Bilo je tmurno nedjeljno poslijepodne, Poljud opet popunjen, Torcida standardno s koreografijom, a Hajdukova postava popunjena s povratnicima nakon gostovanja u Osijeku. Svaki navijač Hajduka je u nedjelju tražio pobjedu protiv Slaven Belupa i nadao se jednoj odličnoj utakmici u kojoj će neki mehanizmi konačno proraditi, a klase poput Brekala i Kalinića kliknuti i krenuti graditi neke nove sheme koje će otkrivati video analitičari ostalih klubova konkurencije.
I Hajduk nije razočarao. Bilo je višestrukih razloga za zadovoljstvo prikazanom igrom, rastrčanošću, borbenosti sa zrnom nogometne inteligencije spomenutih Kalinića i Brekala, i uvijek srčanim Sahitijem i Kalikom. Ne bih smo rekli da je Karoglan iznenadio što je na klupi za drugo poluvrijeme čuvao Kleinheislera. Jer je Laslo u drugom poluvremenu donio ono što je često Hajduku znao biti problem, a to je pad u borbenosti zadnju trećinu utakmice.
Uz to, vidjeli smo četiri pogotka. Prvi Kalinića u sudačkoj nadoknadi na asistenciju Brekala. Pa onda sam Brekalo na asistenciju Sahitija početkom drugog poluvremena, da bi za potvrdu zabio Kalik odmah nakon tri minute nastavka. Kao šlag na slavljeničku tortu došao je pogodak mladog Čuića u 67. minuti na drugu asistenciju Sahitija.
Četiri pogotka za mir na Poljudu i ostanak na svijetlu – kako je na početku pozvala Torcida kroz svoju koreografiju citirajući legendarnog Bareta.
Hajduk je odigrao jako dobro, sve je funkcioniralo, sve je prolazilo. Doduše, Slaven se ispočetka postavio tako da je bilo samo pitanje kada će krenuti nizbrdo. I na kraju, kad se podvuče nedjeljna crta i spusti zastor, Karoglan i ekipa mogu biti itekako zadovoljni viđenim i prikazanim.
Livaja se u društvu Lovre Kalinića na klupi za rezervne igrače samo smješkao s obzirom na to da je ozljeda još uvijek prisutna, tako da je cjelokupna atmosfera bila onakva kakva se i očekuje na Poljudu – pobjednička. Za Hajduk na tablici to znači dva boda manje od Rijeke koja je potvrdila ostanak na liderskoj poziciji pobijedivši Goricu na njihovom bazenu, ups. terenu.
Hajduk je odigrao jako dobro, sve je funkcioniralo, sve je prolazilo. Doduše, Slaven se ispočetka postavio tako da je bilo samo pitanje kada će krenuti nizbrdo. I na kraju, kad se podvuče nedjeljna crta i spusti zastor, Karoglan i ekipa mogu biti itekako zadovoljni viđenim i prikazanim.
Livaja se u društvu Lovre Kalinića na klupi za rezervne igrače samo smješkao s obzirom na to da je ozljeda još uvijek prisutna, tako da je cjelokupna atmosfera bila onakva kakva se i očekuje na Poljudu – pobjednička. Za Hajduk na tablici to znači dva boda manje od Rijeke koja je potvrdila ostanak na liderskoj poziciji pobijedivši Goricu na njihovom bazenu, ups. terenu.
Za razliku od prošlog kola kada su Hajdukovci na Opus Areni odigrali neriješeno s Osijekom, ova je utakmica bila osvježenje i nekako laka za gledanje, navijanje, vođenje. I takve utakmice Hajduk češće mora igrati ako želi ono što se sanja. A svi znamo što je to. Lako dobivati „male utakmice“, uz sav respekt svakom protivniku u HNL-u. To treba biti misao vodilja Hajduka.
Gledajući utakmicu protiv Slavena, Hajduk je odigrao laku utakmicu i upisao novu pobjedu. Još jednu u nizu HNL maratona koji traje do kasnog proljeća. Sad bi bilo dobro zadržati kontinuitet i mirnoću. Pa pokrenuti onaj listopadski niz koji je nedavno prekinut. Ali to su slatke brige o kojima stručni stožer Hajduka treba voditi brigu.
Lokomotiva uzima Dinamu bodove kad god hoće ili Jakirović opet u ništa!
