HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – NAZOČNA U EUHARISTIJI! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Četvrtak je – sjećanje na Veliki četvrtak, Posljednju večeru, Isusove geste i čine koje je tom prilikom obavio, a i riječi s kojima se od svojih oprostio. Žarkom molitvom da svi budu jedno, kao što je on u Ocu i Otac u njemu, snagom Duha Svetoga koji će ih uvoditi u punu i svu istinu. Jer on više neće biti među njima fizički prisutan, ali nakon uskrsnuća on će biti s njima „u sve dane do svršetka svijeta“. Stoga je njihova zadaća nakon Duhova evangelizirati, poučiti sve narode, krstiti ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, obvezati ih da obdržavaju sve što je on njima rekao.
Slušamo ovih dana na koji način Isus dopunja Stari zavjet i Mojsijev zakon. Nekoliko puta opetovano govori: Kazano je, a ja vam kažem. Usavršuje ono što je bilo starozavjetno, a i ono je bila volja Božja objavljena na Sinaju Mojsiju.
Zahvalimo za ovo jutro, vedro i svježe, obavimo svoje molitve – uz fizičku i duhovnu higijenu, odrecimo se zla i grijeha, ispovjedimo vjeru. Znak velikoga križa kojim odgonimo nečiste sile, Vjerovanje, Pozdrav anđeoski u kojem se sjećamo Gospodinova utjelovljenja – postao je čovjekom da bi u čovjeku zasjala Božja slika. Da bismo bili zrcalo Isusa Krista u svijetu.
Papin dobio standing ovation
Pratimo svoga Papu na njegovu apostolskom putovanju. On se osjeća u Španjolskoj doma; njegova majka vuče korijene iz Španjolske pa mu je ta nacija srasla srcu. Održao je govor u španjolskom parlamentu – Cortesu – i pobrao sedmominutni pljesak, aplauz svih parlamentaraca. Sedam minuta su mu pljeskali. Englezi kažu – ‘standing ovation’ – svi na nogama. Spektakularno je izazvao sedmominutne ovacije, uz skandiranje !Viva el Papa!
S jedne strane, stvar je radosti i ponosa vidjeti Svetog Oca tako toplo primljenog. S druge strane, to postavlja pitanja. Postoji li parlament u svijetu gdje posjet Pape ne bi trebao izazvati barem jednako toliko i ispita savjesti koliko i divljenja? Gdje je bio duhovni potres? Zapravo, Papa je doista donio etičke i proročke poremećaje.
Papino pitanje
Papa je odlučio uznemiriti svijet. Sveti Otac je cijeli govor izgradio oko jednog pitanja s antropološkim temeljem:
„Svaki zakonodavni zadatak u konačnici se suočava s odlučujućim pitanjem: koja koncepcija ljudske osobe inspirira zakone i kakvo društvo ti zakoni grade?“
Mnogima od nas je sinulo da je filozofsko pitanje koje danas proizvodi najveći sukob upravo pitanje antropologije.
Velika prijetnja sekularne progresivne ambicije očituje se u napuštanju svete prirode čovječanstva, koja nosi sliku i priliku Božju, i njezinoj zamjeni neljudskim utilitarizmom. Posljedice toga su i strašne i opasne, a Papin nepogrešivi instinkt da to učini svojom nakanom bio je više nego pohvalan. Naime, on je stao u obranu ljudskog dostojanstva protiv utilitarizma i iskorištavanja čovjekove slike. Parlamentarce je trebala uznemiriti njegova obrana nerođene djece i starijih osoba.
Bezkompromisno za život!
Papa je branio katoličku antropologiju koja pruža cjelovit prikaz ljudske osobe: izražen kroz gramatiku spolnog morala, ljudskog tijela, spolne razlike i njezinih ciljeva, koncepciju roditeljstva i obitelji koja iz njih proizlazi – sve u suprotnosti s kulturom koja ih je nemarno, ali učinkovito napustila. Izreći svjetovnoj skupštini cijelu tešku istinu o ljudskoj osobi, o životu, tijelu i obitelji, bez isprike i bez ublažavanja, bio je čin goleme hrabrosti.
Mi kao katolici možemo se prepustiti dubokom osjećaju olakšanja i ponosa. Tako je govorio blagopokojni Benedikt u Westminsteru – tako je on govorio i u njemačkom parlamentu Bundestagu, kad je stotinjak lijevih političara odbilo unići u zgradu Parlamenta jer navodno Papa nema tu što reći. A ne znaju bijednici da je Europa izrasla na kršćanstvu, da su monasi spasili antičku kulturu u svojim „skriptorijima“, da su sve katedrale podignute na čast Bogu Svemogućemu. Ti skorojevići nisu svjesni svojih kršćanskih i evanđeoskih korijena.
Susret sa zatvorenicima
Potom se Papa iz Madrida zaputio u Barcelonu da bi blagoslovio najveći toranj na svijetu na crkvi La Sagrada Familia Antonija Gaudíja. Jučer smo nešto o njemu pisali. Papa je najprije pohodio svetište Majke Božje – Gospi od Montserrata. Prethodno je pohodio i tamnicu, susreo se s dvjema zatvorenicama koje su mu svjedočile o snazi vjere u tamnici.
Njihovo svjedočanstvo dirnulo je Papu. „Ovdje u zatvoru nisam sama — Isus mi daje snagu, daje mi život. Osjećam ga u sebi; inače ne znam kako bih ovo izdržala“, rekla mu je Josefina. Nakon njezinih riječi zavladala je teška tišina. Zatim je papa iznio razmišljanje koje je odjeknulo među prisutnima: „Pogreške u životu osobe ne određuju tko je ona.“Bog te voli takvog kakav jesi.
Pobožnost Majci Mariji
Papa se pozvao na svetog Augustina kako bi naglasio da prošlost ne sputava budućnost, dodajući: „Bog te voli baš takvu kakva jesi, ali sanja da budeš još bolja!“ Gospodin nam svima dopušta da krenemo iznova, jer biti čovjek i biti kršćanin ne znači nikada ne griješiti, već rasti u sposobnosti obraćenja, pokajanja, ispravljanja i, prije svega, pomirenja i opraštanja.
Potom uspon u opatiju Montserrat i molitva pred Djevičinim kipom. Nakon što je izmolio krunicu, Papa je uzdigao svoju molitvu: „Zamolimo je da nam pomogne odjenuti se samo u Božji oklop.“ „Razmislimo i o tome kako Djevica drži globus u desnoj ruci, znak svoje majčinske brige, jer cijeli svijet pronalazi mjesto u njezinu Srcu. Poziva nas da se prepoznamo kao braća i sestre, kako nitko ne bi bio isključen i kako bi zajedništvo bilo jače od svake podjele“, dodao je.
Sveti Barnaba apostol
„Sretan sam što dolazim k nozi La Morene kako bih joj, s punim povjerenjem u njezin majčinski zagovor, povjerio svoju Petrovu službu i poslanje Crkve u svijetu koji vapi za pravdom i mirom“, rekao je Papa. „Pozivam vas danas da prihvatite Marijin poziv: ‘Učinite sve što vam rekne’ (Iv 2,5). Ove riječi izgovorene u Kani Galilejskoj sadrže pravi vodič za kršćanski život, jer nas Marija vodi Kristu i uči nas slušati njegov glas, biti poslušni njegovoj riječi i dopustiti mu da nas preobrazi“, dodao je.
Papa je također jasno istaknuo poruku koju je Bog donio svijetu kada je postao čovjekom: „Isus nam pokazuje put milosrđa, pomirenja, istine i blagosti. Istovremeno, on razotkriva nasilje koje se može skrivati u našim riječima i stavovima: kritika koja ponižava, osuda koja uništava i agresija koja razdvaja.“
Lav XIV. zaključio je molbom: „Marija, Majko Crkve, uvijek nas vodi k Isusu. Pozivam te da je častite ovim riječima koje tako dobro znate: Kataloncima ćeš uvijek biti Princeza; španjolskom narodu i cijelom svijetu, sva naša ljubav; reci nam: Ti si moje blago, ja sam tvoja Majka, ne boj se.“ A onda je uvečer – sinoć – blagoslovio velebni toranj na Crkvi Svete Obitelji, najveći na svijetu.
Život i poslanje Barnabe
Danas se Crkva sjeća svetoga Barnabe apostola. Strogo govoreći, Barnaba nije bio apostol, ali mu se titula dodjeljuje od najranijih vremena. Njegovo ime bilo je Josip; Barnaba (etimologija: „sin utjehe“) bilo je prezime. Pripadao je plemenu Levijevu. Bio je helenist, odnosno Židov koji je živio izvan Palestine i govorio grčki jezik. Rođen na Cipru, prihvatio je vjeru ubrzo nakon Kristove smrti, postavši član izvorne jeruzalemske zajednice. Njegovo prvo značajno djelo bilo je prodati svoje imanje i položiti novac pred noge apostola.
Njegova trajna zasluga je što se sprijateljio s novoobraćenikom Pavlom i upoznao ga s apostolima dok su svi još uvijek sumnjali u bivšeg progonitelja. Još značajnija bila je njegova služba univerzalnoj Crkvi jer je prvi prepoznao Pavlov potencijal za Kristovu stvar; Barnaba ga je doveo iz Tarza da poučava u Antiohiji.
Prvo misionarsko putovanje (oko 45.–48. godine) poduzeli su zajedno, a čini se da je Barnaba bio vođa, barem na početku (Djela 13–14). Barnabin izgled morao je biti dostojanstven i impresivan, inače ga stanovnici Listre ne bi smatrali Jupiterom.
Bio je prisutan s Pavlom na Jeruzalemskom saboru (oko 50.). Dok su se pripremali za drugo misionarsko putovanje, pojavila se razlika u mišljenju o Marku; kao rezultat toga, svaki je nastavio svoj rad zasebno. Barnaba je otišao na Cipar s Markom i od tada se više ne spominje u Djelima apostolskim niti u bilo kojem drugom autentičnom izvoru.
Iz primjedbe u jednom od Pavlovih poslanica znamo da je živio vlastitim rukama (1 Kor 9,5-6). Vrijeme i mjesto njegove smrti nisu zabilježeni. Tvrdi se da je njegovo tijelo pronađeno u Salamini 488. godine. Njegovo ime spominje se u Kanonu mise još od davnina. Zahvalimo za ovoga svjedoka od prvih dana!
U crkvi u kojoj je Hitler pohađao župni vjeronauk danas se održavaju “LGBT bogoslužja”
Ubijen biskup u Mozambiku: novi mučenik koji je upozoravao na progon kršćana
