dr. sc. Keith Loftin
Čini se da se C. S. Lewis i Friedrich Hayek nisu nikada sreli, nažalost. Lewis je proveo velik dio svog života u samostanima i učionicama Oxforda i Cambridgea, podučavajući i pišući o književnosti i kršćanstvu. Hayek, veliki ekonomist i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1974., proveo je najveći dio svoje karijere pišući o ekonomskoj i monetarnoj teoriji, kao i o zlima fašizma, nacizma i socijalizma. Premda su rođeni u različitim zemljama – Lewis u Sjevernoj Irskoj, Hayek u Austriji – njihovi životi i rad na zanimljive su se načine spojili. Rođeni u razmaku od svega pet mjeseci, obojica su promatrala ono što je Winston Churchill nazvao nadolazećom olujom geopolitičkih događaja koji su ubrzali Drugi svjetski rat. To je uključivalo pogoršanje političke situacije u Njemačkoj, koja je bila usredotočena na uspon Adolfa Hitlera i Nacionalsocijalističke stranke. U to je vrijeme Lewis predavao na Oxfordu, dok se Hayek pridružio nastavnom kadru Londonske ekonomske škole. Do jeseni 1940., kada je Njemačka započela svoju operaciju bombardiranja Londona, i Lewis i Hayek su se navikli na življenje svojih akademskih karijera u ratnim uvjetima. Iako nijedan od njih nije bio uključen u svakodnevnu politiku, obojica su odlučili akademski se oduprijeti totalitarizmu.
Totalitarizam
Totalitarizam je cilj kolektivističke vlasti da organizira društvo i sva njegova sredstva prema nekom jedinstvenom cilju, čija težnja, kaže Hayek, ne ostavlja mjesta za osobnu slobodu ili “autonomne sfere u kojima su ciljevi pojedinaca glavni.“1 Iako će se specifični ciljevi kolektivističkih vlasti razlikovati, one su totalitarne zbog zajedničkog smanjenja individualne slobode. Kao što Hayek dalje objašnjava, klasični liberalizam “uglavnom se bavi ograničavanjem prisile svih vlada, bilo da su demokratske ili ne.” S druge strane, oblik vladavine prema pravilu većine, koji Hayek naziva demokracijom, “poznaje samo jedno ograničenje vladavine – trenutno mišljenje većine.”2 Značajno je da, prema Hayekovom tumačenju, liberalizam i demokracija nisu identični niti su nužno međusobno suprotstavljeni. “Razlika između dva ideala”, objašnjava Hayek, “najjasnije se ističe ako imenujemo njihove suprotnosti: za demokraciju to su autoritarne vlade; za liberalizam, to je totalitarizam. Nijedan od ta dva sustava ne isključuje nužno suprotnost onoga drugoga: demokracija može baratati totalitarnom vlasti, a zamislivo je i da autoritarna vlada djeluje po liberalnim načelima.”3 Stoga je moguće da se totalitarizam pojavi unutar (generalno) demokratskih društava.
Iako je totalitarizam u dvadesetom i dvadeset prvom stoljeću često dolazio na vrhu mača (npr. Hitlerovi nacionalsocijalisti, Sovjetski Savez, Sjeverna Koreja i Islamska država (ISIS)), Lewis i Hayek prepoznali su suptilniju prijetnju u onome što Alexis de Tocqueville naziva “mekim despotizmom”, to jest despotizmom “šire i blaže” vrste koji bi “degradirao ljude bez da ih muči.”4 Pod ovom maskom, kolektivistička moć javlja se kao očinska moć: “(Ona) voli da građani uživaju pod uvjetom da misle samo na uživanje. Dragovoljno radi za njihovu sreću; ali ona želi biti jedinstveni posrednik i arbitar toga; ona osigurava njihovu sigurnost, predviđa i osigurava njihove potrebe, omogućava njihove užitke, vodi njihove glavne poslove, usmjerava njihovu industriju, regulira njihova imanja, (i) podjeljuje njihova nasljedstva.”5
Premda postupno, širenje takve vlasti postepeno istiskuje upotrebu individualne slobode. “Ona ne lomi volje,” objašnjava Tocqueville, “ali ih omekšava, savija i usmjerava… Ona ne tiranizira, ona koči, kompromitira, slabi, gasi, omamljuje i konačno svodi” svoje građane na “stado plašljivih i marljivih životinja kojima je vlast pastir”6. Ovo smanjenje individualne slobode od strane kolektivističke moći je, primjećuje Hayek, “neizbježno” jer “inherentna logika kolektivizma onemogućuje njeno svođenje na ograničenu sferu.”7 Hayek je nazreo blagi despotizam koji vreba unutar trojanskog konja očinske moći pružene od strane modernih totalitarista.
Prirodno pravo
Hayekov Put u ropstvo (The Road to Serfdom), tour de force protiv centralnog planiranja i sporog, ali sigurnog puta socijalizma k totalitarizmu, dovršen je 1943. Iako oklijeva otvoreno se pozivati na prirodno pravo, njegovi argumenti često podrazumijevaju ili pretpostavljaju prirodno pravo.8 Lewisov doprinos iz istog razdoblja, međutim, prirodno pravo stavlja u prvi plan.
- veljače 1943. Lewis je održao memorijalna predavanja Riddell. Ova predavanja, objavljena kasnije te godine kao Ukinuće čovjeka, nastoje ponovno uspostaviti prirodno pravo – to jest, “doktrinu objektivne vrijednosti, uvjerenje da su neki stavovi stvarno istiniti, a drugi stvarno lažni, uvjerenje o tome kakav svemir jest te kakvi smo mi”9. Ako je to tako, onda se pitanja o ljudskom ponašanju, uključujući i to kako se trebamo organizirati i upravljati, moraju revidirati. U tu svrhu, Lewis tvrdi kako pokušaj modernog čovjeka da oblikuje i vodi društvo u odbacivanje prirodnog prava ima dehumanizirajući učinak. “Za mudre iz starina”, piše Lewis, “glavni problem bio je kako uskladiti dušu sa stvarnosti, a rješenje je bilo znanje, samodisciplina i vrlina. Za magiju i primijenjenu znanost (mogli bismo dodati i totalitarizam) problem je kako stvarnost podrediti željama ljudi”, umjesto da svoje želje i strukture dovesti u sklad sa stvarnosti.10
Lewisovi napori da ponovno ugradi prirodno pravo u afirmirani britanski intelekt započeli su 1941. nizom razgovora za BBC-jev odjel za vjerske emisije koje su se emitirale u Engleskoj. Njegova tema bila je Zakon prirode, odnosno prirodno pravo. Za cilj je imao potaknuti slušatelje da prepoznaju da, kako Ciceron kaže, “ustvari postoji pravi zakon – naime, ispravan razum – koji je u skladu s prirodom, primjenjuje se na sve ljude te je nepromjenjiv i vječan.”11 Lewis tvrdi da taj zakon nije samo spoznatljiv, već da stoji iza sveg ljudskog međudjelovanja. Da to nije tako, onda: “Kakvog bi smisla imalo reći da je neprijatelj (nacionalsocijalizam) u krivu osim ako je Pravo stvarna stvar koju su nacisti u osnovi poput nas jednako dobro znali i koju su trebali prakticirati? Da nisu imali pojma o onome što mi podrazumijevamo pod pravom, iako bismo se možda ipak morali boriti protiv njih, ne bismo ih mogli kriviti zbog toga ništa više nego zbog boje njihove kose.”12
Prirodno pravo i pobude
Ako je prirodno pravo temelj za sve vrijednosne sudove, onda njegovo odbacivanje ostavlja samo neprincipijelne želje i volju. Drugim riječima, bez prirodnog prava, nalazimo da su izjave poput one Johna F. Kennedyja: „Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, već što vi možete učiniti za nju“ ili „Neka se trgovina ljudima odmah okonča“ sada zbunjujuće. Zašto? Jer bez prirodnog prava, ne postoji način da se pomaknemo od činjenice da Trgovina ljudima šteti društvu do univerzalnog imperativa Neka se trgovina ljudima odmah okonča. Istini za volju, oni s dovoljno moći mogli bi nastojati nametnuti društvu svoju želju da se okonča trgovinu ljudima – na kraju krajeva, “sposobnost čovjeka da sam sebe učini čime želi”, kaže Lewis, “podrazumijeva sposobnost nekih ljudi da učine da drugi ljudi rade ono što oni žele”13. Ali da ne bude zabune: činjenica da Trgovina ljudima šteti društvu ne može igrati nikakvu ulogu u pobudi da kraj trgovine ljudima sprovedemo u djelo, bez prirodnog prava. Ukratko, osim ako znamo da se Društvu ne treba štetiti ili da Trgovina ljudima krši intrinzično dostojanstvo osoba, tada su naše radnje ograničene samo na neprincipijelne želje i volje onih koji imaju moć.
“Ali”, netko bi prigovorio, “zasigurno je dobro da ljudi shvate svoju građansku dužnost i sigurno je dobro da se trgovina ljudima prekine – bez obzira na to razumiju li ljudi prirodno pravo i je li im uopće stalo do njega!” Kao prvo, sam prigovor poziva se na prirodno pravo: onaj koji prigovara pretpostavlja istinitost tvrdnje da pogrešnost trgovine ljudima nadilazi osobno mišljenje, i tako se ispostavlja da prigovor podupire Lewisovu poantu. Kao drugo, bez prirodnog prava, totalitaristi mogu pribjeći samo svojim privatnim, subjektivnim pobudama. Ipak, odustajući od oslobađanja prirodnog prava, totalitaristi su si ostavili samo jedan pobudu: svoju “doživljenu emocionalnu težinu u datom trenutku.”14 Kao što Lewis objašnjava, “stvar je u tome da oni koji stoje izvan svih sudova vrijednosti ne mogu imati nikakav temelj davanja prednosti jednom od vlastitih impulsa pred drugim, osim emocionalne snage tog impulsa.”15
Prirodno pravo protiv totalitarizma
Ono što postaje jasno jest da se prirodno pravo opire totalitarizmu na najmanje dva načina. Prvo, prirodno pravo je transcendentno. Ono je, kako kaže Ciceron, vječno i nepromjenjivo, a to znači da se ne može podčiniti nikakvoj totalitarnoj vlasti. Ono stoga predstavlja neosvojivu utvrdu protiv napadačkih apetita, volje i moći tirana. Doista, ono stoji na osudu postupcima totalitarista, što je jedan od razloga zašto moderni totalitaristi nastoje marginalizirati, pa čak i iskorijeniti religiju; i obratno, to je jedan od razloga zašto se vjerska sloboda mora čuvati.16
Drugi razlog zašto se prirodno pravo opire totalitarizmu je njegova bliska povezanost s antropologijom. Važno je da se antropologija nalazi nizvodno od prirodnog prava. Kao što Toma Akvinski objašnjava u 91. pitanju svoje Sume teologije: “Razumno stvorenje… sudjeluje u providnosti, brinući se za sebe i za druge. Dakle, u njemu… postoji sudjelovanje u vječnom razumu kroz koji ono ima prirodnu sklonost prema svojem pripadajućem cilju i zbiljnosti. A način sudjelovanja razumnog stvorenja u vječnom zakonu naziva se prirodnim pravom.” No, nastavlja Akvinski, “svako djelovanje razuma i volje u nama proizlazi iz onoga što je u skladu s prirodom. Jer svaki čin razlučivanja proizlazi iz načela koja su nam prirodno poznata, a svaka želja za stvarima koje su upravljene cilju potječe iz prirodne čežnje za krajnjim ciljem. I tako… početno upravljanje naših radnji do njihovog kraja… mora biti ostvareno kroz prirodno pravo.”17 Odnosno, s obzirom na prirodno pravo i na to da smo racionalna i moralno odgovorna stvorenja, instance prirodnog prava trebaju voditi način na koji živimo.
Ova veza između prirodnog prava i ljudske prirode je, za Lewisa, od značaja za otpor totalitarizmu. Prirodno pravo čuva čovjekovo nepovredivo dostojanstvo. Osim prirodnog prava, što može spriječiti moćne da umanje ili instrumentaliziraju slabe u službi interesa ili želja moćnih? S obzirom na to kakva smo stvorenja, postoji prirodan način na koji ljudska bića napreduju, a taj način zahtijeva pravilno usklađivanje naših duša sa stvarnosti. Ali postoji problem, kao što Lewis prepoznaje:
„Ja sam demokrat (to jest, onaj koji podupire demokraciju spram totalitarizma) jer vjerujem u čovjekov Pad. Mislim da su većina ljudi demokrati iz suprotnog razloga. Velik dio demokratskog entuzijazma proizlazi iz ideja ljudi poput Rousseaua, koji su vjerovali u demokraciju jer su smatrali da je čovječanstvo toliko mudro i dobro da svatko zaslužuje udio u vladi. Opasnost obrane demokracije na tim osnovama je u tome što one nisu istinite… Ustvrđujem kako nisu istinite, a da ne gledam dalje od sebe. Ne zaslužujem udio u upravljanju kokošinjcem, a još manje nacijom. Kao ni većina ljudi… Pravi razlog za demokraciju je (da) je… čovječanstvo toliko palo da se nijednome čovjeku ne smije povjeriti nekontrolirana moć nad bližnjima. Aristotel je rekao da su neki ljudi sposobni samo da budu robovi. Ja mu ne proturječim. Ali ja odbacujem ropstvo jer ne vidim nijednog čovjeka dostojnog da bude gospodarom.“18
Ljudska su bića fundamentalno sebična bića. Zato Lewis u Ukinuću čovjeka tako snažno tvrdi da obrazovanje mora biti utemeljeno na prirodnom pravu. Upravo je to poanta poznate tvrdnje lorda Johna Actona da “vlast ima tendenciju kvariti, a apsolutna vlast kvari apsolutno. Veliki ljudi su gotovo uvijek loši ljudi, čak i kada vrše utjecaj, a ne vlast; a još više kada nadodate tendenciju ili izvjesnost kvarenja od strane vlasti.”19 Ukratko, kada se moć susretne sa samo-interesom u odsustvu prirodnog prava, neizbježan rezultat je totalitarizam.
Autor teksta, dr. sc. Keith Loftin, izvanredni je profesor filozofije i humanističkih znanosti na koledžu u Scarboroughu. Članak je prvotno bio objavljen u časopisu Christian Research Journal, vol. 44, broj 1, 2021, a dostupan je na sljedećoj poveznici https://www.equip.org/articles/swimming-upstream-why-the-natural-law-resists-totalitarianism/.
FUSNOTE
- A. Hayek, The Road to Serfdom: Text and Documents, ur. Bruce Caldwell, Chicago, University of Chicago Press, 2007), str. 101.
- A. Hayek, The Constitution of Liberty, Chicago, University of Chicago Press, 2011, str. 166.
- Hayek, The Constitution of Liberty, str. 166.
- Alexis de Tocqueville, Democracy in America, ur. i prev. Harvey Mansfield i Debra Winthrop, 2 sveska, Chicago, University of Chicago Press, 2000, 2:662. str.
- Tocqueville, Democracy in America, 2:663. str.
- Tocqueville, Democracy in America, 2:663. str.
- Hayek, “Nazi–Socialism,” in Road to Serfdom, str. 247.
- Erik Angner, Hayek and Natural Law, New York, Routledge, 2007.
- C. S. Lewis, Abolition of Man, New York, HarperCollins, 1974, str. 29.
- Lewis, Abolition of Man, str. 77.
- Cicero, De Republica 33.
- C. S. Lewis, Mere Christianity, New York, HarperCollins, 1952, str. 5.
- Lewis, Abolition of Man, str. 72.
- Lewis, Abolition of Man, str. 78.
- Lewis, Abolition of Man, str. 78.
- Vidi J. Daryl Charles, Natural Law and Religious Freedom, New York, Routledge, 2018.
- Thomas Aquinas, Summa Theologica I–II, q. 91.
- C. S. Lewis, “Equality,” in Present Concerns, ur. Walter Hooper, Orlando, Fount Paperbacks, 1986, str. 19. Pismo nadbiskupu Mandellu Creightonu 5. travnja 1887.
