Slovenski birači svoje su rekli još u ožujku. Ipak, tek sada postaje jasno tko je doista pobijedio u ovom izbornom ciklusu.
Na papiru, procedura još traje: raspravlja se o rokovima za mandatara, ustavnim odredbama i mogućim krugovima glasovanja. U praksi, uspostavom parlamentarne većine pobjednička postizborna koalicija je formirana.
Robert Golob je formalno premijer u tehničkom mandatu, ali bez realne šanse da ga pretoči u novi mandat na čelu slovenske vlade, barem ne u razdoblju koje je pred nama. Njegovo Gibanje svoboda osvojilo je neznatno više glasova od Janšine SDS, ali nakon izbora izgubio je ono bez čega nijedna vlada ne može opstati: parlamentarnu većinu.
Janez Janša istodobno je napravio ključni korak prema povratku na čelo izvršne vlasti. Ne spektakularnim izbornim trijumfom, nego onim što je u parlamentarnoj demokraciji presudno: uspostavom kontrole nad parlamentom.
Referendum kao uvod u izbore
Zanimljiva su bila društveno politička događanja koja su prethodila izborima u Sloveniji. Referendum o eutanaziji pokazao je ozbiljne pukotine u podršci koju je Golob imao u narodu. Više o tom referendumu i koja je uloga Hrvata bila vezano uz njega može se pogledati na poveznici ovdje.
Nakon što je na savjetodavnom referendumu u lipnju 2024. dobio podršku većine izašlih birača (55–45%), u zakonodavnom referendumu u studenom prošle godine lijevo progresivno Gibanje svoboda dobilo je odbijenicu od slovenskog naroda (53–47%).
Činilo se da će na krilima te pobjede konzervativci u Sloveniji rutinski dovesti političku utakmicu do kraja. No, izgleda da je ipak bilo ozbiljnih propusta u samoj kampanji zbog kojih su prokockali značajnu prednost.
Naime, osim nekoliko iznimaka poput oglasa iznad, kampanja je obostrano bila izrazito negativna. Janšin stožer u jednom trenutku je odlučio posegnuti za snimkama koje su kompromitirale bivšu ministricu pravosuđa i druge Golobove suradnike prikazujući ih kao korumpirane, a ovi su uzvratili tezama da Janša špijunira i surađuje s izraelskim Mosadom.
U konačnici je Janšin SDS tu izgubio dio glasova i umjesto uvjerljive pobjede doživio minimalan poraz (GS 28,6 – SDS 27,9).
Trenutak kad je postao poznat stvarni izborni pobjednik
Pravi trenutak razjašnjenja dogodio se izborom Zorana Stevanovića za predsjednika Državnog zbora. Kad je Resni.ca ponudila Stevanovića, a Janšin blok ga bez zadrške podržao, postalo je jasno da je dogovor sklopljen. Ishod glasovanja bio je 48 ruku „za” i parlamentarna većina je uspostavljena.
Struktura te većine govori sve bitno. Blok okupljen oko Janše broji 48 zastupnika: Slovenska demokratska stranka ima 28 mandata, Nova Slovenija 7, Demokrati 6, Resni.ca 5, a po jednog zastupnika daju Slovenska ljudska stranka i Fokus.
Nasuprot njima stoji 42 zastupnika: Gibanje Svoboda sa 29 mandata, Socialni demokrati sa 6, Levica s 5 te dvojica zastupnika manjina. U političkoj stvarnosti, to znači jedno: kraj stare većine i poraz ljevice te uspostava nove većine i pobjeda desnice. Posebno je važno što je ova većina već testirana na stvarnom glasovanju.
Resni.ca – mali igrač s ključnim utjecajem
U središtu te nove većine nalazi se Resni.ca, stranka nastala iz prosvjednog vala tijekom pandemije. Ona se jedina pozicionira izvan klasičnog lijevo–desno spektra.
Kritična prema europskim strukturama, NATO-u i političkom establišmentu, dugo je djelovala kao rubni akter. Upravo ta pozicija “sa strane” omogućila joj je da u trenutku lomljenja većina postane ključni faktor.
Njihovih pet zastupnika pokazalo se presudnima. Bez njih, Janšin blok ostao bi u domeni potencijala. S njima, ima operativnu većinu od 48 ruku, dovoljnu za preuzimanje parlamenta i otvaranje puta prema vladi.
Nakon izbora, ključno pitanje je bilo hoće li Resni.ca podržati dosadašnju vlast ili će se odlučiti za promjenu. Iz svoje pozicije, jezičca na vagi, odabrali su promjenu. Iz njihove perspektive vrlo izvjesno takvu su odluku vidjeli kao – manje zlo ili veću mogućnost za utjecaj.
Takva pozicija nosi posebnu težinu i odgovornost. Resni.ca više nije samo mala stranka, nego akter kroz koji će prolaziti mnoge ključne odluke.
Njihova sposobnost da spajaju oštru retoriku i realnu moć bit će jedan od zanimljivijih testova nove većine. Pokazali su da je u parlamentarnoj aritmetici ponekad važnije imati pet ruku na ključnoj strani, nego dvadeset na pogrešnoj.
Golob i Janša: politički poraz i faktička pobjeda
Na formalnoj razini, Robert Golob još uvijek obnaša dužnost premijera. Politički gledano, već je premješten na klupu oporbe.
Njegova koalicija više nema snagu blokirati formiranje nove većine niti kontrolirati ključne procese u parlamentu.
Razlika između 48 i 42 zastupnika nije samo numerička. Ona označava jasnu crtu između vlasti i oporbe.
Golobov projekt “novog vala” završava u trenutku kada političku inicijativu preuzimaju upravo oni koje je trebao trajno zamijeniti. Time se zatvara krug započet 2022., kada je Golob smijenio Janšu, a sada se Janša vraća kao faktički pobjednik.
S druge strane, Janez Janša još jednom pokazuje političku vještinu koja ga prati cijelu karijeru. Često ne treba apsolutnu pobjedu na biralištima da bi postao najjači u postizbornim pregovorima. Danas ima sve ključne elemente za povratak na vlast: parlamentarnu većinu testiranu na glasovanju.
Politička utakmica je u velikoj mjeri već odlučena.
Američki poučak
Ishod ove konfiguracije donosi jasne dobitnike i gubitnike. Golob i njegova koalicija gube institucionalno, jer ostaju bez većine, i politički, jer njihov projekt nema stvarnu mogućnost nastavka u sadašnjem obliku. Janšin blok dobiva ono što mu je bilo najpotrebnije – operativnu većinu koja omogućuje formiranje vlade i kontrolu zakonodavnog procesa.
Posebno je tu zanimljiva kombinacija klasičnih desnih stranaka i antisistemskog partnera. Takva struktura omogućuje Janši da pred svojim biračima u značajnoj mjeri zadrži ideološku dosljednost, uz istodobno širenje prema prosvjednom i nezadovoljnom dijelu biračkog tijela.
Možda mu otvara šanse i da revidira globalističke pravce koje je tijekom pandemije slijepo slijedio.
Resni.ca, pak, dobiva priliku kakvu stranke njihovog ranga rijetko imaju – izravno utjecati na smjer državne politike.
Ako bismo tražili sličan slučaj u političkoj praksi onda je to svakako suradnja Donalda Trumpa i Roberta jr. Kennedyja. Antisistemski protivnik pandemijskih mjera u jednom trenutku se dogovorio sa snažnijim partnerom koji mu je ipak bio bliži od „progresivnih” američkih Demokrata.
Zasigurno je i Janša bliži Resni.ci od Golobovih (progresivnih) gibanja. Američki poučak pokazuje da je suradnja moguća, vidjet ćemo kako će to izgledati u „Deželi”.
