Sitnoslike su zauzimale središnje mjesto u srednjovjekovnoj armenskoj likovnoj umjetnosti. Najčešće su ilustrirana evanđelja. U XIII. stoljeću armenske sitnoslike i knjižna umjetnost dosegle su svoj najveći procvat u Ciliciji.
Cilicija je staro, povijesno područje u jugoistočnom dijelu Male Azije, današnja Turska, sjeverno od Cipra. Naziv Cilicija (Hilakku/Khilikku) prvi se put susreće u asirskim natpisima I. tisućljeća prije Krista. U 2. tisućljeću pr. Kr. Cilicija je ulazila u Hetitsko Kraljevstvo. Od 6. st. pr. Kr. Cilicija je kao jedna od satrapija bila dio perzijskoga Ahemenidskoga Kraljevstva.
Godine 333. pr. Kr. Ciliciju zauzima Aleksandar Veliki. U razdoblju od 297. pr. Kr. – 190. pr. Kr. nalazila se je pod vlašću Seleukida. Godine 102. pr. Kr. Ciliciju osvaja Rimsko Carstvo. Od 84. pr. Kr. ušla je u sastav Velike Armenije, kralja Tigrana II. Velikoga. Godine 67. pr. Kr. Ciliciju opet zauzima Rim.
U srednjem vijeku postaje područje sukobljavanja Bizanta, Arapa i Seldžuka. Od 395. do 1080. pod upravom je Rimskoga Carstva (Bizanta). Od 1080. Cilicija pripada armenskim kneževinama (1080.–1198.), a od 1198. pripada Cilicijskomu Armenskomu Kraljevstvu (1198.–1515.)
Zbog bliskih veza s križarima i Europom, cilicijska je sitnoslika spojila tradicionalni armenski stil s profinjenošću bizantske umjetnosti i počelima zapadnoeuropske gotike.
Božji blagoslov sedmeročlanoj obitelji
Sitnoslika koja prikazuje vladara Cilicije, Levona II. (1150.–1219.), njegovu suprugu Keran te njihova tri sina i dvije kćeri smatra se pravim remek-djelom srednjovjekovne armenske umjetnosti. Umjetnici su prikazali kraljevsku obitelj kako prima Božji blagoslov.
Sitnoslika je nastala za rukopisno Evanđelje kraljice Keran, koje se danas nalazi u armenskoj Katedrala svetih Jakova (arm. Srboc Akopjanc) iz XII. st. u Jeruzalemu. Knjiga je naslikana po Keraninu nalogu godine 1272. u Sisu, glavnom gradu cilicijske Armenije.
Rukopis sadržava i nekoliko epizoda iz života Isusa Krista. Rukopis je sastavio pisar Avetis, ali stručnjaci još nisu uspjeli identificirati umjetnika ove rijetke sitnoslike. Općenito je prihvaćeno da je ovo remek-djelo stvorio Toros Roslin, istaknuti predstavnik cilicijske škole minijaturnoga slikarstva u drugoj polovici XIII. stoljeća. Zaista, po svojoj eleganciji i izvrsnoj izradbi, sitnoslike u „Evanđelju kraljice Keran“ vrlo su bliske živopisnom i prepoznatljivom stilu ovoga izvanrednoga sitnolsikara.
priredio Artur Bagdasarov
