HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA USKRSLOGA I PROSLAVLJENOGA. MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak još jednoga radnoga tjedna. Posvetimo Gospodinu sve svoje misli, nakane, planove, riječi i djela; neka sve po Gospodinu započne i po njemu se sretno dovrši. Stavimo sve u Gospodinove ruke.
Psalmist kaže: „Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.“ Dakle, prepustimo se Božjoj providnosti, a mi surađujmo – ne kao besposleni, nego kao oni koji se trude oko spasenja, svoga i svijeta. Neka Gospodin svako dobro djelo u nama započne i dovrši. Sve ovisi o Božjem blagoslovu u životu.
Snaga blagoslova i milost sakramenata
Stoga se i nalazimo uoči Uzašašća u takozvanim prosnim danima, kad smo – barem dok sam bio mlad – molili Litanije svih svetih i prizivali Božji blagoslov na sve usjeve, da ih Gospodin obilno blagoslovi proljetnom kišom.
Vani je oblačno, kiše nema, a temperatura je oko petnaest stupnjeva. Napose izmolimo blagoslovne molitve za svoje najmanje koji polaze u školu, da ih anđeo čuva na putu. Jučer bijaše ovdje prva sveta pričest za oko sedamdesetak djevojčica i dječaka. Molimo da ostanu u Gospodinovu zagrljaju.
Isto tako, vidjeli smo mnoštvo hodočasnika, mnogo autobusa i vjernika koji su i po tri dana pješačili do Međugorja. Nešto ih vuče, pa uzimaju na sebe i taj teret, tu obvezu. Vjerujem da Gospodin njihove molitve uslišava. Jasno, ako dolaze iz čista srca, oprana od grijeha u sakramentu ispovijedi.
A sakramenti čine ono što označavaju. Hvala mu za sakrament pokore i pomirenja.
Majčinstvo i prvi koraci vjere u Europi
Vrijedi se malo osvrnuti i na ono što čitamo ovih dana. Jučer smo govorili o majci kao mjerilu svijeta i stvari. Lakat kao mjerilo, majka kao mjerilo – ne u centimetrima, nego u životu.
Majka je kanon ponašanja. Bog je nju postavio da bude počelo života na zemlji i ako se tomu iznevjeri, Božjem se planu iznevjerila. Vrijedi uz to spomenuti da je u hrvatskom jeziku isti korijen i za riječ „metar“ i za riječ „mater“.
Hvala Gospodinu za sve majke koje su uistinu majke! Kako je divno vidjeti ovdje, i nedjeljom prijepodne i poslijepodne, tolike majke s malom djecom i kolicima!
U subotu smo slušali kako je u Djelima apostolskim neki Makedonac došao Pavlu u san i pozvao ga, doslovce mu uputivši SOS poruku: „Prijeđi prijeko! Pomozi nam!“
Duh ih je spriječio naviještati u sjevernim dijelovima Male Azije, pa su prešli u Makedoniju i našli se u Filipima, koji bijahu naseobina rimskih veterana, onih koji su odslužili vojnu službu u rimskoj vojsci te dobili zasluženi komad zemlje.
Filipi su dobili ime prema makedonskom kralju Filipu, a ondje je prodavačica grimiza Lidija iz Tijatire, iz Male Azije, prva primila krštenje na europskom tlu od Pavla. Ono što će uslijediti uistinu je dramatično: susret s demonskom silom! Upravo smo jučer slušali kako je Filip naviještao u Samariji te izgonio demonske sile iz opsjednutih.
Pobjeda nad zlom i kršćanska apologetika
Demoni su stalna opozicija i oni prate, odnosno slute da im je u Isusu Kristu došao kraj. Isus se na prvom susretu u Kafarnaumu, subotom u sinagogi, susreo s tom silom koja ga je prepoznala. Ona prepoznaje Gospodina koji je jači i izgoni nečistu silu iz čovjeka. Tako se tijekom cijeloga svoga djelovanja uvijek s tom silom sukobljavao.
Rekli bismo danas: zaostatak iz prošlih vremena, mitologija. Upravo to đavao i želi – da ga se niječe i zanemari, kako bi imao pune ruke posla. Danas uistinu ima pune ruke posla s ljudima koji su praznovjerni, koji idu od vračare do vračare, koji traže „zapise“ i slično.
Oni traže pomoć kod drugih vjera ili duhova, pa stanje biva još gore. Ne znaju da je Gospodin Isus pobijedio đavla na križu te da se đavao straši križa, upravo kao u onoj legendi o svetom Kristoforu. Đavlu je najlakše kad ga se niječe, jer tada ima široko polje rada.
Treba jednom zauvijek u životu s tom silom raskrstiti i odreći je se, pa ćemo biti mirniji u duši. Jučer smo čuli iz Prve Petrove poslanice kako vjernici moraju biti sposobni dati obrazloženje nade koja je u nama. Riječ „obrazloženje“ u grčkom izvorniku glasi apologia. Dakle, treba dati apologiju, obranu svoje vjere pred nevjernicima.
Svjedočenje nade i ljubavi
Biti sposoban dati razlog nade koja je u nama ključno je za svakog kršćanina. Ti su razlozi različiti za različite ljude i životne okolnosti. Neki to čine riječima, ali svi to čine djelima i kršćanskim životom. Neki poučavaju i pišu, drugi ne, ali neki svjedoče svojim životima ljubavi.
Čak i ako nismo učitelji i nismo rječiti, svima nam je zapovjeđeno da budemo spremni i voljni obrazložiti svoju vjeru, nadu, ljubav i posljedičnu radost. Naši će bližnji koji ne vjeruju vidjeti tu ljubav i radost te će se zapitati odakle ona dolazi.
Kada nam otvore vrata pitanjem o onome u što vjerujemo, ne bismo trebali oklijevati hrabro i radosno proći kroz ta vrata u njihove umove i srca. Iskreno, jednostavno i osobno svjedočanstvo učinkovitiji je način apologetike od neosobnog profesionalnog učenja, iako je oboje potrebno. Svim kršćanima je njihov prvi papa, sveti Petar, kojeg je Isus imenovao da na njemu izgradi svoju Crkvu, zapovjedio da budu apologeti – branitelji svoje vjere i nade.
Vjera, nada i ljubav uvijek idu zajedno. Nada je jednostavno vjera i ljubav usmjerene prema budućnosti, a ljubav je vjera i nada usmjerena prema drugima. Istina i ljubav, jasnoća i milosrđe dva su cilja apologetike jer su to naše dvije apsolutne vrijednosti, budući da su to dva Božja vječna atributa. Istinu spoznajemo umom, intelektom i razumom, a biramo voljeti voljom. Zato su um i volja dvije najvažnije moći duše. Opredijelimo se za Gospodina cijelim bićem.
Više od istog autora:
Pod Marijinim plaštem: Majka kao mjera svijeta
Govor na gori, Sveti Bartolo Longo i djela ljubavi
Prva obljetnica izbora pape Lava XIV.
