HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA, USKRSLOGA. MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Dan je Gospodnji, nedjelja. Zahvalimo Gospodinu za ovo novo jutro. Svježe je, ovdje je temperatura kojih pet–šest stupnjeva niža nego jučer, ali se čuje pjev ptica.
Sjetimo se psalma gdje se kaže da i vrabac sebi log nalazi i lastavica gnjezdašce, gdje će položiti mlade svoje. Raduju se novom životu, kao što se i u obiteljima raduju novom životu. U ispovjedaonici često susrećem one koji su sretni što su postali bake i djedovi. Kako im se samo lica ozare! Život traje i nastavlja se u Božjem okrilju. Zato u današnjim čitanjima želim skrenuti pozornost upravo na tu činjenicu.
U prvom čitanju iz Djela apostolskih Petar na Duhove nastupa u Jeruzalemu i naviješta Isusovo uskrsnuće. Poziva se na Davida i njegov psalam, gdje se govori o tome kako pravednik ne ostaje u smrti. David nije ni slutio da je izrekao proročku riječ o osobi Isusa Krista. Petar tumači Davidove riječi upravo u smislu Isusova uskrsnuća: ne ćeš ostaviti dušu moju u Podzemlju ni dopustiti da Pravednik tvoj truleži ugleda. Na što je drugo mislio, nego na Isusa koji nije ostao u grobu?
Očito je da Bog govori preko Davida. Petar to potvrđuje događajima koji su se zbili u Jeruzalemu s Isusom. To je još jedan dokaz da Pismo tumači samo sebe, a Isus je smisao Pisma. On to, kako čujemo u Evanđelju, na putu u Emaus objašnjava dvojici snuždenih, gotovo depresivnih učenika koji su okrenuli leđa Jeruzalemu.
Petar i razvoj crkvenoga nauka
Petar zna ono što David nije znao. A, mi danas znamo više nego Petar, jer se crkveni nauk tijekom stoljeća razvijao. Kao što od djeteta postaje zreli, odrastao čovjek, a zatim starac, tako raste i razumijevanje vjere. O tome je pisao veliki naučitelj sveti John Henry Newman u svom djelu o razvoju crkvenoga nauka. On pokazuje da se kršćanska doktrina razvija poput živog organizma, iznutra. Crkva nije zgrada kojoj se izvana dodaju nova krila ili katovi. Petar je znao što je David spjevao, ali je znao i mnogo više od Davida. Znao je dublje značenje Davidova psalma.
Bog je nadahnuo Davida da psalam napiše znajući, u svojoj sveznajućoj providnosti, da će ga Petar navoditi u prvoj kršćanskoj propovijedi. Ipak, Petar još nije jasno znao mnoge stvari koje danas možemo znati. Nije mu bila dostupna razvijena teologija Presvetog Trojstva. Nedostajalo mu je znanje da je jedan Bog u tri božanske osobe, jedne naravi. Isto tako, nedostajala je spoznaja o kristološkoj istini, da je Isus jedna osoba u dvjema naravima, ujedno potpuno božanskoj i potpuno ljudskoj. Sve to znamo jer Crkva, koju je Krist ovlastio da poučava u njegovo ime, kroz stoljeća svečano i dogmatski naučava u svojim vjerovanjima, na temelju „pologa vjere“ predanog apostolima.
Tradicionalna i istodobno progresivna Crkva
Newman uči da doktrina ili učenje Crkve ne raste izvana, poput zgrade koja staroj zgradi dograđuje još krila ili katove, često rušeći staro da bi napravila mjesto novom. Ona je prije poput ljudskog tijela ili biljke koja raste iznutra, polako i postupno, kao plima i oseka, i koja nikada ne gubi ništa od svoje prošlosti, nego se na nju nadovezuje.
Crkva kroz stoljeća sve više otkriva značenje pologa vjere koji joj je Krist predao preko apostola, autora Novoga zavjeta, i njihovih nasljednika, biskupa, koje su oni zaredili da prenose tu istu vjeru. Apostoli su učinili isto što i njihovi nasljednici: tumačili su i produbljivali polog vjere, božansku objavu sadržanu i u židovskim Svetim pismima, koja su također božanski nadahnuta.
Načelo je ovdje jasno: odnos između staroga i novoga nije rivalstvo, nego suradnja; nije proturječje, nego komplementarnost. Naša Crkva je i tradicionalna i progresivna, za razliku od naše politike. Razvoj nauka izbjegava dvije suprotne pogreške: ekstremni progresivizam, idolopoklonstvo novoga, i ekstremni konzervativizam, idolopoklonstvo staroga. Dobar primjer nalazimo u današnjoj Službi čitanja, gdje sveti Justin mučenik i filozof opisuje euharistiju, slavlje svete mise, u ranoj Crkvi. Justin, rođen u Flaviji Neapolisu u Samariji, mnogo je tražio mudrost, iskušao više filozofskih škola svoga vremena, ali se na savjet jednoga mudroga starca okrenuo Pismima, spoznao Isusa Krista i u Rimu otvorio svoju filozofsku školu.
Sv. Justin i euharistija te naš odgovor
Justin je pisao apologije, obrane kršćanske vjere, među ostalim i caru Marku Aureliju, no ipak je oko 165. godine podnio mučeništvo. U Prvoj apologiji ostavio nam je dragocjen opis krštenja i euharistijskog slavlja u prvim kršćanskim zajednicama.

Katekumeni koji pristupaju kršćanstvu najprije obećavaju da će živjeti po Kristovoj istini, zatim se pripremaju postom i molitvom, a potom primaju krštenje u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Opisujući euharistiju, Justin jasno svjedoči da euharistijski kruh i vino nisu običan kruh i piće, nego pravo Tijelo i Krv Isusa Krista, stvarna prisutnost Gospodina među nama. Vidimo tako prekrasan kontinuitet između prve Crkve i naše današnje liturgije.
Apostol Petar u svojoj Prvoj poslanici podsjeća da nismo otkupljeni nečim raspadljivim, poput srebra ili zlata, niti životinjskim žrtvama, nego predragocjenom krvlju Krista, Jaganjca bez mane. Za nas je plaćena velika cijena. Jesmo li toga svjesni?
Krist nam pokazuje tko je naš Bog, koliko nas ljubi jer je umro za nas, i koliko je moćan jer je pobijedio samu smrt. Želite li upoznati Boga, pogledajte Isusa. On kaže: „Tko je vidio mene, vidio je Oca“ (Iv 14,9). Kakav Otac, takav Sin.
Budimo Gospodinu danas zahvalni. Ne propuštajmo svoje zajedničke sastanke, svoj hod na svetu misu, kao što nas opominje Poslanica Hebrejima: ne propuštajte svoje zajedničko sastajanje, nego ohrabrujte jedni druge. Postanimo svjesni kršćani.
Marija i Hod za život: poruke nade












