Vlastiti slogan okrenuo se protiv Biblije HBD-a: ‘bez ikakvih posrednih prijevoda’ – dokazi tvrde suprotno

Kada Hrvatsko biblijsko društvo u Predgovoru svoga tzv. „hrvatskoga standardnoga prijevoda“ tvrdi da je riječ o prijevodu „bez ikakvih posrednih prijevoda“, to je provjerljiva tvrdnja.

Jezikoslovac Milan Nosić na Portalu Hrvatskoga kulturnoga vijeća upozorio je na dvije jezične pogrješke koje pojedine rečenice te Biblije čine besmislenima. Daljnja raščlamba, međutim, pokazuje da se barem na dva mjesta tekst s tim riječima ne podudara s hebrejskim izvornikom, nego – riječ po riječ – s postojećim njemačkim i engleskim prijevodom. A to dovodi u pitanje tvrdnju o izravnom prevođenju s izvornih jezika.

Prof. dr. Milan Nosić, iskusni srednjoškolski i sveučilišni poučavatelj i proučavatelj hrvatskoga jezika, objavio je prvi u nizu svojih osvrta na Bibliju Hrvatskoga biblijskoga društva. On uvodno ističe kako „u kršćana Biblija ima status svete knjige“ pa da se zbog toga „očekuje da jezik hrvatskih prijevoda Biblije bude besprijekoran“. Utvrđuje zatim „da to baš i nije tako“.

U prvoj raščlambi hrvatskih biblijskih tekstova bavio se 38. glavom Knjige Postanka.

U prijevodu Biblije, koji su 2025. i 2026., već u tri izdanja, do sada uz „suglasnost“ Hrvatske biskupske konferencije, objavili Hrvatsko biblijsko društvo iz Zagreba, trgovačko poduzeće Verbum iz Splita, mjesečnik Naša ognjišta iz Tomislavgrada i Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije iz Sarajeva, uočio je dvije grješke koje rečenice čine besmislenima i zbog kojih je tu Bibliju nazvao Biblijom s jezičnom grješkom. Cijeli tekst profesora Nosića može se pročitati ovdje.

Prva se grješka tiče nepoznavanja hrvatskoga rodbinskoga nazivlja ili rodnoideološkoga utjecaja. Abrahamov prapraunuk, Jakovljev unuk i Judin sin Er oženio se Tamarom. Njegov otac Juda, rodonačelnik Judina plemena i predak Isusa Krista (Postanak 49, 10; Matej 1, 2; Luka 3, 34; Hebrejima 7, 14), „lava iz plemena Judina“ (Otkrivenje 5, 5), time joj je postao svekar, mužev otac.

Nakon što je Er umro, Tamara se preudala za njegova brata, svoga djevera Onana. Juda joj je ponovo postao svekar, a ona njemu po drugi put nevjesta ili snaha.

Onan nije htio imati djece s Tamarom, pa je prekidao snošaj i prosipao sjeme po zemlji. Otuda onaniranje kao prvi naziv za masturbaciju. Zato je i Onana Bog uklonio iz zemlje živih.

No, usprkos dvostrukom odnosu nevjesta – svekar, Biblija Hrvatskoga biblijskoga društva i partnera Judu naziva Tamarinim puncem. Što je besmisleno, jer punac je Eru ili Onanu ženin otac.

Juda je prema rodnoideološkom novogovoru mogao biti Tamarin „punac“, samo ako su dva Judina sina, Tamarini muževi, bili žensko i ona s njima u istospolnoj zajednici. Ali, Sveto Pismo nikada do sada, ni u izvorniku, ni u bilo kojem prijevodu, nije tako glasilo. Sve do neumjeteonstva Hrvatskoga biblijskoga društva.

Profesor Nosić piše:

„Zbog zamjene riječi svekar riječju punac dobivena je rečenica koja nije potvrđena u hrvatskom jeziku niti može biti potvrđena, dakle besmislena je. Naime, u hrvatskom jeziku svekar je mužev otac, a punac ženin otac. To nije isto, niti je ikad bilo isto, niti pak može biti isto. Evo te rečenice: ‘Punac ti ide u Timnu šišati ovce’ (Postanak 38, 13). Malo dalje u tekstu riječ svekar nije zamijenjena riječju punac iako se radi o istoj osobi, Judi – otcu Tamarina muža. Evo te rečenice: ‘Dok su je izvodili, ona je poslala poruku svome svekru.’ (Postanak 38, 25). Zaključimo, u 13. retku svekar je postao punac, a u 25. retku isti svekar ostaje svekar.“

Takva pogrješka, smatra profesor Nosić, „u Bibliji nije dopustiva“ jer Biblija nije priručnik za polaganje ispita koji se može baciti i u koš nakon što se ispit položi, i sažima:

„To je zapravo Biblija s jezičnim felerom.“

Sankcioniranje takva propusta bilo bi da nakladnici obeštete kupce kojima su prodali robu s grješkom i da ponovo tiskaju knjigu bez takvih grješaka, predlaže profesor Nosić.

Inače, Biblija Hrvatskoga biblijskoga društva dva puta rabi hrvatsku riječ punac (Brojevi 10, 29 i Sudci 4, 11) i ukupno 21 put njezinu rusku i srpsku istovrijednicu tast (Izlazak, Sudci, Nehemija, Tobija, Prva Makabejcima, Evanđelje po Ivanu).

Profesor Nosić prosuđuje i bez navođenja imena proziva glavnoga stilista te Biblije:

„To baca golemu ljagu na cijelu knjigu jer to odaje neozbiljnost i površnost, učinjena pogreška je kardinalna i ne služi na čast izdavaču, stilizatorima, lektoru, korektoru i svim suradnicima koji su navedeni na 2. stranici te Biblije.

Na osnovi jedne činjenice zna se tko je učinio tu pogrešku, naime to je bio stilizator kojemu je kajkavština materinji jezik.

U svim hrvatskim rječnicima dobro su leksikografski obrađene sljedeće natuknice: svekar je mužev otac, svekrva je muževa majka – punac je ženin otac, punica je ženina majka. Čak postoji i Rječnik rodbinskih naziva koji stilizator izgleda nije ni pročitao.“

Zaključno profesor Nosić postavlja tri pitanja:

„Zašto lektor i korektor nisu vidjeli takvu pogrešku?

Zašto su dopustili da izdavači tiskaju knjigu u kojoj je svekar postao punac?

Kako na takvu pogrešku gledaju dvojica nadbiskupa (sarajevski i zagrebački) koji su dali preporuke sa skeniranim potpisima što djeluje kao blagoslov jer u mjestima u kojima su rođeni nitko ni u bunilu neće svekra zamijeniti puncem.“

Milan Nosić rođen je u Radišićima kraj Ljubuškoga, sadašnji vrhbosanski nadbiskup u Studencima, također kraj Ljubuškoga, a zagrebački nadbiskup u Duvnu (danas Tomislavgrad). Sva su trojica, dakle, iz Zapadne Hercegovine gdje i precizno standardnohrvatsko rodbinsko nazivlje i ovčarstvo imaju duboku povijesnu i kulturnu važnost.

Zamjena svekra „puncem“ nije stilska nijansa nego činjenična pogrješka koja proturječi sama sebi: u 13. retku ista je osoba „punac“, a u 25. retku iste glave „svekar“. Takva unutarnja nedosljednost unutar dvanaest redaka pokazuje da ne može biti riječ o svjesnoj odluci, nego o previdu koji je trebao biti uočen u redakturi i lekturi.

Druga gruba pogrješka na koju upozorava profesor Nosić jest što je u 12. i 13. retku 38. glave Knjige Postanka glagol strići zamijenjen glagolom šišati:

„Stoljećima unazad ljudi su vunu s ovaca strigli nožicama (škarama) zatupljena vrha. Činili su to na početku ljeta. Za proces striženja ovaca u hrvatskom jeziku postoji glagolska imenica striža, npr. Striža ovaca je uvijek u lipnju. Sama radnja izražava se glagolskom imenicom striženje, npr. Striženje ovaca je u tijeku.

U doba Jude, o kojem je riječ u navedenom tekstu, vunu s ovaca su strigli, a ne šišali. Sve do prije stotinjak godina, dok nije napravljena mehanička naprava za šišanje kose, i ljudima su kosu strigli škarama.

U većini slavenskih jezika postoje isti glagoli za striženje vune i kose, npr. češki: stříhat vlnu a vlasy (‘strići vunu i kosu’). Zaključno, glagol strići nije trebalo zamjenjivati glagolom šíšati jer im semantički kontekst i značenje nisu isti.“

Taj me napis ponukao na daljnje produbljivanje.

Striženje ovaca godišnji je postupak rezanja ovčjega vunenoga runa. Od glagola strȉći više je pojmova u uporabi u svagdanjem i crkvenom govoru. Primjerice: òstrići (ovcu, kosu); òstrižak – odrezani komadić (vune, kose, papira), pòdstrig i pòstrig – tonzura, pòstrići se – ošišati se, prȍstrīg – otvor na haljini, strȋg – čin rezanja, zvuk škara, dvoručne škare za striženje ovaca; strȉga – ostrižena ovca, strȉža – postupak i razdoblje striženja ovaca. Kao i izričaja: ostrižena vuna – neraščešljana vuna; postrići krila – onemogućiti let, ograničiti utjecaj, podrezati nadu, spustiti na zemlju; strići koga bez nožica – nemilosrdno iskorištavati koga; strići svoje ovce – zlorabiti podređene/ovisne; strići ušima – prijetiti micanjem ušiju. Po tom glagolu prezime je dobio i glavni junak animirane serije Janko Strižić.

U hrvatskom jeziku strigu se: dlaka, kosa, nokti, runo, vlasi, vuna. Šišaju se: kosa i živica.

Striženje i šišanje u hrvatskom jeziku nisu istoznačnice nego pojmovi s jasno razgraničenim područjem porabe, a to potvrđuje i usporedba sa slavenskim i drugim europskim jezicima, od kojih većina dosljedno čuva tu razliku. Zamjena jednoga pojma drugim stoga nije prijevodna sloboda nego odstupanje od jezične norme.

Jezik	Ovčje runo	Ljudska kosa
hrvatski	striže se, striženje	šiša se, šišanje
engleski	shearing	haircut
francuski	tonte	coupe
kastilski	esquila	corte
njemački	Schafschur, Scheren	Haarschnitt
talijanski	tosatura	taglio
češki	stříž	střih
poljski	strzyża	strzyżenie
slovački	strihanie rúna	strih
grčki	κουρά/kūrá	κούρευμα/kū́reuma

S druge strane, neki jezici imaju iste izraze za uklanjanje ovčje vune i ljudske kose:

Jezik	Ovčje runo	Ljudska kosa
latinski	tonsio	tonsura
slovenski	striženje ovc	striženje las
srpski	шишање (оваца) / šišanje (ovaca)	шишање/šišanje
ruski	стрижка/strižka	стрижка/strižka
ukrajinski	стрижка/strižka	стрижка/strižka

Stoga je „šišanje ovaca“ ili primjer novogovora, nerazumljiva rođenim govornicima hrvatskoga jezika, prilagođena početnicima u hrvatskom jeziku koji ne znaju razliku između striženja i šišanja, ili izravno preuzimanje izričaja iz srpskoga jezika.

Svi hrvatski prijevodi Svetoga Pisma od Bartola Kasića (1631.) do Rajka Telebara (2020.) suglasno imaju lik od „strići“ i „svekar“.

Protestantski Suvremeni hrvatski prijevod (2020.) prvi je striženje zamijenio „šišanjem“ ovaca, a to je preuzela i Biblija hrvatski standardni prijevod (2025.). „Savjetnik za jezična pitanja“ Biblije u izdanju Međunarodne biblijske lige iz Teksasa (2020.) ista je osoba koja je bila „redaktor za stil i vanjski urednik“ Biblije Hrvatskoga biblijskoga društva (2025.).

Povijesni redoslijed i pregled razmatranih mjesta izgleda ovako:

Pregled hrvatskih prijevoda od XVII. do XXI. stoljeća pokazuje gotovo četiristoljetnu neprekinutu ustaljenost porabe riječi „strići“ i „svekar“ u Postanku 38, 12–13. Prvi je od toga standarda odstupio tek Suvremeni hrvatski prijevod (2020.), a Biblija Hrvatskoga biblijskoga društva tu je novinu preuzela – što se dodatno potvrđuje podatkom da je riječ o istoj osobi zaduženoj za stil u oba izdanja.

Izgred u Postanku 38, 12–13, na žalost, nije slučajan, nego je plod sustavne promjene značenja i izraza u hrvatskom jeziku, kao što pokazuje nastavak istraživanja.

Hebrejski glagol gazaz znači: ‘strići’, ‘odrezati’, ‘obrijati’, ‘ošišati’. Pojavljuje se 15 puta u Starom Zavjetu.[1] Evo kako ga prevodi Biblija Hrvatskoga biblijskoga društva:

„Laban je otišao šišati svoje ovce, a Rahela je ukrala kućne bogove koji su pripadali njezinu ocu“ (Postanak 31, 19).

„Kad je Juda završio vrijeme žalosti, otišao je sa svojim prijateljem Hirom iz Adulama ošišati svoje ovce u Timnu“ (Postanak 38, 12).

„To je bilo javljeno Tamari: ‘Punac ti ide u Timnu šišati ovce’“ (Postanak 38, 13).

„Ne smiješ uprezati prvo mladunče svoje krupne stoke ni strizati ono sitne stoke“ (Ponovljeni zakon 15, 19).

„U Maonu je živio neki čovjek čije je imanje bilo na Karmelu. Bio je vrlo bogat, imao je tri tisuće ovaca i tisuću koza. Upravo je šišao ovce na Karmelu“ (Prva Samuelova 25, 2).

„David je u pustinji čuo da Nabal šiša ovce“ (Prva Samuelova 25, 4).

„Čujem da šišaš ovce“ (Prva Samuelova 25, 7).

„Trebam li uzeti svoj kruh, svoju vodu, stoku koju sam poklao za one koji šišaju i dati ih ljudima za koje ne znam ni odakle su?“ (Prva Samuelova 25, 11).

„Dvije godine poslije, Abšalomove ovce su se strigle u Baal-Hasoru u Efrajimu“ (Druga Samuelova 13, 23).

„Došao je kralju i rekao mu: ‘Pogledaj, tvoj sluga ima striženje ovaca. Neka svome sluzi dođe kralj sa svojim slugama.’ (Druga Samuelova 13, 24).

„Job je ustao, razderao ogrtač, obrijao glavu,  pao na zemlju i poklonio se“ (Job 1, 20).

„Bio je odveden kao janje na klanje, ovca nijema pred onima što je strigu, i nije otvarao svoja usta“ (Izaija 53, 7).

„Odreži svoju kosu i baci je!“ (Jeremija 7, 29).

„Zbog svojih milih ostriži se na ćelavo, budi ćelav kao strvinar, jer oni od tebe odlaze“ (Mihej 1, 16).

„Ovako Gospodin govori Judeji: ‘Premda su opremljeni i mnogobrojni, bit će posječeni i dokrajčeni.’ (Nahum 1, 12).

Dakle, gotovo polovica pojavnica glagola gazaz (7 od 15) pogrješno je prevedena kao „šišati“ namjesto „strići“. Omjer je prevelik da bi se moglo govoriti o slučajnom previdu.

Biblija Hrvatskoga biblijskoga društva ide dalje i istim glagolom ‘šišati’ prevodi i drugi glagol galah: ‘brijati’. Evo i gdje:

„Potom se [Josip] ošišao, preodjenuo i došao faraonu“ (Postanak 41, 14).

„Neka ošiša glavu, obreže nokte“ (Ponovljeni zakonik 21, 12).

„Da me se ošiša, izgubio bih snagu, onemoćao bih i bio kao običan čovjek“ (Sudci 16, 17).

„Kad se šišao – a to je bilo jednom godišnje jer bi mu kosa postala teška pa ju je morao odrezati – vagao bi svoju kosu“ (Druga Samuelova 14, 26).

Glagolom ‘šišati’ prevodi i hebrejsku imenicu karha: ‘ćelavost’:

„Ne zarezujte se noževima i nemojte se šišati iznad čela zbog žalosti za pokojnikom“ (Ponovljeni zakonik 14, 1).

„Jer je svaka glava ošišana, svaka brada odrezana“ (Jeremija 48, 37).

Glagolom ‘šišati’ prevodi i hebrejski glagol šahat: ‘uništiti’, ‘pokvariti’:

„Ne zaokružujte kosu na rubovima glave, ne šišajte rubove brade“ (Levitski zakonik 19, 27).

Pridjevom ‘ošišan’ prevodi i hebrejski particip od glagola kacab: ‘odrezati’, ‘podrezati’, ‘odsjeći’, ‘ošišani’.

„Zubi su ti kao stado ošišanih ovaca što se penju s kupanja“ (Pjesma nad pjesmama 4, 2).

Glagolom ‘šišati’ prevodi i hebrejski glagol kacac: ‘rezati’, ‘odsjeći’, ‘rasjeći’:

„Egipat, Judeju, Edom, Amonove sinove, Moab i sve one koji šišaju uvojke i žive u pustinji, jer svi su narodi neobrezani, a i cijela je Izraelova kuća neobrezana srca.“ (Jeremija 9, 25).

Glagolom ‘šišati’ prevodi i hebrejski glagol kasam: ‘obrezivati’:

„Neka ne briju svoje glave, ali neka ne puštaju ni bujnu kosu, već neka pažljivo šišaju svoje glave“ (Ezekiel 44, 20).

Glagol „šišati“ u promatranim prijevodima djeluje kao sveopća zamjena za barem sedam različitih hebrejskih pojmova sa zasebnim značenjima (strići, brijati, ćelavost, uništiti, odrezati, obrezivati). Takvo spljoštavanje gubi tančine koje izvornik jasno razlikuje.

Pridjevom ‘ošišan’ „prevodi“ i nepostojeće riječi u hebrejskom predlošku:

„Zubi su ti kao stado ošišanih ovčica što se penju s kupanja“ (Pjesma nad pjesmama 6, 6).

„Uzmi i vagu za mjerenje te razdijeli ošišane vlasi“ (Ezekiel 5, 1).

Ovdje se kakvoća pogrješaka mijenja: više nije riječ o pogrješnom prijevodu postojeće hebrejske riječi, nego o umetanju sadržaja kojega u predlošku uopće nema. To otvara pitanje odakle taj sadržaj zapravo dolazi.

Takva pojava pobuđuje sumnju: Nisu li ti redci, s viškom riječi u odnosu na izvornik, možda prevedeni s nekoga drugoga jezika? A ne s hebrejskoga, kako su Predgovor i propaganda te Biblije uporno isticali.

Potraga je pokazala da jesu:

„Deine Zähne sind weiß wie eine Herde geschorener Schafe, die gerade aus der Schwemme steigt.“ (Hochlied 6, 6) – Zubi su ti bijeli kao stado ošišanih ovaca što se upravo uspinje iz kupališta.

To je prijevod Pjesme nad pjesmama 6, 6 iz Neue evangelistische Übersetzung Karl-Heinza Vanheidena iz 2010. Slijedi da je taj redak – ako ne i cijela Pjesma nad pjesmama – preveden s njemačkoga, a ne s hebrejskoga.

A Ezekiel 5, 1?

„Then take scales and divide up the hair you cut off.“ (Ezekiel 5, 1) – Tada uzmi vagu i razdijeli vlasi koje si odrezao.

To je prijevod New English Translation iz 2005. Stoga se čini da je taj redak – ako ne i cijela Knjiga proroka Ezekiela – preveden s engleskoga, a ne s hebrejskoga.

Podudarnost umetnutih izraza s točno određenim, prepoznatljivim rješenjima u njemačkom prijevodu iz 2010. i engleskom iz 2005. – i to na razini osobitih formulacija koje ne bi neovisno nastale prijevodom s hebrejskoga – teško je pripisati slučajnosti. Time sumnja da dijelovi teksta nisu prevedeni s izvornika poprima konkretnu potvrdu.

Izneseno gradivo pokazuje obrazac; nije riječ o nizu nesretnih previda nego o načinu na koji Hrvatsko biblijsko društvo „osuvremenjuje Bibliju“, a zapravo iščašuje ustaljena značenja i prikriva podrijetlo prijevoda.

Dosljedno zamagljivanje i brisanje razlike između striženja i šišanja, sedmerostruko preopćenjivanje hebrejskih razlika pod jedan pogrješan glagol, zapostavljanje glagola strići, promašeno nazivanje svekra puncem, umetanje riječi kojih u izvorniku jednostavno nema – sve to samo po sebi već opovrgava samohvale o razumljivosti, stručnosti, pouzdanosti, neposrednosti, čitljivosti, potpunosti, točnosti, standardnosti i znanstvenosti, kojima vrvi Predgovor te Biblije.

A prava je težina ovoga nalaza još dublja: dva umetnuta mjesta, na dva različita mjesta u Bibliji, ne podudaraju se s hebrejskim predloškom, nego, riječ po riječ, s točno određenim, prepoznatljivim rješenjima jednoga njemačkoga i jednoga engleskoga prijevoda. Takva se podudarnost ne događa slučajno kada se prevodi s hebrejskoga – događa se kada se prevodi s njemačkoga ili engleskoga, a onda se to ne samo prešuti, nego se i lažno prikazuje, i to kao „prvi prijevod na hrvatski načinjen cjelovito s izvornih jezika i to iz pouzdanih izvornika, bez ikakvih posrednih prijevoda, kako se u prošlosti činilo“ (str. I).

Ako je tako, tzv. „hrvatski standardni prijevod“ nije samo proizvod s grješkom, nego prijevod čije podrijetlo ne odgovara onomu što je Predgovor obećao kupcu, a što su dvojica predsjednika biskupskih konferencija svojim preporukama posredno jamčili.

Strahovita jezična nemarnost i prikrivanje posrednoga prevođenja (što je već razotkrivano ovdje, ovdje, ovdje, ovdje i ovdje) ozbiljan su uteg izdanju Knjige nad knjigama i raspačavanju kanonskoga, bogoduhoga teksta s proslovima predvodnikā Crkve u Hrvata.

To više nije pitanje previda, nego pitanje je li javnost – i crkvena hijerarhija koja je dala blagoslov – dovedena u zabludu o tome što je zapravo kupila i preporučila.

Nakladnici i stručni redaktori to duguju izričito objasniti, a davatelji suglasnosti preispitati.

Besplatno preuzmite hit-knjigu „Susreti s Biblijom Hrvatskoga biblijskoga društva“ o spornom novom prijevodu Svetoga Pisma

Fantomski urednik prijeporne Biblije unio 365 promjena i dotisak pretvorio u novo izdanje

Ghost editor of a controversial Bible makes 365 changes and turns reprint into a new edition

Očenaš u Bibliji Hrvatskoga biblijskoga društva

Prijevod Luke 15, 13 u novoj Bibliji opovrgava njezinu promidžbu

Krivotvorili Pavla da ne pobija Luthera

O tuđicama u prijevodu Biblije Hrvatskoga biblijskoga društva

Izričaj „Sin Čovjeka“ u službi pomutnje vjernika

---

[1] U Novom Zavjetu četiri se puta pojavljuje grčki glagol κείρω/keírō: ‘ostrići’, ‘odrezati’, ‘pokositi’, ‘sjeći’, ‘krčiti’, ‘skratiti’, ‘ošišati’, ‘odrezati’, ‘obrezati’. U prijevodu Biblije Hrvatskoga biblijskoga društva: „Ovo je ulomak Pisma koji je čitao: Kao ovca na klanje bijaše vođen i kao janje pred onim što ga striže nijem, ne otvara svoja usta“ (Djela apostolska 8, 32); „U Kenhereji je [Pavao] zbog danog zavjeta obrijao glavu“ (Djela apostolska 18, 18); „Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša! Ali ako je ženi sramota šišati se ili brijati, neka se pokriva“ (Prva Korinćanima 11, 6).