Nakon odigranog 21. kola HNL-a na vrhu ljestvice nalazi se Rijeka s dva boda prednosti ispred Hajduka i četiri ispred Dinama koji ima i utakmicu manje. Scenarij je ovo kojeg vrlo vjerojatno ni u Dinamu ni u Rijeci nisu očekivali prije početka sezone. Dinamova očekivanja uvijek su visoka, u zadnjih 10 godina Dinamo je osvojio 9 naslova prvaka, 4 naslova pobjednika kupa i 3 superkupa i sve osim osvajanja naslova Zagrepčani će doživjeti kao neuspjeh.
S druge strane u Rijeci je već poznato da uprava kluba od svog stručnog stožera zahtjeva osvajanje pozicije koja vodi u kvalifikacije za neko od europskih natjecanja dok imperativa osvajanja trofeja nema makar je Rijeka u zadnjih deset godina, možda baš i zbog takvog stava, osvojila popriličan broj trofeja pa je tako u svoju riznicu u tom razdoblju dodala 4 naslova pobjednika kupa, 1 superkup i 1 naslov prvaka tj. duplu krunu 2017.
Po tim je parametrima u zadnjem desetljeću Rijeka ispred Hajduka koji je u 10 godina osvojio zadnja dva izdanja Hrvatskog kupa i tako prekinuo dugo sušno razdoblje koje je trajalo još od 2013.
Hajduk za razliku od Rijeke ima puno veći pritisak, navijači, sportska javnost, rekli bismo i cijela Dalmacija očekuje, traži i zahtjeva naslov prvaka. Hajduk je u bivšoj državi bio najtrofejniji hrvatski klub i njegovi navijači žele povratak na stare staze.
Kako će se igrači i stručni stožeri vodećeg trojca nositi s pritiskom bit će jedna od ključnih stavki u raspletu ove iznimno zanimljive sezone HNL-a u kojoj se opet kao i 1999. ista tri kluba ravnopravno bore za naslov.
Sasvim je sigurno da je pobjednički gard mnogo lakše izgraditi u momčadima čiji su pojedinci već osvajali naslove, koji znaju pobjeđivati u serijama. Istražili smo kako tu stoje tri glavna kandidata, koliko su igrači koji sada igraju u Dinamu, Hajduku i Rijeci osvojili u svojim karijerama titula prvaka, nacionalnih kupova i kontinentalnih natjecanja.
Prema očekivanju, Dinamo je apsolutno uvjerljiv sa 79 naslova prvaka, 27 nacionalnih kupova, 28 superkupova i 2 kontinentalna natjecanja, a najtrofejniji igrač je Arijan Ademi s čak 12 naslova prvaka, 4 kupa i 3 superkupa.
Hajdukovi igrači osvojili su 16 naslova prvaka, 38 nacionalnih kupova, 3 superkupa i 4 kontinentalna natjecanja.
Kod Splićana je najtrofejniji Ivan Perišić s 3 naslova i jednom Ligom prvaka.
Riječani su u svojim karijerama osvojili 23 naslova prvaka, 16 nacionalnih kupova, 3 superkupa dok kontinentalnih naslova nemaju na svojim kontima. Najviše je kod Riječana osvojio Matej Mitrović i to 6 naslova prvaka te po 2 kupa i superkupa.
Valja istaknuti i kako je kod Rijeke čak 6 prvotimaca koji još nisu okusili slast osvajanja nekog trofeja (Labrović, Pašalić, Goda, Obregon, Ivanović, Smolčić), dok su u Hajduku to samo Moufi i Žaper, a u Dinamu Kaneko.
Trener koji uspije u svojoj zadaći na kraju će izići kao pobjednik
Ovi nam podaci mogu dati uvid u iskustvo u osvajanjima trofeja kao nekakvu mentalnu predispoziciju igrača no ispravan psihološki pristup trenera i stručnog stožera Dinama, Hajduka i Rijeke bit će ključan i upravo će taj element u mnogome odrediti napetu bitku za ovogodišnji naslov.
Jakirović, Karoglan i Sopić imaju tu bitno različite zadaće na planu psihološke pripreme svojih igrača.
Najkvalitetniju momčad i dalje ima Dinamo, ali atmosfera oko kluba koji se nalazi u ozbiljnoj krizi upravljanja kojoj se ne nazire skori završetak preljeva se i na momčad i nekako se stječe dojam da Jakirović treba svoje igrače izolirati od previranja u Maksimirskoj 128 te uvjeriti ih u njihovu realnu kvalitetu. Pitanje je koliko sam sebe može izolirati jer je trener uvijek jedna od ključnih figura u svakom klubu i prevladavajuća struja u klupskim previranjima je ona koja ima najveći utjecaj na trenera.
Karoglan s druge strane mora najprije zaštiti sebe, a potom i svoje igrače od pritiska ultimativnog osvajanja naslova koji izvire iz svakog razgovora o nogometu u gradu podno Marijana. Euforija koja vlada među hajdukovim navijačima mač je s dvije oštrice jer koliko je god poticajna atmosfera dobrodošla da pojedinac izvuče maksimum svojih mogućnosti isto tako lako dovodi do pregorijevanja igrača, a stručnom stožeru ne ostavlja ni malo prostora za pogrešku.
Sopić koliko god ima najmanji pritisak navijača i javnosti ima jednako zahtjevan zadatak jer ima i najmlađu momčad, mladiće koji su po prvi puta u situaciji da napadaju titulu prvaka, a u nogometu su oscilacije vrlo česte kod takvih igrača. Njih redovito treba ili primiriti ili pak ohrabriti i dodatno motivirati da bi mogli dati svoj maksimum. Čini se da mu za sada to polazi za rukom, Rijeka je na startu proljetnog dijela prvenstva pokazala najviše.
Trener koji uspije u svojoj zadaći podignut će tako samopouzdanje, odlučnost i koncentraciju svoje momčadi. Onaj koji će ove tri komponente održavati na visokoj razini jednako u derbijima kao i u tzv. „malim” utakmicama izaći će na kraju kao pobjednik.
Još sportskih kolumni:
Čini se da se balkanski Mourinho nije najbolje snašao u hrvatskom Realu
