kroz javne demonstracije.
   
   

Razlika između angažmana i aktivizma

Angažman se odnosi na konkretne, praktične akcije usmjerene na društvenu pravdu, ali koje izviru iz osobnog odnosa s Bogom i odgovornosti pred Crkvom. Takav pristup jasno je prisutan u dokumentima poput Kompendija socijalnog nauka Crkve, koji potiču vjernike na zauzetost u društvu, ali uvijek utemeljenu u vjeri, molitvi i zajedništvu.

Nasuprot tome, aktivizam često implicira javno svjedočenje s naglaskom na vidljivost i borbu – što može uključivati progon, ali i opasnost od gubitka autentičnosti ako nije ukorijenjen u duhovnoj stvarnosti. U tom smislu, aktivizam kao pojam više pripada sekularnim borbenim diskursima, dok Crkva preferira govoriti o „angažmanu“, „djelovanju“ ili „služenju“, kako je to vidljivo u dokumentima poput Evangelii Gaudium (br. 183–185).

Od aktivizma do autentičnog apostolata: Povratak Ocu kao temelj djelovanja

Priča o Razmetnom Sinu (Luka 15, 11–32) pruža snažan evanđeoski prikaz za ovo pitanje. Otac, pun neopisive ljubavi, čeka da se sin sam vrati i prizna svoje pogreške. Otac svojem sinu vraća dostojanstvo, ali ne traži od njega da bude jedan od najamnika.

Poziv na iskren susret s Bogom: Baš kao što otac ne traži od sina da bude njegov najamnik nego sin, tako i naše djelovanje mora proizaći iz autentičnog poziva Boga na sinovstvo i odnos, a rad proizlaziti iz ljubavi prema Ocu. Bez osobnog susreta i otkrivanja identiteta u Kristu, djelovanje – bilo humanitarno ili javno – ostaje površno.

Iskreno prepoznavanje potrebe: Kao što razmetni sin mora prvo priznati svoje slabosti da bi doživio obraćenje, aktivizam bez unutarnjeg obraćenja ne može donijeti istinsko iscjeljenje. Točnije, iscijeljene će stvoriti unutarnji plod za ispravno djelovanje, koje onda dovodi do vanjskih plodova.

Stavovi papa i upozorenja – Papinske poruke u enciklikama Evangelii Nuntiandi, Christi fideles Laici, Caritas in Veritate i Evangelii Gaudium naglašavaju da istinski apostolat mora biti ukorijenjen u odnosu s Bogom. Pojam „aktivizam“ s ideološkim nabojem, kada postane sam cilj, može odvući vjernike od osnovnog poziva na osobno obraćenje i iskrenu evangelizaciju.

Ako mladi ne prepoznaju da njihova angažiranost mora proizlaziti iz osobne vjere i odnosa s Gospodinom, postoji rizik da postanu ‘modni aktivisti’ – angažirani na površinskoj razini, ali bez trajne unutarnje motivacije koja bi mogla dugoročno promijeniti ne samo društvo, nego i njihove vlastite živote.

Na taj način, iako njihove namjere mogu biti dobre, njihovo djelovanje ne nosi snagu trajne preobrazbe. Aktivizam nužno vodi sekularizaciji ako je shvaćen isključivo kao skup projekata i javnih akcija, jer takav pristup smanjuje djelovanje na vanjski, društveni nivo, zanemarujući duhovni temelj koji bi trebao biti izvor svakog istinskog angažmana.

Bez toga, aktivizam postaje samo alat za površinsku promjenu, a ne kanal za duboku, unutarnju transformaciju koja bi mogla oblikovati društvo prema Božjim vrijednostima.

Zaključak

Problem s katoličkim aktivizmom nije u samom društvenom djelovanju, već u načinu na koji se ono percipira i prakticira te onima koji smatraju da inovativan pristup terminologiji i semantici ujedno znači otkrivanje nečeg revolucionarnog.

To „otkrivenje“ u ovom kontekstu zapravo je nazadovanje jer sekularno-svjetovna terminologija postaje „riječ“ koja oblikuje nove naraštaje, a Riječ nije bilo što kad se utjelovi u srcu mladih.

Sjetimo se da se Riječ utjelovila u Mariji Kristovim dolaskom – riječi koje koristimo vrlo su važne.

Izvori

● Biblija – Prispodoba o razmetnom sinu (Lk 15, 11–32)
● Kompendij socijalnog nauka Crkve
● Evangelii Gaudium (br. 183–185)
● Evangelii Nuntiandi
● Caritas in Veritate

Zašto Hod za život u Londonu odjekuje kao križarski pohod savjesti kroz povijest?

The post Katolički aktivizam u 21. stoljeću:Problematični postmoderni izraz vjere ili autentični angažman? first appeared on Dijalog.hr.

Zadovoljstvo osobnim životom u Hrvatskoj puno bolje nego se u medijima prikazuje

Anketa je pokazala da stanje u Hrvatskoj ipak nije tako nezadovoljavajuće. Čak 66,7 posto građana reklo da je osjeća zadovoljno svojim osobnim životom, a svega 10,4 posto da su nezadovoljni. Oko 20 posto građana reklo je da nisu zadovoljni, ali ni nezadovoljni. Pokazalo se također da su starije osobe manje zadovoljnije životom. Najzadovoljniji stanovnici Hrvatske dolaze iz Sjevernojadranske regije, 77,6 posto, dok su najmanje zadovoljni Dalmatinci, njih čak 58,9 posto.

Ovaj zadnji podatak sugerira da domaća nogometna zbivanja mogu znatno utjecati na zadovoljstvo građana.

Hrvatima je obitelj na prvom mjestu

Obitelj je na prvom mjestu pokazali su rezultati ankete, gdje su ispitanici trebali poredati važnosti pojedinih područja osobnog života. Njih 75,2 stavilo je obitelj na prvo mjesto. Religija je druga po izboru s 5 posto odabira, potom slijedi posao s 4,9 i slobodno vrijeme s prijateljima 4 posto.

Obitelj pa vjera, očekivani poredak, rekli bismo.

Djeca su i dalje važan faktor

Da su djeca daju smisao života reklo je 65,1 posto građana. Najveći udio tog postotka su žene. Također je zanimljivo da je takav stav iznijela većina starije populacije, dok mlađi imaju malo drugačije mišljenje. Građani sa sjevera Hrvatske najprivrženiji stavu o smislu života uz djecu.

Raduje ovaj stav naših sugrađana jer bez djece jednostavno nema budućnosti.

Važnost braka

Da je brak nužan za sretan život misli 39,2 posto osoba, dok njih 37,4 posto misli da nije. Dvadesetak posto se nije moglo odlučiti. Tijekom provođenja ove ankete nisu uočene bitne razlike u mišljenju muškaraca i žena, dok se ponovno pokazala velika razlika u mišljenju starijih i mlađih. Starija populacija zagovornici su teorije da je brak nužan za sretan život, dok mlađa populacije nije naklonjena tom mišljenju. Ponajviše Hrvati iz Dalmacije i Zagrebačke regije brak smatraju važnim.

Bračne i izvanbračne zajednice

Čak više od polovice građana smatra da su bračna i izvanbračna zajednica jednako važne (66,4 posto). Žene su nešto naklonjenije stajalištu izjednačavanja izvanbračne zajednice s brakom, posebno žene u dobio od 40 godina. Kako se i predpostavljalo ovu tezu podržavaju ateisti dok vjernici zagovaraju brak.

Karijera muža i karijera žene

Muškarcima je češće nego ženama prihvatljivo stajalište prema kojemu je karijera muškarca važnija od karijere žene (svakom četvrtom muškarcu i svakoj devetoj ženi). Stariji ispitanici od 60 godina na više, značajno češće zagovaraju ovo stajalište od mlađe populacije. Regionalno gledajući, ovakav stav prevladava u Dalmaciji.

Ovo tradicionalno stajalište o “prirodnoj podjeli” uloga u obitelji pronalazi svoju potvrdu u još jednom pokazatelju: skoro svaki treći hrvatski punoljetni građanin smatra da žena u obitelji treba pružiti toplinu i emocije, a muškarac sigurnost i financije (31,8 posto podržavatelja u odnosu na 40,6 posto koji se ne slažu s takvim tradicionalnim stajalištem).

Pobačaj

“Ne postoji slučaj u kojem bi pobačaj bio opravdan” – stajalište je koje je anketa ponudila ispitanicima. S takvim se stajalištem ne slaže 58,8 posto hrvatskih građana (prema 62,6 posto iz 2022. godine), dok svega 19,3 posto građana zastupa takvo stajalište (uz 16,1 posto “neopredijeljenih”).

Treba istaknuti i da je ovo pitanje teško manipulativno. Predstavlja se navodna podrška pobačaju od 58,5 posto, a kad bi ponuđeno stajalište glasilo: “Pobačaj nije opravdan osim u slučaju kad je život majke ugrožen” već bismo imali druge rezultate. Kad bismo pridodali i …”osim u slučaju kad je ugrožen život majke ili je do trudnoće došlo prilikom silovanja” podrška stajalištu bila bi značajno veća i gotovo sigurno natpolovična, a to je činjenica zbog koje se Sandri Benčić, Mireli Ahmetović i Anki Mrak Taritaš kosa diže na glavi. Andrej Plenković se također nada da mu ovo pitanje neće doći na stol kvalitetno pripremljeno putem političke ili referendumske inicijative. U Bruxellesu ne bi blagonaklono gledali na odluku Hrvatske da prestane ubijati djecu u majčinim utrobama.

Žena ne smije samostalno odlučivati o pobačaju smatra trećina hrvatskih građana, dok se tom stajalištu protivi 39,3 posto. Svaki četvrti nema stajalište o ovoj tezi.

Istospolne zajednice

Zanimljiva su i stajališta o istospolnim parovima. Da su oni obitelj smatra 37,4 posto ispitanika (prema 41,9 posto iz 2022.), dok njih 46,6 posto ne smatra (uz 16 posto “suzdržanih” ili neizjašnjenih).

Kod odnosa prema pravu istospolnih parova na posvajanje djece većina Hrvata se protivi toj praksi, 52,4 posto prema 47,6 posto prije tri godine, dok se 28,2 posto slaže (prije tri godine 32,8 posto), uz 19,4 posto onih koji se niti slažu niti ne slažu.

LGBTIQ+ propaganda u Hrvatskoj očigledno ne postiže očekivane rezultate.

Koji je zaključak ankete?

Hrvati u nestabilnim vremenima u kojima živimo postaju konzervativniji, okreću se tradicionalnim vrijednostima i Bogu, a lijevo-liberalni mediji sve su luđi u zastupanju svojih stavova što potvrđuje i način na koji prikazuju rezultate ove ankete.

The post Velika anketa: Hrvati sve više cijene obitelj, tradiciju i vjeru – lijevo-liberalni narativi sve manje prolaze first appeared on Dijalog.hr.

Vrijeme u kojem živimo sve više odgovara vremenima opisanim u biblijskim tekstovima. Vojni sukobi u Ukrajini i na Bliskom istoku dobivaju zamašnjak i sve je izvjesnije da se svijet nalazi pred dramatičnim događajima koji će odrediti sudbine cijelih naroda.

Apokaliptična predviđanja tjeraju strah u kosti, a tjeskobne prognoze najavljuju skoru eskalaciju nevolja svih vrsta. Početno odbijanje realnosti i nada da će se sukobi ipak nekako smiriti ustupaju mjesto sveprisutnoj strepnji i tjeskobi.

Na osobnoj razini lijek za ove nedaće je vjera. Život prožet dubokom vjerom u Krista Spasitelja oslobođen je straha. Smrt za vjernika nije kraj, ona je sastavni dio života. Smrt je trenutak prelaska u vječnost.

Ako živim posvećeno, ako nisam u smrtnom grijehu, redovito se ispovijedam, sudjelujem na Euharistiji, radim na širenju Radosne Vijesti i općenito pokušavam dokučiti što je Božja volja za mene i aktivno sudjelujem na njenom ostvarivanju, jednostavno nema mjesta za strah. Tjeskoba ostaje izvan moje stvarnosti i spreman sam dočekati svoju ovozemaljsku sudbinu upirući pogled ka onoj koja dolazi nakon nje.

Ali, svoju sudbinu nemaju samo pojedinci, imaju je i narodi. Ukupna količina grijeha i posvećenosti utječe i na ukupnu količinu milosti ili prokletstva koje mogu zahvatiti neki narod.
Premda konačna odluka uvijek ostaje u Božjim rukama, što je veći postotak naroda spreman vršiti volju Božju, to će više utjecati na to da Bog blagoslovi njihovu zajedničku sudbinu.

U situacijama poput onih koje slijede kad ratni sukobi poprime svjetske razmjere, a prate ih i ostali jahači apokalipse i pojedincima i narodima preostaje molitva, post i pokora ili tjeskoba i očaj.

Primjeri iz Starog zavjeta i biblijska načela duhovne borbe

Stari zavjet obiluje primjerima kad se Božji narod našao u naizgled bezizlaznim situacijama i koristio duhovne alate koji su im osim u duhovnom, spas donijeli i u konkretnom materijalnom smislu.

Tako imamo pobjedu judejskog kralja Jošafata nad udruženim snagama Moabaca, Amonaca i Meunjana koja se dogodila između 860. i 850. godine prije Krista.
Suočen s ogromnom vojskom koja je prijetila Judeji, mudri kralj Jošafat je proglasio post po cijeloj zemli, a zatim okupio narod da zajedno moli.
Pobožni je vladar osobno predvodio javnu molitvu u kojoj je priznao vlastitu nemoć i potpuno se oslonio na Boga.

Iskrena molitva kojom je Bogu zavapio kralj i cijeli njegov narod bila je uslišena. Tijekom javne molitve, Bog je progovorio preko proroka Jahaziela, koji je objavio: “Ne bojte se i ne plašite se toga velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji” (2. Ljetopisa 20:15).

Umjesto da se bore, Judejci su postavili pjevače koji su slavili Boga, a Gospodin je učinio da se neprijateljske vojske međusobno unište. Kad su Judejci stigli do bojišta, našli su samo mrtva tijela – nitko od neprijatelja nije preživio.

Sto pedeset godina kasnije, točnije 701. prije Krista Judejom je vladao kralj Ezekija.

Asirski kralj Sanherib nakon što je osvojio 46 judejskih gradova, a više od 200 tisuća Judejaca odveo u ropstvo, okružio je Jeruzalem s ogromnom vojskom. Kralj Ezekija, suočen s nadmoćnijim neprijateljem razderao je svoju odjeću i otišao moliti u Hram gdje je pred Jahvom razvio pismo asirskog kralja u kojem ovaj traži predaju i ismijava Boga Izraelova. Proroku Izaiji kralj je poslao svoje glasnike odjevene u kostrijet tražeći molitvu za Judejce koji su još preostali.

Prorok je umirio Ezekiju Božjom objavom da mu je molitva uslišena, a rezultat je bio čudesan – anđeo Gospodnji je tijekom noći pobio 185.000 asirskih vojnika, a Sanherib se morao povući da bi kasnije i sam bio ubijen u svojoj zemlji.

Još jednom je duboka pobožnost političkog vođe i njegova bliska suradnja s duhovnim vođom bila spasonosna za narod.

167.-164. godine prije Krista Izraelski je poglavar Juda Makabej vodio mnoge bitke protiv nadmoćnijih neprijatelja koji su zavladali cijelim prostorom Bliskog istoka. Bili su to nasljednici Aleksandra Makedonskog, a među njima i Antioh Epifan IV. Ovaj je vladar posebno progonio Židove, a Hram u Jeruzalemu oskvrnuo.

Protiv logike i svakog očekivanja, hrabri je Juda Makabejac sa značajno manjom vojskom izvojevao niz pobjeda i natjerao Antiohove nasljednike da dopuste Židovima da obnove obeščašćeni Hram i da prakticiraju svoju vjeru. Uoči bitaka, Juda i njegovi ratnici redovito su molili i postili.

Osim ovih navedenih primjera, u biblijskim tekstovima o Joni, Esteri i Juditi također se susrećemo s postom i molitvom u kojima su sudjelovali politički i duhovni vođe, a cijeli narod se pridružio i rezultat je uvijek bio isti – spas naroda od nadolazećih nepogoda.

Mnogi će očajnici koji nemaju vjere na ove navode odmahnuti rukom. Reći će da su to samo biblijske priče za koje ne postoje nikakvi čvrsti dokazi. Držat će da su to samo bajke kojima se tješi lakovjerni narod.
Ali, Božji je princip uvijek isti, kad se narod iskreno pokaje, a vjerski i politički lideri zajednički pozovu na molitvu, tada On intervenira.

Neupitne dokaze za direktnu Božju intervenciju kao rezultat skupne molitve značajnog dijela naroda možemo pronaći i u bližoj povijesti. Povijesti koja je dokumentirana.

Promjena smjera vjetra i čudesna pobjeda u Bitci kod Lepanta

Sedmog listopada 1571. odigrala se “Bitka kod Lepanta” jedna od najznačajnijih pomorskih bitaka u povijesti.
Bio je to odlučujući sukob između kršćanske koalicije poznate kao Sveta liga i Osmanskog Carstva, koje je u to vrijeme bilo na vrhuncu svoje moći i prijetilo daljnjim prodorom u Europu.

Bitka se odvila u Korintskom zaljevu u zapadnoj Grčkoj i bila je posljednja velika pomorska bitka u kojoj su se koristili brodovi na vesla.

Svetu ligu sačinjavali su Papinska država, Španjolska, Mletačka Republika, Napulj, Sicilija, Genova, Veliko Vojvodstvo Toskana, Savoja, Parma, Urbino i Malteški vitezovi. U to vrijeme moćne monarhije Francuska, Portugal i Habsburška monarhija ostale su izvan sukoba zbog njihovog rivalstva sa Španjolskom odnosno zbog suradnje s Osmanlijama.

Papa Pio V, svjestan opasnosti koja je prijetila kršćanskoj Europi, 1569. godine pozvao je sve katolike Europe na molitvu krunice za uspješnu pomorsku obranu koja se pripremala. Ovaj poziv na molitvu krunice bio je upućen cijelom kršćanskom svijetu. Papa je 1569. godine bulom “Consueverunt Romani Pontifices” dao konačni oblik krunici koju i danas molimo.

Dok se kršćanska vojska pripremala za sukob s osmanskom flotom po cijeloj Europi katolički vjernici udružili su se u molitvi zazivajući pomoć Blažene Djevice Marije.
Procjenjuje se da je više milijuna ljudi odgovorilo na papin poziv i molilo krunicu.

Odnos snaga u samoj bitci bio je takav da se 28 tisuća vojnika i 40 tisuća mornara Svete lige sukobilo sa 31 tisućom Osmanlijskih vojnika i 50 tisuća mornara, a jedna i druga flota brojile su nešto više od 200 brodova.

Bitka koja je bila jedna od najkrvavijih u povijesti trajala je punih pet sati i završila je pobjedom Svete lige. Zanimljivo je napomenuti da je tijekom bitke vjetar promijenio smjer i neposredno prije samog sudara dviju flota počeo puhati u prsa Osmanlijama. Ova promjena otežala je turskim brodovima manevriranje i omogućila kršćanskim brodovima bolju kontrolu tijeka bitke.

Osmanske su snage imale 25.000 poginulih vojnika, 50 potopljenih brodova, zaplijenjeno im je skoro 200 galija, zarobljeno 8.000 vojnika, a u bitci je oslobođeno i 15.000 kršćanskih robova galijota.
Sveta liga je izgubila otprilike 7 i pol tisuća vojnika i petnaestak galija.

Svoj doprinos ovoj velikoj pobjedi dali su i Hrvati. Njih oko 10 tisuća sudjelovalo je u bitci, a hrvatski su gradovi poslali i 8 brodova.

Ovom velikom pobjedom kršćanske flote razbijen je mit o nepobjedivosti osmanskih pomorskih snaga, a možemo slobodno reći i kako ona označava kraj turske nadmoći u Sredozemlju i značajan korak u zaustavljanju širenja Islama na europskom tlu.

Pobjeda kod Lepanta izvojevana je po zagovoru Blažene Djevice Marije preko molitve krunice. Mletački senat dao je naslikati sliku koja komemorira bitku s riječima: “Non virtus, non arma, non duces, sed Maria Rosarii, victors nos fecit” (Nije hrabrost, nije oružje, nisu vođe, već Marija od Krunice učinila nas pobjednicima).

U znak zahvalnosti Gospi za ovu pobjedu kršćanske vojske nad Turcima, Crkva 7. listopada slavi Blagdan Gospe od Krunice ili Kraljice svete Krunice.

Austrija 1955.: Čudo nakon ustrajne molitve krunice

Jedna od najintrigantnijih priča o snazi koju ima zajednička molitva iz novije povijesti svakako je ona o statusu Austrije nakon 2. svjetskog rata.

Naime, Crvena armija je u svom prodoru prema Berlinu osvojila veliki dio Austrije uključujući i njen glavni grad Beč. Austriji se spremala sudbina koja je zadesila Poljsku, Mađarsku, Čehoslovačku, pribaltičke i ostale zemlje koje su kasnije postale članicama Varšavskog pakta i idućih pedesetak godina provele iza “željezne zavjese”.

Dugotrajni pregovori nikako nisu išli u smjeru u kojem su to željeli austrijski narod i njegovo političko vodstvo. Suočeni s beznadnom situacijom Austrijanci su prihvatili inicijativu fra Petra Pavličeka koji je 1947., nakon što je tijekom hodočašća u marijansko svetište Mariazell čuo unutarnji glas koji mu je rekao: “Učini što ti kažem i bit će mira”, pokrenuo Pokornički križarski pokret krunice.

Članovi pokreta svakodnevno su molili krunicu.
Svakog 13. u mjesecu nalazili su se u franjevačkoj crkvi u Beču. Osim ispovijedi i mise i tu se zajednički molila Gospina krunica. Iako je u samom početku odaziv bio skroman, pokret se ubrzo proširio i po drugim austrijskim gradovima.

Nakon samo godinu dana od kada je inicijativa pokrenuta, 10 tisuća članova redovito je molilo krunicu uključujući i tadašnjeg austrijskog kancelara Figla.
Fra Pavliček je ove pobožnosti nazivao “molitvenim jurišima”, uspoređujući ih s opsadama koje su trajale i do pet dana, jer je vjerovao da je “mir Božji dar, a ne djelo političara”. Naglašavao je potrebu za molitvama koje “jurišaju na nebo kao što vojnici jurišaju na utvrdu.

Od 1950. kad je već broj članova pokreta dosegao brojku od 200 tisuća, jednom godišnje, na blagdan Imena Marijina (12. rujna) se održavala i procesija ulicama Beča. Sudionici su nosili upaljene svijeće i molili krunicu, krećući se od Zavjetne crkve (Votivkirche) do Franjevačkog samostana.Procesije su s vremenom postale masovne, s desecima tisuća sudionika. 1953. na procesiji je sudjelovalo 50 tisuća ljudi da bi godinu dana kasnije njih čak 80 tisuća zajednički molilo i s upaljenim svijećama hodalo ulicama Beča.

Idući austrijski kancelar Julius Raab koji je na dužnost stupio 1953. također je bio član Pokorničkog križarskog pokreta krunice.

Pokret je 1955. brojio više od 500 tisuća ljudi što je iznosilo oko 10 % stanovništva ondašnje Austrije.

U ožujku 1955. Sovjeti su neočekivano pozvali Austriju na konferenciju u Moskvu.
Uoči odlaska na sudbonosne pregovore u Moskvu kancelar Raab zatražio je od članova pokreta da još intenzivnije mole, a ishod tih pregovora bio je trijumfalan za Austrijski narod.

Potpuno neočekivano, inače tvrdi pregovarač Molotov, koji do tada nije popuštao ni milimetra, pristao je na povlačenje Crvene armije iz Austrije. Zadovoljio se garancijom da će Austrija ostati neutralna, da neće postati članica NATO-a.

Austrija je tako postala jedina država koja je mirno oslobođena od sovjetske okupacije između 1955. i 1989. godine.
Također, ovo je bio jedini slučaj do rušenja Berlinskog zida u kojem se komunistička supersila odlučila formalno povući s teritorija kojeg je držala pod svojom kontrolom.
To se povlačenje dogodilo unatoč činjenici da je sovjetska zona uključivala glavni grad kao i najvredniji dio Austrije s razvijenom poljoprivredom, industrijom i rudnim bogatstvima.

U vezi s tim događajima povjesničar Sigfried Beer s Kolumbijskog sveučilišta ustvrdio je: “Pitanje zašto su Sovjeti na koncu odlučili napustiti svoju vojnu prisutnost u istočnoj Austriji u proljeće 1955. godine i pristati na pregovorima dogovoreno povlačenje zaokuplja povjesničare sve otada.”

Možda povjesničare zaokuplja no vjernicima je kristalno jasno zašto se to dogodilo.

Naravno i druge su okolnosti išle Austrijancima u prilog jer je nakon smrti Staljina, vlast u Sovjetskom Savezu sve više preuzimao Nikita Hruščov koji je ipak bio mnogo popustljiviji od svog prethodnika no Austrijanci ne sumnjaju da je upravo molitva bila ta koja je dovela do okolnosti koje su na kraju za njih bile povoljne.

Nakon iznenadnog okončanja pregovora i povlačenja Sovjeta iz Austrije održana je impresivna procesija zahvalnosti u kojoj je sudjelovalo milijun ljudi noseći kip Gospe Fatimske s upaljenim bakljama kroz glavni grad.

Hrvatski primjeri duhovne obrane

U hrvatskoj povijesti također pamtimo nevjerojatne pobjede izborene uz molitvu krunice i zagovor Blažene Djevice Marije.

Tako je 1715. u Sinju svega 700 Hrvata pobijedilo 60 tisuća Turaka koju je predvodio Mehmed-paša. Fra Pavao Vučković i šest fratara s narodom je molio ispred Gospine slike danonoćno zazivajući pomoć i zaštitu. Nakon paničnog bijega, Turci su kasnije svjedočili kako ih je napala bolest dizenterija, ali i da su se prepali žene koja je sva u sjaju hodala gradom.

Domovinski rat posljednji je primjer Božje intervencije po Gospinom zagovoru koja je Hrvatski narod dovela do pobjede kad mu nitko iz tzv. međunarodne zajednice nije davao nikakve šanse. Goloruki branitelji s krunicom oko vrata prkosili su silama ovoga svijeta koje su Hrvatskoj nametnule embargo na uvoz oružja i ostavile je na milost i nemilost jednoj od najsnažnijih vojski na europskom kontinentu onoga vremena.

Svjetski su moćnici željeli Jugoslaviju, a samo dan prije početka rata i agresije JNA na Sloveniju, američki državni tajnik Baker bio je u Beogradu kod Slobodana Miloševića i dao mu zeleno svijetlo.

JNA je dobila rok u kojem treba pod svoju kontrolu staviti narode koji su težili samostalnosti. Jedinstvo Hrvata na frontu s njihovim obiteljima, Crkvom i narodom u molitvi krunice dovelo nas je u situaciju da smo usprkos okolnostima ostvarili svoju nacionalnu nezavisnost. Hrvati danas imaju svoju državu.

Svi ovdje navedeni primjeri pokazuju nam koji put nas čeka u vremenima koja su pred nama. Ako želimo zadržati ono što je u krvi obranjeno moramo učiti iz povijesti, naše i svjetske. Svaki put kad je narod bio u molitvi ujedinjen sa svojim političkim i vjerskim vođama, kad je svoje pouzdanje stavio u Boga događala su se čuda.

To jednako vrijedi za Božji narod u Starom zavjetu ili za Božji narod u bližoj povijesti. Hrvati su Marijanski narod. Baš je hrvatski narod Gospa odabrala da preko njega u Međugorju svijetu daje upute počevši od prvih ukazanja, 24. i 25. lipnja 1981. pa sve do velike pobjede Njenog Bezgrješnog Srca koja će se dogoditi na kraju turbulentnih događaja koji su već započeli.

“Ne boj se malo stado. Vama je povjereno poslanje da ostvarite trijumf mog Bezgrješnog Srca u svijetu” riječi su koje je Gospa uputila hrvatskom narodu preko sluge Božjeg don Stefana Gobbija, utemeljitelja Svećenićkog Marijanskog pokreta. Ove riječi nade snažno odjekuju srcima naših ljudi koji se sve više odazivaju Gospinim pozivima na obraćenje.

Duhovni preporod Hrvata

U Hrvatskoj se događa duhovni preporod, sve više ljudi, osobito mladih, okreće se Bogu. Crkve su pune i preko tjedna, ljudi traže ispovijed, traže utjehu i nadu u Bogu. Antunovski hod s 20 tisuća mladih vjernika ove je godine bio epohalan, Hod za život okuplja mnoštvo ljudi po svim hrvatskim gradovima u kojima se organizira, Evanđelje dana iz Međugorja i dalje prate desetine tisuća ljudi, molitve ispred bolnica i na trgovima okupljaju sve više ljudi iako nisu još dostigle željenu brojnost, ali i fra Petar Pavliček počeo je skromno, a Gospina je pobjeda na kraju bila veličanstvena.

Osobito važan segment duhovnog preporoda Hrvata odvija se u dijaspori. 2023. započeo je trend prema kojem se više Hrvata vratilo iz Njemačke nego što se u nju uselilo. Povratak iseljene Hrvatske dvojako je važan. U prvom redu stoga što tako jačaju hrvatski nacionalni korpus u svojoj Domovini i smanjuju potrebu za uvoznom radnom snagom koja sa sobom donosi svoju kulturu i vjeru, a onda i zato što se mahom radi o ljudima koji drže do svojih kršćanskih korijena i kulture i time osnažuju i ukupni udio kršćana u svojim matičnim zemljama, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Iduća dva tjedna su ključna

Pred nama je posveta Hrvatskog naroda i Domovine Presvetom Srcu Isusovu. U svim crkvama i kapelama na blagdan Presvetog Srca Isusova, širom zemlje u 19:00 sati molit će se ista molitva posvete, a sva će zvona na svim crkvama neprekidno u glas zvoniti pet minuta. Taj čin bez presedana označuje početak aktivne uloge naših pastira u djelotvornom duhovnom vođenju povjerenog im naroda. Lako se mogu povući paralele s posvetom Portugala Bezgrješnom Srcu Marijinu kojeg su portugalski biskupi po uputama Gospe u Fatimi učinili u dva navrata uoči Drugog svjetskog rata čijih je posljedica Portugal bio pošteđen.

Već idući dan, na blagdan Bezgrješnog Srca Marijina u crkvi Hrvatskih mučenika u Udbini bit će veliko euharistijsko slavlje koje će predvoditi nuncij msgr. Giorgio Lingua. Na kraju mise bit će posveta mladeži Bezgrješnom Srcu Marijinu.

Tjedan dana nakon toga uslijedit će i koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu. Pola milijuna Hrvata (13 % stanovništva) koji vole svoju Domovinu i svoju Crkvu bit će na jednom mjestu. Već danima nas lijevoliberalni mediji odgovaraju od odlaska na taj koncert. Svaki “Izabelin prorok” koji je autor kolumne u nekom od mainstream glasila upozorava na opasnosti koje će zadesiti posjetitelje. Zlo je prestravljeno od poraza koji bi ga mogao zadesiti ako taj događaj bude iskorišten za veću slavu Božju.

Zbog svega navedonog, od biblijskih tekstova i povijesnih događaja do aktualnih okolnosti s pravom možemo reći da ako se kao narod želimo očuvati i spasiti svoju Domovinu u nadolazećim vremenima potrebna nam je zajednička molitva i post značajnog dijela naroda, većeg od onog koji je trenutno duhovno angažiran i trebaju nam vjerski i politički vođe koji prepoznaju kontekst vremena – iduća dva tjedna su ključna…i iduća dva… i tako sve do trijumfa Bezgrješnog Srca Marijina…

Povratak ili ostanak: S hrvatskim iseljenicima u Njemačkoj na prezentacijama knjige Isus lider

Ulm: Biskup Franjo Komarica i autor podcasta Evanđelje dana iz Međugorja s Hrvatima iz dijaspore

Neupitni dokaz Isusova uskrsnuća

The post U susret dramatičnim vremenima: Kako je molitva mijenjala tijek povijesti first appeared on Dijalog.hr.

Predstavite nam se ukratko, odakle dolazite, godine, zanimanje i vaš put u vjeri.

Ja sam Martina, 36 godina, rođena i odrasla u Zagrebu na Srednjacima. Zanimanje: sve i svašta od profesorice talijanskog do tete u vrtiću do turističkog vodiča. 

Svi iz moje obitelji imaju sakramente, ali nitko nikada nije išao u crkvu jer su mi roditelji zapravo protiv institucije Crkve. Poslali su me „da odradim“ sakramente jer su rekli da će mi tako biti lakše jednog dana zbog papirologije ako ću se htjeti udati. Ja sam odrasla također mrzeći Crkvu jer sam imala jako loša iskustva sa svećenicima i časnama u djetinjstvu. I tako sam odrasla jako daleko od kršćanstva i gubila se u raznim sferama new agea, drugim religijama, tražeći ono nešto veliko u što vjerovati, ali nisam htjela da se to zove Bog zbog mržnje prema Crkvi.

Prije godinu dana pala sam u najdublju depresiju i totalni osjećaj ispraznosti i ne imanja smisla. Tada je Bog munjevito uletio u moj život i skroz ga je preokrenuo, unatoč mojem prvobitnom otporu. Na jednom solo putovanju doslovce na ulici upoznala sam dvoje ljudi koji su mi počeli pričati o ljubavi Božjoj i kako bih se mogla izliječiti od tjeskoba i depresija ako prihvatim Boga u moj život. Htjela sam biti bolje, ali prihvaćanje Boga kao autoriteta nije išlo glatko, jako sam se opirala i bila ohola. Tada je krenula jaka duhovna bitka za moju dušu i jaki suptilni napadi Zloga.

Iako nisam ništa razumjela bas što se dešava iz znatiželje krenula sam na susrete moljenja krunice i opće nisam znala kako se to moli niti sam znala niti jednu molitvu. Ali Bog je tu već radio. I onda sam rekla DA Bogu. Pustila sam Njemu da On u potpunosti vodi moj život  i da mi govori kako On želi da ja živim. 

Moja prva ispovijed trajala je satima. 

Imala sam mnogo ljubavnih veza prije i nisam se baš htjela vezati ni za koga jer mi je bilo najlakše samo pobjeći kada bi “zagustilo”. Zato nikada prije i nisam htjela brak niti obitelj. Također moji roditelji su se rastali kada sam bila mala i to mi je ostalo kao velika trauma na kojoj još radim jer ostavila je velikog traga na mom srcu i nevjeru u ljubav koja može trajati zauvijek.

Ubrzo, kroz moju crkvenu zajednicu kojoj sam počela pripadati, razgovarajući s drugim vjernicima sam uvidjela da sam spremna, uz Božju pomoć, vezati se za nekog zauvijek i imati obitelj. 

Ali uvidjela sam da zbog mnogih prijašnjih veza i grijeha sam “jako nečista” i htjela sam okrenuti novu stranicu svog života s Bogom. 

Odlučila sam moliti za budućeg muža (devetnicu posvećenu Sv. Josipu) i kroz molitvu počela sam se osjećati nedostojno kršćanskog muža za kojeg sam molila dok god se ne počistim od prošlosti i grijeha bludnosti. Peti dan devetnice napokon sam bila spremna obećati Bogu biti u predbračnoj čistoći. Iako, to mi je djelovalo suludo, nerazumno, neizvedivo, glupo i nisam vjerovala da ja tako nešto zapravo mogu. Vjerujem da je taj moj “da” bilo moje posljednje “da” koje je Bog čekao. 

Znala sam da želim da mi budući muž bude kršćanin i htjela sam da i on želi predbračnu čistoću. Digla sam ljestvicu visoko s mojim željama. Ali gdje danas uopće pronaći takvoga muža. Od mojeg društva baš nitko nije vjernik i uopće ne poznajem niti jednu takvu osobu. 

Tijekom mise bih pomislila je li moj budući muž možda ovdje u ovim klupama ali svi bi se nakon mise “razbježali” i zapravo sam ušla u neku vrste “krize” gdje bih ja uopće s 35 godina mogla upoznati nekoga. Van ne izlazim, ne volim piti kavu po kafićima, ne treningu su mi samo djevojke, moji prijatelji nitko nije kršćanin. 

Ali sve je vodio Bog, ništa nije slučajno, šestog dana devetnice moleći za muža i listajući Facebook mi iskoči reportaža od “Dobro jutro Hrvatska” i Fodor kako intervjuira neku ženu o Holydateu, prvoj hrvatskoj aplikaciji za online upoznavanje katolika.

Prva pomisao mi je bila “ajme kako koma, tako se upoznati”! Jer sam inače jako protiv tih online upoznavanja i čula sam grozne stvari o dejting  aplikacijama i oduvijek sam nekako smatrala (iz moje oholosti) da se to meni neće desiti, da moram tako duboko pasti da tražim online ljubav jer ja sam stalno po svuda vani i sigurno će netko već naletjeti. 

Deveti dan devetnice sam se ponovo sjetila tog Holydate aplikacije i odlučila sam malo proguglati aplikaciju i vidjela sam da su pravila dosta rigorozna što mi se i sviđalo i da platforma je za zaista ozbiljne ljude koji traže kršćanski brak a ne nešto usput. Nije mi se dalo trošiti vrijeme na dopisivanja online i znala sam da tražim supruga. Kada sam otvorila aplikaciju vidjela sam da prije svega je bila postavljena molitva s namjerom kako bi se ljudi spojili Božjom voljom i to sam izmolila s iskrenom i ozbiljnom namjerom da zaista pronađem muža. 

Smatram da je dobro osmišljena aplikacija, lagana za korištenje i jako mi je drago da se traže slike samo lica i diskretno. Također su mi odlična pitanja jer možeš puno saznati o osobi s druge strane. Meni je bilo bitno da prakticira vjeru i da je nepušač.

Iskreno, nisam provela dugo vremena na aplikaciji. Već drugi dan sam vidjela Stefana, ja sam njega “lajkala”, on je mene i odmah smo si razmijenili brojeve i krenuli se dopisivati van aplikacije.

Stefan je odmah postavio dva (njemu) eliminacijska pitanja jer kako on kaže  “nije mu se trošilo vrijeme ako su odgovori bili nezadovoljavajući”. Pitao me želim li imati djecu jednoga dana. Ja sam rekla “da, cijelu nogometnu momčad”. A drugo pitanje; “što ti misliš o predbračnoj čistoći i bili bih bila voljna biti u čistoći do braka”. Ja sam s tim pitanjem znala da je Stefan došao u moj život kao direktno uslišanje mojih molitva i vjerovala sam i danas vjerujem da je Bog meni njega poslao za budućeg supruga. Jer čekalo se mene da ja Bogu napokon sve predam i dopustim mu da me očisti. Sve se poklopilo. Zato sam na prvi spoj išla totalno ležerno bez ikakvih panika ili sumnji jer sam znala da je ovo sve od Boga i da će biti Njegova volja.

Par dana nakon upoznavanja preko aplikacije smo se našli na prvom spoju i odmah smo na prvom spoju izbrisali aplikaciju jedan pred drugim jer smo odmah znali da je to to. Na prvom spoju smo se već “svađali” oko imena djece i pričali kako uopće izvesti tu predbračnu čistoću i kako nemamo pojma kako se to dejta bez da išta radiš, ništa nam to nije bilo jasno.

Na drugi spoj smo odmah išli zajedno na nedjelju misu i na toj misi stojeći rame uz rame do Stefana zatvorila sam oči i pred kraj mise došao mi je odgovor s oltara “tu je tvoj dom, umiri se”. Tada sam znala. 

Treći spoj je bio upoznavanje Stefanovog najboljeg prijatelja svećenika (koji je btw rekao Stefanu za Holydate) i na neki način je Stefan htio vidjeti hoću li “proći” i kod svećenika i hoćemo li dobiti “blagoslov” za daljnje.

Svećenik nam je (ponajviše meni) dalje objasnio cijeli koncept čistoće prije braka. Ja sam samo znala da je želim predati Bogu ali nisam razumjela zapravo zašto. Svećenik nam je savjetovao knjigu “Otvoreno o seksualnosti i braku” kao “domaću zadaću” i čitajući knjigu puno toga je “sjelo na svoje mjesto”. (Svakako preporučujem knjigu mladim parovima.)

Nakon samo tri mjeseca smo se zaručili i ubrzo počeli organizirati svadbu. Jer oboje smo znali da je to to i imamo preko 35 godina i zašto više čekati jer oboje smo maštali o velikoj obitelji. Sedam mjeseci nakon prvog dejta smo se oženili i vjerujemo da se Bog poslužio našom svadbom za evangelizaciju naših obitelji koje su i dalje daleko od Boga.

Koliko vam je bilo izazovno hodanje u čistoći, a koliko je donijelo blagoslova, sada kada ste u braku i osvrnete se unatrag?

Posto oboje dolazimo iz grešnih života prije preobraćenja i jako smo griješili po pitanju bludnosti, razdoblje u čistoći je bilo iznimno teško za nas kao par. Meni je bilo neshvatljivo kako da ja to ljudskim snagama “izdržim” do braka i znala sam da ne mogu sam pa sam se u molitvama obratila za pomoć Svetoj Majci Mariji i tražila ju da mi oduzme moju potreba za seksualnim odnosima i da sve to predajem Kristu i da mi jedino Bog može pomoći da mi preživimo čistoću i zaista mogu reći da su moje molitve bile uslišene. 

Koliko je god meni bilo na neki način lakše jer nisam imala potrebu za odnosima toliko je bilo teško jer sam postala hladna prema svom zaručniku Stefanu i smetao mi je i najmanji njegov dodir (njemu je puno teže legla čistoća još više zbog toga). Tako da je to razdoblje bilo grozno. Plaćali smo posljedice naših grešnih života prije preobraćenja. Nikako se nismo razumjeli i jedini trenuci mira bili su kada bismo zajedno molili i bili jaki s Bogom.Nogama i rukama smo se borili ali smo uz Božju pomoć uspjeli! 

Sada vidim koliko je naše viđenje odnosa prije bilo iskrivljeno svjetovnim pogledom na tijelo i požudu. Sada u braku Bog nam je pokazao njegov naum kada je stvorio muškarac i ženu i uviđamo da seksualni odnosi mogu biti jedino čisti u braku.

Je li danas teško pronaći osobu istih vrijednosti za brak?

Zaista mislim da je teško. Ako znamo što želimo i imamo kriterije ispod kojih ne želimo ići. Samo našim ljudskim naporima je teško, pogotovo ako dolaziš iz “svijeta” a ne iz tradicionalne kršćanske obitelji. Našem Bogu je sve moguće, ali je pitanje koliko smo spremni njemu prepustiti da On vodi naše živote.

Teško je danas oduprijeti se napastima svjetovnog života.

Ja sam se osobno prije pronalaska Krista jako ismijavala kada bih čula da netko želi živjeti u čistoći meni je to bilo tako apsurdno. U razgovoru s katolicima danas vidim da bas jako puno njih želi supružnika  koji prakticira vjeru, da su u u predbračnoj čistoći i otvorenosti za život, a nije to bas tako lako naći i baš zato je Holydate dobar kao mjesto pronalaska. 

Biste li preporučili Holydate aplikaciju i susrete uživo drugim koji su samci, praktični vjernici i žele brak i obitelj po Božjem naumu i traže partnera koji je također u vjeri?

Svakako bih preporučila jer ako osoba zaista želi pronaći osobu za brak s istim kršćanskim vrijednostima ovo je “dobro mjesto za to”.

Vaša poruka svima koji su također bili kao i vi samci u potrazi i možda polagano gube nadu, posustaju u molitvi i teško im je pokrenuti se i doći na susret ili kreirati profil na aplikaciji i krenuti u potragu, što bi im iz svog iskustva poručili?

Naše ljudsko vrijeme je drugačije od Božjeg vremena i treba to poštivati i imati povjerenja u to da kada Bog drži zatvorena jedna vrata, to je zato jer ima već u planu druga vrata koja ti još nije otvorio; On će ih otvoriti u pravo vrijeme kada On zna da je dobro za tebe.

Uzmite savjet od nekoga tko je bio jako kontra online dejtinga, nemate ništa za izgubiti, a sve za dobiti, ako je to Božja volja možda vas samo par klikova dijeli od budućeg supružnika. 

STEFAN

Predstavite nam se ukratko, od kuda dolazite, godine, zanimanje i vaš put u vjeri.

Moje ime je Stefan, rođen i odrastao u Puli, imam 35 godina i po zanimanju magistar agroekologije. Moj put u vjeri, po prvi put zapravo, započeo je onoga dana kada se sve drugo zaustavilo, u prvom danu lockdowna, izazvanog pandemijom korona virusa. Iako sam cijelog života tražio neki veći smisao postojanja i pokušavao shvatiti svrhu postojanja, uvijek sam tu univerzalnu istinu, tu kozmičku energiju tražio na krivim mjestima i nazivao je krivim imenima.

Takav način života i razmišljanja kulminirao je u koroni, kada sam, suočen sa samim sobom shvatio da ovakav život nema smisla i odlučio sve okončati. Upravo u tom trenutku, Bog, koji nikada nije odustao od mene, ispunio me svojim saznanjem i milosrđem te mi je putem jednog meni dragoga prijatelja rekao da ga potražim na mjestu koje je On, dok je hodao ovim svijetom i ustanovio, u Crkvi. Tako je započeo moj novi život te tek kada sam se potpuno prepustio Onom tko me prvi ljubio, shvatio da moj život nije uzaludan i da ima smisla te će Bog, ono što je sa mnom započeo i završiti.

Jeste li dugo bili u potrazi za bračnim partnerom i na koje sve načine ste do sada najčešće upoznavali nove osobe?

Od kako sam povjerovao i krenuo na put obraćenja, ušao sam u zajednicu u čijem fokusu i je traženje svrhe za svakog mladića i djevojku, neokatekumenski put. Osim službe riječi i euharistija, ovaj je put kršćanske inicijacije meni puno pomogao kroz susrete mladih, skrutacija koje organiziraju za mlade katolike te kroz hodočašća čija svrha i je da potaknu nova poznanstva i ljubavi dvoje u vjeri.

Tako sam i ja, godinama odlazio na sva ta događanja i druženja, ali uvijek nekako ostao razočaran u nadi da će susret uroditi novim poznanstvom. Nekako sada, kada gledam na te godine i na moj život prije Isusa, vidim da postoji jasna linija, jer ono što sam radio prije Boga u mojem životu, neusporedivo je s traganjem za bračnom partnericom koju je Bog za mene stvorio i za koju sam prvo morao povjerovati Njemu i volji koju On ima za moj život, a koja je u meni godinama izazivala bunt dok nisam prihvatio.

Kako ste čuli za Holydate i koja je bila prva pomisao/reakcija na takav oblik traženja i upoznavanja budućeg bračnog partnera?

Za Holydate sam prvi puta čuo od mojeg dobrog prijatelja, svećenika, koji mi je u šali poslao link s člankom o ovoj aplikaciji, nekih par mjeseci prije nego sam upravo preko te aplikacije upoznao sadašnju suprugu. Moja prva reakcija bila je vrlo djetinjasta i nezrela, jer sam članak pročitao s podsmjehom, misleći kako je to samo za one jako očajne i čudne, ne shvaćajući da ni ja nisam ništa bolji od njih. Čak sam i predložio prijatelju svećeniku  da on nešto takvo napravi i za neokatekumene, pa ću možda onda i ja kreirati profil. Danas sam tako zahvalan da je Bog i dan danas živ i djelotvoran te da koristi i modernu tehnologiju da privuče mlade k sebi i pomogne im vršiti Njegovu volju.

Kakvo je vaše iskustvo općenito korištenja Holydate aplikacije? Jeste li jednostavno uspjeli kreirati profil i kako vam se svidjela aplikacija? 

Iskustvo koje sam ja osobno imao s ovom aplikacijom vrlo je kratko, ali vrlo plodonosno, tako da nisam imao puno interakcije s drugim korisnicima nakon što sam upoznao buduću suprugu. Sudeći po ono malo vremena koje jesam bio online, mogu reći da je aplikacija vrlo lijepo komponirana i da je izrada profila vrlo detaljna što omogućuje da se odjele pravi katolici u potrazi za supružnikom od onih mlakih koji su se došli samo zabavljati. Vrlo me se dojmila početna molitva na aplikaciji jer me malo zaustavila i uvidio sam da ovo ipak nema veze s sličnim aplikacijama poput Tindera, već se ovdje radi o dubljim stvarima.

Ukratko nam opišite kako ste upoznali svog sadašnjeg muža/ženu na aplikaciji i vaše prve susrete? 

Sjećam se da sam, nakon mjesec, dva premišljanja ipak odlučio instalirati aplikaciju te da sam za pomoć upitao upravo svećenika koji mi i je predložio Holydate. Bila je to srijeda, morali smo nešto privatno obaviti u drugom gradu, a prije odlaska s njim na put, upitao sam ga da me slika za profilnu sliku u njegovom stanu.

Tek kasnije tog dana, u potpunosti sam instalirao aplikaciju i počeo tražiti potencijalne osobe. Iako sam se odmah po instaliranju aplikacije započeo kratko dopisivati s jednom curom, to nije išlo. Buduću suprugu upoznao sam uvečer toga dana, kratko, ali intenzivno, dopisivali smo se preko Holydate, ali smo ubrzo, par dana kasnije, odlučili prijeći na lakši oblik komunikacije, porukama van aplikacije. To je bio moj zadnji susret s aplikacijom jer smo na prvom spoju, u isto vrijeme, izbrisali aplikaciju, shvativši da je ispunila svrhu te da ne moramo više tražiti druge.

Koliko vam je bilo izazovno hodanje u čistoći, a koliko je donijelo blagoslova, sada kada ste u braku i osvrnete se unatrag?

Osobno, meni je predbračna čistoća bila toliko izazovna koliko i prijeko potrebna, te je ona i bila uvjet koji je buduća supruga morala prihvatiti da bi mogli krenuti u neko ozbiljno upoznavanje. Cijeli svoj život borim se s grijehom bludnosti te sam tek kroz Crkvu uvidio koliko je važno dati taj zavjet čistoće i dopustiti Gospodinu da vodi ono što sam grčevito držao u svojoj vlasti, a to je moj teški karakter i moja seksualnost.

Zbog toga, meni je predbračna čistoća teško pala, ponašao sam se grubo i tvrdoglavo prema svojoj partnerici, nisam se lako i bez muke otvarao i nanosio sam joj nepotrebne boli i strahove. Ali, unatoč svemu, blagoslova je bilo na pretek, vidim sada koliko se ljudi molilo za nas, na koliko je mnogo načina Bog radio s nama, i u nama, jer smo bili živi primjer Božje milosti koja nas je vodila u čistoći prije braka i držala nas skupa u danima sumnje i strahova.

Je li danas teško pronaći osobu istih vrijednosti za brak?

S Bogom i vjerom da On vodi moju povijest i čini sve dobro čak i iz najveće nevolje, ne, nije teško pronaći osobu istih vrijednosti za brak, ali poznavajući sebe prije ulaska Boga u moj život mogu jasno reći da na kraju ipak Bog poštuje našu slobodnu volju i dopušta nam da sami dođemo do toga zaključka kada više svojim snagama ne možemo učiniti ništa. 

8. Biste li preporučili Holydate aplikaciju i susrete uživo drugim koji su samci, praktični vjernici i žele brak i obitelj po Božjem naumu i traže partnera koji je također u vjeri?

Naravno da bi preporučio Holydate, jer zaista smatram da je ta aplikacija nadahnuta Duhom Svetim i ako je Bog preko nje meni našao suprugu, zaista vjerujem da može svakome tko preda svoj život Gospodinu da upravlja.

Vaša poruka svima koji su također bili kao i vi samci u potrazi i možda polagano gube nadu, posustaju u molitvi i teško im je pokrenuti se i doći na susret ili kreirati profil na aplikaciji i krenuti u potragu, što bi im iz svog iskustva poručili?

Bog je živ i djeluje, milosrdan je i milostiv i ono što je započeo o mojem i tvojem životu Bog će i završiti. Amen.

The post ‘Od lajka do braka’ – kako smo se povezali preko Holydate aplikacije za vjernike first appeared on Dijalog.hr.

Tri kola prije kraja prvenstva Rijeka je prva na ljestvici s jednim bodom ispred Dinama i tri ispred Hajduka. Osim toga Rijeku čekaju i dvije utakmice finala kupa protiv Slaven Belupa.
Da je netko to prognozirao Riječanima na startu ove sezone nakon silnih prodaja najboljih igrača rekli bi mu da nije sasvim pri sebi. Osobito je to vrijedilo nakon teškog poraza od Olimpije u kvalifikacijama za UEFA Conference ligu,

Bili ili ne bili pri sebi, Riječani su tri boda ispred Bilih i jedan ispred Modrih i to je činjenica koja će im grijati srca najmanje do kraja idućeg vikenda.

Vječiti outsider

Dodatno zadovoljstvo Riječanima donose komentari nogometnih znalaca koji ih redovito vide kao klub koji ima najmanje šanse prvi proći ciljnom ravninom.

Zadnju takvu poslasticu pružio im je popularni Miha u nagrađivanom nogometnom podcastu “Tribina”. Ovaj novinar Telesporta uoči 33. kola HNL-a, nadao se da će Hajduk napokon pobijediti, a da Rijeka bez Fruka teško može svladati žilave Turopoljce. Njegovu prognozu možete pogledati ovdje.

I nisu medijski navijači riječkih rivala jedini koji tako misle. U neformalnom razgovoru po okončanju presice nakon nedjeljne utakmice, trener Gorice, Mario Carević, inače bivši igrač i bivši pomoćni trener Hajduka, uzvratio je riječkim novinarima istim pitanjem koje su i oni njemu postavili: A što vi mislite tko će biti prvak?

Legendarni Željko Kesovija, doajen riječkog radijskog sportskog novinarstva kao iz topa je ispalio – Dinamo. Nije Kesov odgovor rezultat nataloženog malodušja zbog umalo prokockane pobjede i mnogih prokockanih šansi da se Rijeka odlijepi od pratitelja na ljestvici u ovim posljednjim prvenstvenim susretima. To je bila svojevrsna reakcija na Frukovu “prebrzu vožnju”.

Nitko nije imun na kmečanje

Objašnjenje koje je sudačka komisija ponudila za odluku suca Kolarića na utakmici Dinamo Rijeka doista je parodija. Naime, na Maksimiru je Kolarić propustio pokazati Dinamovu braniču drugi žuti karton zbog faula na riječkoj lažnoj devetki. Komisija je ustvrdila da se Fruk kretao prebrzo.

Kesovoj je rezignaciji u korist išla i kartonijada suca Strukana na utakmici Rijeka – Gorica kao i pogrešno dosuđenih nekoliko faulova. Protiv Gorice odmarali su Oreč i Fruk, protiv Šibenika odmarat će Janković i Devetak.

Nisu samo Hajdukovi navijači “kmečavci”. Svakoga zapeče kad mu se učini da je njegov klub žrtva sudačkih pogrešaka, uostalom, sjetimo se Sučića na Rujevici.

Isto tako, budimo realni i priznajmo da je suđenje ove sezone možda i najmanje krojilo tablicu od kad je HNL-a.

Uglavnom, bocnuo je Carević Kesoviju nakon njegovog odgovora zbog manjka vjere. Istina je i da manjak vjere u postizanje cilja onda stvara lošiju atmosferu i konačnu pobjedu čini teže ostvarivom.

Na samoj presici Carević je odbio prognozirati prvaka uz opravdanje da je ove sezone potpuno nemoguće prognozirati išta. I tu se potpuno slažemo s Goričkim trenerom. Ali, tri kola prije kraja to je jedino pitanje koje golica maštu Riječana i Zagrepčana, a Splićana ponešto manje. Nakon nedjeljnog poraza u derbiju na Poljudu, pao je optimizam u Dalmaciji, ali nisu potpuno potonule sve nade.

Gorica nadigrana

Ali prije samih kalkulacija, vratimo se Riječkoj izvedbi protiv Gorice.
Najavljivala se krvava bitka na Rujevici jer je Gorica, za razliku od Rijeke u posljednjim kolima bila odlična.

Podsjetimo se što je to Gorica napravila u posljednjih šest kola. U spomenutom je periodu Gorica bila neporažena, nanizala je pobjede protiv Istre, Osijeka i Dinama i podijelila bodove s Lokomotivom, Varaždinom i Šibenikom.

Rijeka je odmah na početku utakmice krenula s presingom kako to već uobičajeno radi u većini utakmica. Ako zabije u tom periodu, Rijeka uglavnom kupi puni plijen. Ako ne zabije ostaje bez bodova. Ovaj puta su zabili. Janković iz slobodnjaka i Rukavina iz šesnaesterca torpedirali su već u prvih pola sata Turopoljce koji su izgledali skroz nemoćni.

Izostanak Fruka i Oreča nije se ni primijetio. Pucala je Rijeka u prvom poluvremenu 15 puta prema vratima Banića od kojih je 5 udaraca išlo u okvir gola. Gađao je Rukavina i stativu, a Selahi se spetljao u dobroj situaciji. Sve u svemu mogli su Riječani utakmicu već u prvom poluvremenu potpuno riješiti.

Goričani su pucali samo triput, nijednom u okvir gola. U drugom poluvremenu, podsvjesno zbog čuvanja rezultata ili primorano zbog manjka snage Riječana, Goričani su preuzeli posjed, a pritiska više nije bilo.

Ipak, osim jedne vrlo izgledne prilike kad je Zlomislić skinuo loptu napadaču Gorice nije bilo većih opasnosti po vrata Riječana.

Desetak minuta prije kraja Tibor Halilović na sličan način kao i Janković u prvom poluvremenu iz slobodnjaka je lijepo pogodio za smanjenje vodstva Riječana. Nakon pogotka, za razliku od Pjace u prošlom kolu, Halilović nije slavio. Tibor tako nije bacio sjenu na njegov, Rabuzinovim suncem ovjenčan, boravak na Rujevici.

Bilo je to sve što su učinili Turopoljci i Riječani su zadržali prvu poziciju.

I što nam sad slijedi?

Rasplet

Bijele sada čeka “dalmatinska akcija”. Dva gostovanja, najprije Šibenik pa potom Hajduk. Južna Dinamova braća sigurno će sve učiniti da pokušaju zakomplicirati situaciju na dnu ljestvice i možda si otvore šansu za ostanak u prvoligaškom natjecanju. Još kad uz to prijateljskom Dinamu možda osiguraju naslov možemo biti sigurni da će sve učiniti da poremete planove Đalovićevim momcima.

Ako uspješno prođu Šibenik Riječane čeka Jadranski derbi. A, derbi je derbi pa da se radi i o prijateljskoj utakmici. Ne treba sumnjati da Splićanima neće biti drago da Modri rivali osvoje naslov, ali jedino gore od toga bila bi im potvrda da više nisu ni druga nego tek treća snaga u HNL-u.

Zbog toga sasvim sigurno nikakvog popusta za Riječane neće biti. Otegotna okolnost za Bijele s Kvarnera bit će prva finalna utakmica Kupa sa Slaven Belupom koja će se igrati u Koprivnici uoči pretposljednjeg kola i okršaja na Poljudu.

Kad bi i Poljud preživjeli, Riječane čeka posljednje kolo na Rujevici gdje je protivnik opet Slaven Belupo. Hoće li tada Koprivničani čuvati snage za uzvratnu utakmicu finala kupa koja se igra nakon posljednjeg kola HNL-a ostaje za vidjeti, ovisit će to i o raspletu borbe za četvrto mjesto.

Tri su utakmice do kraja za Zagrepčane, tri za Splićane i pet za Riječane. U tri prvenstvene Dinamo igra sve tri u Zagrebu, protivnici su mu Slaven Belupo, Lokomotiva i Varaždin. Za očekivati je da će Dinamo pobijediti u sve tri.

Hajduk gostuje u Gorici, a nakon Jadranskog derbija ide na Šubićevac. Bili moraju pobijediti u sve tri utakmice i onda im preostaje nadati se da će Riječani još negdje kiksati i da će i Dinamo također negdje prosuti bodove.

Vjera

Jedan moj dragi prijatelj, Hajdukovac iz Širokog Brijega kaže mi da Rijeka nema šampionski gard, da joj nedostaje igrača koji su osvajali trofeje i da je vrlo izgledno da će Dinamo osvojiti naslov.

U pravu je što se garda i Dinama tiče, ali Riječani u odnosu na Dinamo ipak imaju bod prednosti, bolji međusobni omjer i nitko nema pravo oduzeti im pravo da vjeruju, ako zbog ničeg drugog, a ono zbog križa kojeg kao jedini klub u HNL-u godinama već nose na dresu!

Foto: Niko Matejčić

Foto: Niko Matejčić

Foto: Niko Matejčić

Foto: Niko Matejčić

Foto: Niko Matejčić

Foto: Niko Matejčić

Foto: Niko Matejčić

Foto: Niko Matejčić

Foto: Niko Matejčić

Foto: Niko Matejčić

Foto: Niko Matejčić

Foto: Niko Matejčić

Foto: Niko Matejčić

Foto: Niko Matejčić

The post Rijeka, Dinamo, Hajduk: Tko smije vjerovati u naslov? first appeared on Dijalog.hr.

Vrhunski zvučni efekti, rasvjeta i produkcija, osigurava da “Progledaj srcem” bude događaj vrhunske kvalitete i dubokog duhovnog doživljaja. Upečatljive izvedbe najpopularnijih kršćanskih pjesama, vrhunska produkcija, poticajni nagovori, radost, ljubav prema Bogu i bližnjemu i zajedništvo svih generacija ispunit će srca svih okupljenih.

I ovogodišnji “Progledaj srcem” pažljivo je osmišljen kako bi, uz visoku umjetničku kvalitetu i produkciju na iznimno visokoj razini, nosio duboko duhovno značenje. “Progledaj srcem” nije samo glazbeni događaj – to je duhovno iskustvo koje mnogima ostaje u nezaboravnom sjećanju.

“Želja nam je da kroz cjelovečernji program duhovne obnove i slavljenja svi posjetitelji prime Božju ljubav i tu ljubav ponesu sa sobom: u svoje domove, u škole, na fakultete i na radna mjesta diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i inozemstva.. Veseli nas jako i 360° pozornica koja, iako prilično produkcijski zahtjevnija, omogućuje jedan neprekinuti krug zajedništva posjetitelja u dvorani. Imali smo već priliku u Areni osjetiti snagu te središnje povezanosti ljudi ujedinjenih u krugu Božje ljubavi,” rekla je Ksenija Abramović, direktorica i glavna producentica “Progledaj srcem”.

Poznati predstavnici suvremene kršćanske glazbene scene

Posjetitelje oba dana s istim programom očekuju vrhunski izvođači koji su svojim višegodišnjim radom obilježili kršćansku glazbu i čiji pregledi na internetu dosežu, sve donedavno, nezamislive brojke. Na “Progledaj srcem” oba dana s istim programom nastupit će 15 glazbenih izvođača i trojica svećenika, s time da su i među tih 15 izvođača dvojica svećenika. Među njima su Alan Hržica, Amorose, fra Ivan Matić, Ivana i Marija Husar, Matej Galić, Marina Matošević, Rafael Dropulić Rafo, Sestre Palić, fra Marin Karačić, Stijepo Gleđ Markos, Vanessa Mioč, Dominik Lučić, Zsa Zsa, Infinitas te naš Slavljenički bend “Progledaj srcem” pod ravnanjem Gorana Kovačića.

Molitveni program pod nazivom “Rodi se nanovo odozgor!” započet će u 19 sati, a vodit će ga isusovac, pater Sebastijan Šujević i Alan Hržica. Nakon toga, s kratkim nagovorom “Budimo dar Božji jedni drugima”, kao uvertirom slavljenju, nastavit će pater Ivan Raljušić, misionar Družbe Krvi Kristove, duhovnik Laudato televizije, a samu molitvu tijekom cjelovečernjeg slavljenja predvodit će don Mijo Grozdanić. Cijeli program vodit će poznati voditelj Marin Periš.

Dolaze i posjetitelji iz Amerike, Kanade, Australije

Dolazak ljudi s drugih kontinenata svjedoči da “Progledaj srcem” nudi nešto dublje od samog glazbenog doživljaja. Zagovorna molitva, molitva ozdravljenja, poticajni nagovori, mogućnost ispovijedi i zajedništvo u slavljenju čini “Progledaj srcem” jedinstvenim takvim događajem u ovom dijelu Europe.

Svake godine sve brojnija publika tijekom svih ovih godina kontinuirano pokazuje veliko zanimanje za ovo događanje, za koje se uvijek traži ulaznica više, od Hypo centra, preko Stadiona Maksimir i uvijek prepunih Arena Zagreb i za ovogodišnjim izdanjima “Progledaj srcem” veliki je interes.

Ne propustite biti dio ovogodišnjeg “Progledaj srcem”. Požurite i vi još danas po svoje ulaznice za 18. svibnja putem sustava Eventim ili u Laudato galerijama u Zagrebu i Zadru.

Foto: Promo

Foto: Promo

Foto: Promo

Foto: Promo

Psalm 16 u novom ruhu – adaptacija Danijela Damjanovića

Ujedinjenje tradicije i glazbe: Etno skupina Didak i pjesma koja oživljava baštinu Hercegovine

Duhovni seminar u župi Kočerin. Trojica muškaraca posvjedočila o svojim obraćenjima

The post Pogledajte spektakularnu središnju pozornicu ovogodišnjeg ‘Progledaj srcem’ first appeared on Dijalog.hr.

Jedan od najnovijih projekata ove skupine je pjesma koju je napisao Gabrijel Prusina, a u kojoj gostuje poznati guslar Ivan Krišto. Ova skladba nosi duboku emotivnu poruku, a njeno snimanje donosi posebnu čaroliju zahvaljujući dvije spektakularne lokacije – crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru i podnožju planine Čabulje. Odabrane lokacije nisu samo estetski dopadljive, već imaju i duboko povijesno značenje, koje se savršeno usklađuje s duhovnim tonovima pjesme. Sam ambijent snimanja doprinosi stvaranju jedinstvenog ugođaja, čineći pjesmu još snažnijom i emotivnijom.

Spot za ovu pjesmu autorirao je Dario Pehar, koji je bio zadužen za vizualnu interpretaciju snimanja. I on je, kao i svi drugi u ovom projektu, bio vođen željom da na pravi način oživimo tradiciju i baštinu, ali i da prenesemo poruku koju pjesma nosi. Uz zadivljujuće snimke prirodnog okruženja Čabulje i sakralnog prostora crkve, spot donosi ujedinjenu sliku povijesti, duhovnosti i kulture.

Gabrijel Prusina, autor ove pjesme, svojim glazbenim stvaralaštvom daje jasnu poruku očuvanja tradicije i kulturnog identiteta. U suradnji s Ivanom Krištom, čiji guslarski doprinos pjesmi dodatno naglašava snažnu narodnu dimenziju, Prusina je uspio stvoriti skladbu koja ne samo da slavi ljepotu hercegovačke glazbe, nego i prenosi snagu ljudskih vrijednosti i borbe. Etno skupina Didak, svojim vokalima, i te kako doprinosi ovoj misiji, nastojeći svojim radom živjeti ideje fra Didaka Buntića – boriti se za očuvanje kulturnog naslijeđa i prenošenje tih vrijednosti budućim generacijama.

Glasovi Hercegovine: Etno skupina Didak čuva tradiciju i vjeru kroz pjesmu

Duhovni seminar u župi Kočerin. Trojica muškaraca posvjedočila o svojim obraćenjima

FOTOGALERIJA Muška molitva krunice na Trgu bana Jelačića

The post Ujedinjenje tradicije i glazbe: Etno skupina Didak i pjesma koja oživljava baštinu Hercegovine first appeared on Dijalog.hr.

Papa Franjo ističe da autobiografija nije samo priča o prošlosti, već i pogled u budućnost, opisavši je kao “putnu torbu sjećanja”. Njegova priča donosi duboko osobne trenutke, prožete duhovnim porukama i univerzalnim temama koje dotiču čitatelje diljem svijeta.

Stručni urednik hrvatskog prijevoda, Danijel Labaš, naglašava da knjiga otkriva papu Franju u njegovoj iskrenosti i ljudskosti. U njoj Sveti otac progovara o obitelji, migracijama, susjedstvu, školovanju, ali i vlastitim slabostima i pogreškama. Kroz anegdote iz života, on prenosi moralne i duhovne pouke temeljene na nadi.

Nakladnik ističe da knjiga donosi razmišljanja o aktualnim globalnim pitanjima poput rata i mira, migracija, ekološke krize, socijalne pravde, tehnološkog napretka i budućnosti Crkve. Napisana tijekom posljednjih šest godina, autobiografija obuhvaća priče o Papinim talijanskim korijenima, djetinjstvu u Argentini, mladenačkim previranjima te cijelom njegovom pontifikatu.

Iako je prvotno planirao objaviti autobiografiju posthumno, papa Franjo odlučio ju je izdati ranije, povodom Jubileja nade 2025. godine. Ova knjiga predstavlja njegovu duhovnu ostavštinu, pozivajući čitatelje da pronađu nadu unatoč izazovima suvremenog svijeta.

Papa Franjo ruši tabu: Vatikan napokon otvoreno o papinu zdravlju

Što po protokolu slijedi nakon smrti pape?

The post U ožujku izlazi autobiografija pape Franje ‘Nadaj se’ first appeared on Dijalog.hr.