Nikolina Nakić, povremena kolumnistica Dijaloga na svom je facebook profilu objavila tekst o aktualnim događajima u hrvatskom društvu. Objavu u cijelosti prenosimo;
Na Danima srpske kulture u Zagrebu održala se izložba Dejana Medakovića, koautora Memoranduma SANU
Memorandum SANU je dokument Srpske akademije znanosti i umjetnosti objavljen 1986. kojim je stvoren ideološki temelj za velikosrpsku agresiju na području bivše države. U dokumentu se između ostalog jasno ističe kako granice Srbije treba mijenjati jer nisu u skladu s etničkim sastavom, kako je srpski narod ugrožen od drugih naroda u Jugoslaviji i kako je potrebna brza akcija da se spriječi njegovo daljnje propadanje.
Akcija je, kao što znamo, uslijedila koju godinu poslije.
Jako je, međutim, interesantno kako je Medaković pisao o Dubrovniku naglašavajući kako su dubrovački pisci često pisali srpskim jezikom( npr u djelu Dubrovnik i srpska kultura 1979) s glavnom tezom kako rukopisi iz Dubrovnika ulaze u historiografiju srpske kulture.
Također u jednom od svojih eseja citira Vuka Karadžića koji je smatrao Dubrovnik “najčistijim izvorom srpskog jezika”
Hrvatski mediji koji uopće nisu hrvatski to naravno ne pišu nego se koncentriraju na to kako je Medaković odbio politički angažman koji mu je ponudio Milošević. Nije se dakle htio baviti politikom iako je i te kako sudjelovao u ideološkoj pripremi velikosrpske agresije, a nije se libio ni kritizirati kardinale Stepinca i Kuharića.
Dosta o Medakoviću, tu je stvar ionako jasna kao dan.
Srpske dane kulture po Hrvatskoj organizira Srpsko kulturno društvo Prosvjeta koje se financira iz hrvatskog proračuna.
Mi smo dakle svi skupa u ova suludo skupa vremena za život iz vlastitog džepa uplatili 1,28 milijuna eura da bismo u hrvatskim gradovima gledali i slušali o Medakoviću, dok primjerice roditelji ove zemlje koji brinu o teško bolesnoj djeci primaju 750 eura plaće a nemaju pravo ni na božićnicu. Također, Prosvjeta je iz proračuna dobila više od Matice Hrvatske)
Sve to u mjesecu studenom dok se prisjećamo ratnih stradanja , dok pronalazimo kosti poginulih branitelja i čeznutljivo gledamo u onu ogromnu brojku koja još čeka dostojan ukop.
Ovo je čak i za ovaj tradicionalno trpeći narod previše.
Dani srpske kulture u mjesecu studenom po hrvatskim gradovima čista su i bezobrazna provokacija.
Ne čudite se što su neki ljudi proučili stvar i shvatili “tko to tamo peva” istu pjesmicu tamo još od 80-tih godina prošlog stoljeća.
Krenuli su u akciju a dobili reakciju.
