Njemačka doga rijetko nadživi mopsa, iako u gotovo svim drugim slučajevima veće životinje žive dulje. Što to ubrzava biološki sat kod velikih pasa?
Kod gotovo svih vrsta veće životinje žive dulje, no kod pasa vrijedi suprotno, a novi val genetskih istraživanja napokon objašnjava zašto, piše njemačka novinska agencija dpa.
Male i srednje pasmine dominiraju na ljestvicama dugovječnosti, pri čemu neke od njih redovito dožive 15 do 19 godina, primjerice shih tzu 10 do 18 godina, čivava 14 do 16 godina, jazavčar 12 do 16 godina ili patuljasta pudla 12 do 18 godina, Jack Russell terijer 13 do 16 godina.
Veterinarka Callie Harris, viša menadžerica za veterinarske komunikacije u tvrtki Purina, izjavila je za Reader’s Digest: „Shih tzu psi su izvrsni obiteljski ljubimci. Vole primati ljubav i vrlo je lako uzvraćaju.”
Prema Guinnessovoj knjizi rekorda, australski govedarski pas po imenu Bluey živio je 29 godina i 5 mjeseci; takva dugovječnost vjerojatno je povezana s načinom života radnog psa.
Prema portalu Pet MD, prosječan pas kao kućni ljubimac živi od 10 do 13 godina.
Zašto manje pasmine pasa žive dulje od većih?
Krivci su takozvani „skačući geni”. Analiza, prva te vrste, objavljena u časopisu Science, pripisuje ubrzano starenje kod većih pasa samoreplicirajućim dijelovima DNK, poznatim kao LINE1, koji se kopiraju i umeću na različita mjesta u genomu te se biološko starenje ubrzava.
Prema analizi provedenoj na 864 psa uključenih u nacionalni projekt Dog Aging Project, kod većih pasa dolazi do 35 % veće aktivnosti elemenata LINE1 nego kod manjih pasa.
Noah Snyder-Mackler, profesor na Državnom sveučilištu u Arizoni i koautor studije, izjavio je za Campus Insights Media: „Kod određenih pasmina, osobito onih većih, taj biološki sat otkucava brže.”
Taj obrazac odstupa od onoga što znanstvenici opažaju drugdje u životinjskom svijetu te pomaže objasniti zašto njemačke doge rijetko žive dulje od zlatnih retrivera ili mopsa.
Žive li mješanci dulje od čistokrvnih pasa?
Obično da. Mješanci u pravilu žive dulje od čistokrvnih pasa jer širi genski fond smanjuje rizik od nasljednih bolesti.
Čistokrvni psi potječu od roditelja sa sličnim genima, što povećava rizik od nasljednih zdravstvenih problema.
Neke pasmine također nose obilježja koja neprimjetno skraćuju životni vijek.
Neke pasmine, poput engleskih buldoga, izložene su većem riziku od toplinskog udara i poteškoća s disanjem zbog suženog dušnika.
Nova istraživanja također pokazuju da su veličina, pasmina i genetsko podrijetlo mnogo važniji od starog izračuna „psećih godina”.
Kako možete pomoći svom psu da živi dulje?
Održavajte ga vitkim, potičite ga na kretanje i ne preskačite godišnje veterinarske preglede.
Purinino 14-godišnje istraživanje životnog vijeka, provedeno na 48 labradora, pokazalo je da su psi održavani u idealnoj, vitkoj tjelesnoj kondiciji živjeli u prosjeku 1,8 godina dulje – što je oko 15 % više od očekivanog životnog vijeka – u usporedbi sa svojim srodnicima iz istog legla koji su imali prekomjernu težinu.
Kod vitkijih pasa također je zabilježena kasnija pojava kroničnih bolesti, a osteoartritis je bio blažeg oblika.
Veterinar Jeff Munn kaže: „Redovito kretanje jedan je od najboljih darova koje možete pružiti svom psu (a i sebi). Preporučujem svakodnevni boravak na otvorenom uz barem 30 minuta hodanja.”
“Kako vrijeme postaje toplije, podjela tjelesne aktivnosti na dvije ili tri kraće šetnje može biti jednako korisna kao i jedan dulji izlazak. Ova jednostavna navika pomaže u održavanju zdrave tjelesne težine, podupire zdravlje zglobova, jača kardiovaskularni sustav te pruža mentalnu stimulaciju koja smanjuje tjeskobu i probleme u ponašanju uzrokovane dosadom”, dodaje.
