U srcu sjeverne Bačke, gdje se nepregledna panonska ravnica spaja s bogatom poviješću, tradicijom i težačkim životom, ponovno je oživjela jedna od najsvjetlijih točaka kulturne baštine ovoga kraja. Svečanim i emotivnim programom te otvorenjem izložbe radova u prostorijama Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva „Matija Gubec“ u Tavankutu otvoren je 41. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame. Ova jedinstvena sedmodnevna manifestacija ponovno okuplja majstorice specifične vještine pletenja i izrade slika od slame – autohtonog, prepoznatljivog umjetničkog izraza koji su kroz stoljeća na bačkim salašima s puno ljubavi i strpljenja iznjegovale bunjevačke Hrvatice.
Čuvarice identiteta, tradicije i mostovi međunarodnog prijateljstva
Ovogodišnji, 41. po redu saziv kolonije okupio je ukupno 27 autorica. Uz jake i dokazane domaće snage tavankutskog slamarskog odjela i dugogodišnje članice udruge „Matija Gubec“, u radu kolonije ove će godine aktivno sudjelovati i gošće iz inozemstva – umjetnice iz različitih dijelova Hrvatske, Slovenije te gošće iz Srijemske Mitrovice. Njihov zajednički rad pokazuje kako umjetnost od slame ne poznaje granice te spaja ljude sličnih interesa. Zlatna slama, nekada smatrana tek sporednim poljoprivrednim nusproizvodom i otpadom nakon teške i iscrpljujuće ljetne žetve, u preciznim rukama ovih umjetnica ponovno postaje vrhunski medij koji vjerno prenosi emociju, težačku povijest i zaboravljeni seoski način života.
Prilikom svečanog otvorenja ove važne manifestacije, prisutnim gostima, medijima i sudionicama obratila se Marija Rukavina Prćić, voditeljica slamarskog odjela udruge. U svom je nadahnutom govoru naglasila neprocjenjivu važnost očuvanja kontinuiteta ove manifestacije koja iz godine u godinu okuplja sve veći broj zaljubljenika, kako u naivnu umjetnost, tako i u tradicijsku kulturu. Istaknula je s ponosom da je ova kolonija postala istinska tradicija koja živi, traje, prenosi se na mlađe generacije i neprekidno unapređuje kroz uvođenje novih motiva. Ona već više od četiri desetljeća nije samo puko mjesto umjetničkog stvaranja i izrade slika, nego prije svega ključno mjesto susreta, građenja trajnih, neraskidivih prijateljstava te dosljednog, beskompromisnog čuvanja kulturne baštine i identiteta.
Izlazak iz skrovitosti salaša na velike međunarodne izložbene salone
Manifestaciju je u ime pokrajinskih institucija službeno proglasila otvorenom vršiteljica dužnosti pomoćnice pokrajinske tajnice za kulturu Nevena Baštovanović. U svom je prigodnom i ohrabrujućem govoru naglasila dug i nimalo lak povijesni put koji je ova specifična vještina prešla – od skromnih, zabačenih salašarskih domova bez struje, do prestižnih izložbenih salona diljem regije i svijeta.
Prema njezinim riječima, iznimno je važno i vrijedno divljenja što je ova specifična, minuciozna umjetnost bačkih Hrvatica izašla iz skrovitosti seoskih obitelji i postala općeprihvaćeni, naširoko prepoznatljivi simbol identiteta bunjevačkih Hrvata u cijeloj Vojvodini. U sklopu svečanog programa otvorenja, brojni su posjetitelji imali priliku razgledati i impresivnu izložbu radova nastalih na prošlogodišnjem, jubilarnom 40. sazivu. Izložba zorno svjedoči o nevjerojatnom, raskošnom rasponu motiva – od sakralnih tema i motiva s risa (odnosno tradicionalne ručne žetve), pa sve do nostalgičnih pejzaža bačke ravnice, prikaza teškog težačkog rada i specifične arhitekture starih, oronulih salaša.
Od žetvenih običaja do globalno priznate i cijenjene naivne umjetnosti
Priča o tavankutskim slamarkama i njihovim nevjerojatnim djelima nije nastala preko noći. Korijeni ove vještine sežu duboko u prošlost i neraskidivo su vezani uz drevne žetvene običaje i proslavu Dužijance, tradicionalne vjersko-pučke svečanosti kojom se svake godine u kolovozu zahvaljuje na plodovima zemlje, novom kruhu i uspješno završenom poslu u polju. Djevojke i žene na salašima isprva su, u trenucima odmora, od pletene slame izrađivale jednostavne perlice, krune, snopove i ukrasne predmete namijenjene isključivo za crkvene svečanosti i ukrašavanje oltara.
Prava umjetnička prekretnica dogodila se tek pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su pionirke i vizionarke ove umjetnosti poput Ane Milodanović, Teuze Milodanović i Đule Milodanović počele izrađivati prve prave, samostalne slike od slame, hrabro unoseći u njih elemente naivne umjetnosti. Prva kolonija naive u tehnici slame, kao logičan slijed tog umjetničkog procvata, formalno je organizirana 1986. godine u Tavankutu, kada je u okviru udruge „Matija Gubec“ uspostavljen kontinuirani, organizirani rad ovih talentiranih umjetnica.
Od tih dana pa sve do danas, Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Matija Gubec“ ostalo je ključno, nezaobilazno središte okupljanja i očuvanja identiteta Hrvata Bunjevaca u Bačkoj. Osim iznimno uspješne slamarske sekcije, u sklopu društva vrlo aktivno i zapaženo djeluju folklorni ansambli, vrhunski tamburaški sastavi, dramska te likovna sekcija.
Uprava društva posebnu, roditeljsku pozornost posvećuje najmlađima kroz brojne dječje radionice ručnoga rada, škole folklora i učenje tradicijskih pjesama i plesova, kako ova iznimno vrijedna baština nikada ne bi pala u zaborav. Tijekom narednih tjedan dana, marljive stvaraoci u Tavankutu strpljivo će raditi na novim djelima koja će nesumnjivo obogatiti već iznimno bogat fundus ove jedinstvene kolonije, dokazujući još jednom svijetu da obična slama u rukama majstorica uistinu ima sjaj i trajnu vrijednost čistog zlata.
Djevojka iz Argentine ponijela titulu na 13. Reviji tradicijske odjeće
Drevna Bokeljska mornarica preuzela vlast u Kotoru i zaplesala slavna figura-kola
‘Tebe žeđam’ vol. 2: Antemurale Christianitatis u Švicarskoj
