Europa se, usprkos željama ljevice, ubrzano pomiče udesno. Reform UK je na lokalnim izborima razbio laburističko–torijevski duopol i pretvorio britansku političku scenu u tirkizno more. Velsu se ruši stoljetna crvena utvrda i nastaje nova, nacionalno–suverenistička scena. Usred tog potopa Keir Starmer se tvrdoglavo drži fotelje, pa umjesto preuzimanja odgovornosti poručuje da bi njegova ostavka „gurnula državu u kaos” – kao da je on posljednja brana prije apokalipse.
Europa ipak skreće udesno
Taman kad su se ljevičari ponadali da bi se Europa mogla okrenuti ulijevo, pokazalo se da ona i dalje postojano ide udesno. Na trenutak veliki miljenik ljevice, Péter Magyar, vrlo je brzo potvrdio da se njegova vanjska politika neće bitno razlikovati od Orbanove. Iako Magyar silno želi desetke milijardi EU novca, ipak neće dopustiti brzi ulazak Ukrajine u EU niti će primiti migrante.
U Sloveniji je ljevičarski premijer Robert Golob odustao od pokušaja opstanka na vlasti. Doduše, budući premijer Ivan Janez Janša nikako se ne uspijeva dogovoriti s koalicijskim partnerima oko podjele fotelja, pa se cijeli proces poprilično oduljio. Drugi dvotjedni krug predlaganja mandatara počeo je teći 6. svibnja, a tamošnji politički analitičari očekuju da će Janša postati premijer do 22. svibnja.
Tirkizni val Reformista u Engleskoj i Velsu
Najnoviji snažan udarac ljevici došao je iz Ujedinjenog Kraljevstva. Na britanskim djelomičnim lokalnim izborima Reform UK (Reformisti) doživjeli su težak „neuspjeh” – od u predizbornim analizama i anketama predviđenih 1500 novih zastupničkih mjesta u lokalnoj samoupravi osvojili su „samo” 1453. Time je britanska politička scena trajno promijenjena. Nema više dvostranačja u kojem se vlast isključivo dijelila između Torijevaca i Laburista.

Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske nezadrživo postaje prava demokracija. Tko zna, možda jednog dana doživimo i da postane republika. Englesku i Vels zapljusnuo je tirkizni val koji je odnio Laburiste i Torijevce. Kad bi se sutra u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske održali parlamentarni izbori, Reformisti bi osvojili većinu.
I dok su se predviđanja za Reformiste ostvarila, od ljevičarskih medija najavljivan zeleni val nije se dogodio. Green Party of England and Wales, zapravo ekstremni ljevičari zaodjenuti u zelenu opravicu, osvojili su samo 587 zastupnika, te nisu uspjeli prestići ni onemoćale Torijevce kojima se ubrzano približava politički kraj.

Rasap Torijevaca i pritisak na ujedinjenje s Reformistima
Usprkos teškom porazu Torijevaca (izgubili su 557 zastupnika i većinu u šest vijeća), za sada nema vijesti o bilo kakvim pokušajima smjene stranačke predsjednice Olukemi Olufunto Adegoke Badenoch. Nije ni čudno, jer sve što je vrijedilo iz Conservative and Unionist Party (Torijevci) otišlo je u Reformiste. Oni koji su ostali nisu sposobni složiti ni stranački puč.
Umjesto toga, pojačat će se pritisci o ujedinjenju s Reformistima. Vodstvo stranke je dan nakon izbora to rezolutno odbilo, kao i bilo kakvo koaliranje s Reform UK. Ako ostanu tvrdoglavo pri tom stavu, započet će masovni prebjezi cijelih lokalnih organizacija u Reformiste.
Kad bi sutra bili parlamentarni izbori, gospođa Adegoke Badenoch ne bi ušla u parlament, jer su kandidati Reformista pobijedili u njezinoj izbornoj jedinici u Essexu. Toliko o tome da su se Torijevci vratili, kako je gospođa Adegoke Badenoch ustvrdila jutro nakon izbora. Prije će biti da nezaustavljivo kreću ka nestanku.
Povijesni slom Laburista u Velsu
Vođena velikim mudrim vođom Keir Rodneyjem Starmerom, Labour Party (Laburisti) doživjela je nezapamćeni poraz od osnutka 1900. godine. Poraz je grozan u Engleskoj, ali ni približno koliki je u Velsu. Vels je donedavno bio laburistička utvrda, siguran bazen glasova za parlamentarne izbore. To ne čudi, jer je ideja osnivanja Laburističke stranke nastala u tamošnjim rudarskim sindikatima, te se proširila na sindikate u željezarama i čeličanama.
Koliko god Laburistička stranka imala niski rejting, Vels je postojano stajao iza nje. Barem je tako bilo do prošlog četvrtka, 7. svibnja. Velški parlament Senedd donedavno je imao laburističku većinu s 29 zastupnika. Od četvrtka Laburisti imaju tek devet zastupnika. Iako će i s tim malobrojnim zastupnicima Laburisti najvjerojatnije ostati na vlasti kao koalicijski partner stranci Plaid Cymru, koja je osvojila 43 zastupnička mjesta te joj do većine od 49 zastupnika nedostaje šest zastupnika, taman devet koliko imaju Laburisti, jasno je da je riječ o povijesnom sunovratu.
Plaid Cymru, Reformisti i nova velška politička scena
Do razlike u zbrajanju većine došlo je uslijed povećanja broja zastupničkih mjesta s 60 na 96 u novom sazivu. Iako budući velški premijer Rhun ap Iorwerth tvrdi kako neće s nikim koalirati, već će imati manjinsku vladu, jasno je da će za donošenje bilo kakve odluke ipak morati imati barem tihog koalicijskog partnera.
A to će sasvim sigurno biti Laburisti, jer su Zeleni osvojili samo dva zastupnika – nedovoljno za većinu. Druga najjača stranka u Seneddu su Reformisti s 34 zastupnika, dok su Torijevci izgubili 22 zastupnička mjesta i spali na mizernih sedam. Posljedično izbornim rezultatima velška premijerka Mair Eluned Morgan (Baroness Morgan of Ely) postupila je u skladu s plemićkim podrijetlom i čašću te je u izbornoj noći s četvrtka na petak najavila ostavku.
Na taj način je, za razliku od mnogih drugih političara, preuzela odgovornost za katastrofalni rezultat svoje stranke.
Bolje imati lava na čelu vojske magaraca nego magarca na čelu vojske lavova
Za razliku od predsjedničkog šefa i premijera Sir Keira Starmera. Dotični je u petak ujutro u televizijskim izjavama tvrdio kako neće podnijeti ostavku jer bi to gurnulo državu u kaos. Izjava koje se ne bi postidjeli ni najveći diktatori prošlog i ovog stoljeća. Tako nešto za očekivati je od Vučića, Lukašenka, Putina… ali od britanskog premijera koji je umislio da samo on stoji na putu potpune propasti kraljevine.
Zapravo je Starmer sigurno vodi u potpunu propast. Tijekom petka svim britanskim televizijskim programima redali su se njegovi ministri i prijatelji, koji su redom tvrdili da smjena premijera ne bi ništa riješila.
Očigledno nikad nisu čuli za poslovicu: bolje imati lava na čelu vojske magaraca nego magarca na čelu vojske lavova. Ili, kako je rekao vođa Reformista Nigel Farage – Starmer is our best recruiter. Pa poželimo premijeru Starmeru još puno mjeseci u fotelji. Do prijevremenih parlamentarnih izbora.

Više od istog autora:
Lokalni izbori koji će promijeniti Britaniju












