Hajduk je u 10. kolu Supersport hrvatske nogometne lige gostovao na stadionu Ivana Kušeka Apaša u Koprivnici. Bijeli su prošli neokrznuto i vratili se s tri boda u Split. Sažetak utakmice bi mogao biti Slaven je igrao, Hajduk je zabio. Ne znam kako je Hajduk poveo, ali jasno mi je kako je pobijedio. Unatoč tome što mnogi u medijima i na društvenim mrežama pišu da je Hajduk u početku podcijenio Slaven Belupo, ja sam dojma da ih je Hajduk precijenio.
Svi navijači Hajduka imaju traume iz Koprivnice, iako se sada već petu utakmicu za redom od tamo vraćamo s osmijehom na licu. Slaven je trenutno posljednji na tablici, ali svi znamo i svjesni smo da to nije realna slika njihove igre. Na kraju krajeva Slavenova jedina prvenstvena pobjeda došla je protiv Dinama i to s visokih 4:1, što nije slučajno.
Mario Kovačević je i u Varaždinu imao dobre rezultate i igru i isti je slučaj sa Slavenom. Ne sumnjam da će Slaven ostati u ligi, čak mislim da bi Istra, Slaven, Varaždin mogli biti glavni konkurenti Osijeku za četvrto mjesto. Svi smo s velikim strahom, poštovanjem i oprezom najavljivali Koprivnicu i mislim da se odrazilo na teren u početku. Slaven je prvo poluvrijeme bio bolja momčad, pogotovo u prvih dvadesetak minuta. Ekipa Hajduka je izašla pijano na teren i apsolutno su svi imali čudan govor tijela.
Najbolji pokazatelj toga je da je Ivan Lučić koji je jedan od Hajdukovih najpouzdanijih igrača u prvih 15 minuta imao tri greške. U 4. minuti nakon prekida krivo je procijenio izlazak na loptu, koja je kasnije završila u njegovim rukama, pa mu ispala. Da je netko od Slavenovih igrača to ispratio moglo je biti jako opasno po Bijele.
U 6. minuti imao je nesigurno ispucavanje, što je izrazito atipično za njega, iz čega je Dolček pokušao šutirati na vrata, ali srećom nije pogodio. U 13. minuti također je nakon katastrofalne Diallove reakcije, imao dosta „upitnu“ reakciju prilikom istrčavanja, nakon čega je pao gol Slavena koji je kasnije poništen zbog zaleđa. Naravno kad se situacija malo smirila i kad su se igrači pribrali i Lučić se vratio na svoju standardnu razinu.
Trener Gennaro Gattuso po meni nije napravio mnogo iznenađenja. Na vratima je počeo Lučić, lijevi bek bio je Diallo (nikad mi za života neće biti jasno zašto Melnjak grije klupu Diallu), stoperski par bili su Uremović i Šarlija, koji je ušao umjesto ozlijeđenog Prpića koji neće zaigrati sigurno idućih mjesec dana (vrlo moguće da mu prva utakmice bude derbi s Dinamom koncem studenog), a poziciju desnog beka preuzeo je Hrgović koji je već standardan na toj desnoj strani.
Zadnja dva vezna odigrali su Rakitić i Krovinović koji tu već konstantno igraju iz kola u kolo. Malo iznenađenje je bio Dajaku na desnom krilu koji je ušao umjesto Durdova, koji navodno nije krenuo od prve zbog male ozljede. Na lijevom krilu bio je Stipe Biuk, a u vrhu napada kapetan Livaja, iza kojeg se našao Anthony Kalik. Ono što se moglo primijetiti u ovoj utakmici je da Zvonimir Šarlija proživljava „mini-krizu“ ove sezone. Vidi se da mu fali utakmica i da nije na onoj razini na kojoj je bio prošle sezone.
Ne sumnjam da će se Šarlija nakon par odigranih utakmica „vratiti“ i odlično je što na poziciji stopera imamo jako kvalitetna rješenja, što „tjera“ igrače da daju svoj maksimum i da prelaze svoje limite. U trenutačnom Hajdukovom kadru nema baš puno opuštanja, jer i sam Mister tvrdi da su svi zamjenjivi. Unatoč tome, što sam u prošlom članku pohvalio Dajakua, moram priznati da od početka njegovog boravka nisam oduševljen njime. Moje mišljenje je da on jednostavno nije igrač kojeg vidim u „jakom“ Hajduku.
Sklon je oscilacijama i to prečestim, i po meni nije ekstra klasa igrača da znaš da će on ulaskom donijeti razliku. Njegova reakcija nakon izmjene jučer je po meni neprihvatljiva i u trenutku kad ekipa vodi 2:0 ti bacaš boce na klupu. Shvaćam da su igrači frustrirani nakon svoje loše utakmice, ali nogomet je ekipni sport.
U fokusu mora biti ekipa – ne pojedinac, a mislim da Dajaku to ne gleda na takav način. Ja stvari gledam na dosta staromodan način i mišljenja sam da tko ne želi biti u Hajduku vrata su mu širom otvorena. Igrati za Hajduk treba biti čast i privilegija bez obzira bio prvi ili posljednji. Hajduk se ne može gledati kao broj u karijeri. Mogu razumjeti da igrač koji je prošao Bayern, Sunderland i takve klubove neće biti „zaljubljen“ u Hajduk i da ga neće gledati na način na koji ga mi gledamo, ali kad se igra za Hajduk treba se pokazivati emociju i želje i ego ne smije dolaziti do izražaja.
Na kraju krajeva jedan Bruno Durdov sa 16 godina djeluje zrelije od njega. Pogledajte kako Durdov odrađuje defenzivne zadaće u usporedbi s njim. Jučer je Slaven „ubijao“ Hrgovića s „overlapovima“ gdje je ostajao sam 2 na 1 s igračima Slavena, a Dajaku mu ni u jednoj od tih situacija nije pripomogao. I onda se dobije dojam da je Hrgović „plivao“, a zapravo je situacija malo drugačija.
Edoardo Reja je povodom svog rođendana bio intervjuiran od ekipe HDTV-a. Gospodin Reja je trener koji u svojoj karijeri ima oko 20 klubova u CV-u, među kojima su ekipe kao što je Napoli, Lazio, Torino, Bologna, Atalanta… On je u intervjuu objasnio kako unatoč tome što je jako kratko bio u Hajduku, to mu je jedan od najdražih klubova. Rekao je da mu je čak i žao što je tako kratko bio u Hajduku. To pokazuje veličinu Hajduka i takvo poštovanje se treba imati za Hajduk.
Mnogo je polemika izazvalo igranje Kalika ispred Pukštasa.U ovom stilu koji Mister igra, Kalik na desetci donosi puno više od Pukštasa. Na toj poziciji Pukštasove kvalitete ne dolaze toliko do izražaja. Ne razumijem zašto se Krovinovića ili Rakitića ne gurne na poziciju desetke, a Pukštasa povuće na poziciju druge šestice gdje će se puno bolje nastaviti razvijati.
Razumijem zašto je igrao ne desetci, ali ne razumijem zašto se to forsira, ako ne ide. Kalik s druge strane igra baš jako dobro. U pressingu je možda najbitniji igrač, gdje istrči strašno puno, no problem ostaju njegovi tehnički “limiti”
Zanimljiva je i priča o staračkom domu gdje je Hajduk došao iz situacije u kojoj su mediji pisali da poslije Pukštasa i Sigura Hajduk neće imati više mladih eksponata, do toga da ta dva najvrjednija „dragulja“ sjede na klupi, a igraju Hrgović, Prpić, Durdov. Šalu na stranu, situacija ne izgleda dobra za Pukštasa i Sigura.
Kalik je praktički izbacio Pukštasa iz prve ekipe i ako se ne vrati u onu staru formu, nisam siguran da će moći vratiti tu poziciju, a samim time transfer koji se dogovara za zimu bi mogao biti za dosta manji iznos nego što bi bio čak i ovo ljeto.
Niko Sigur ima velike probleme, jer prošla je praktički polovica polusezone, a on nema neku minutažu. Problemi s ozljedom, pa putovanja za reprezentaciju i nikako da se uigra s ekipom. Sigur i kad ulazi s klupe, ulazi na poziciju desnog krila, jer mu Mister na neki način ne dopušta da igra u ijednom defenzivnom segmentu (desni bek i zadnji vezni) dok se ne uigra s ekipom, a nastavi li se ovim tempom to bi moglo biti tek početkom iduće godine.
Drago mi je i zbog Stipe Biuka i ovo je baš gol u njegovoj maniri. Mislim da je ovo baš njegov potpis, njegov karakterističan gol jer je u Hajduku zabio nekoliko ovakvih golova i to je ono što očekujem od njega. Onakav izbačaj i pogodak u malu mrežicu, to je baš Stipe Biuk kakvog trebamo i kakav je već sad trebao biti.
Nadam se da će Biuk poraditi na donošenju odluka u utakmici, jer ima dribling, ima udarac, očito mu nedostaje samopouzdanje, ali njegovo donošenje odluka nije ništa bolje nego prvi put kad je bio u Hajduku. Ako se taj dio igre popravi, Biuk će biti itekako koristan Hajduku.
Unatoč tome što je Diallo jučer proglašen za igračem utakmice (po onome što sam ja čuo), meni on nikako to ne zaslužuje. U redu, izborio je faul (iz kojeg je pao gol) i asistirao za gol Biuka. ALI. Diallo je toliko tehnički loš. Čovjek nije svjestan svojih limita. Jučer je probio stranu i pokušao jednu piruetu nakon koje je meni kosa otpala s glave.
Zbog čega se igrač upusti u to da ide van svojih mogućnosti, to mi nikad neće biti jasno. On je imao dva toliko kriminalna poteza u vidu bacanja i pokušaja iznuđivanja prekršaja i oba su bila opasna, srećom ne i kobna za Hajduk.
Ono bacanje me podsjetilo na Moufija u prvom kolu upravo protiv Slavena kada je Hajduk primio gol i odmah mi je došlo loše. Ja ne mogu vjerovati da nitko od novinara u preko 25 konferencija za medije nije upitao što je s Melnjakom i zašto ne igra. Meni će to ostati misterij veći od piramida.
Sada dolazimo do „Evanđelja po Duji“ gdje ćemo opet pričati o suđenju, iako je gadljivo meni pisati o tome, a i vama čitati, ali ja to nikada neću pustiti. Kada je delegiran Čulina za ovu utakmicu svi navijači Hajduka imali su PTSP od Koprivnice i nereda koje je ondje napravio. Čulina je jučer za ostatak ekipe koji su sudili ovo kolo zaslužio doktorsku disertaciju. Gospodin Skomina je rekao da je sve u redu za ovo kolo i da je sve regularno u onoj drugoj utakmici između Istre i Dinama.
Da ne znam koja je pozadina priče, rekao bih da gospodinu Skomini preporučujem naočale, ali s obzirom na to da mogu pretpostaviti kakve se zakulisne igre tu događaju i da gospodin Skomina nije lud, pozivam na malo objektivnija obrazloženja, jer ipak je on jedan od onih koji kuje javno mišljenje, pa nema potrebe da po uzoru na neke druge ljude iz HNS-a „maže“ oči ljudima. Svi imaju priliku na YouTube kanalu Maxsporta pogledati sažetak utakmice Istra -Dinamo.
Pogledajte situaciju za koju je Keller dobio drugi žuti, pogledajte situacije za koje Mišić i Ristovski nisu uopće sankcionirani. O penalu uopće neću razgovarati jer mi je tragikomično. U razgovoru sa svim vratarima i trenerima vratara koje poznajem dobio sam objašnjenje da prva stvar koju se mladog vratara, odnosno golmana uči je da on u svom petercu smije što god želi.
Ako želi nekoga „prerezat motornom pilom“ da slikovito objasnim, dozvoljeno mu je. No, ako njega netko dodirne to je prekršaj jer nikakav kontakt s njim u petercu od strane protivničkog igrača ne smije postojati. Poučen time malo sam razmišljao kad je zadnji put u kontaktu vratara i igrača u petercu sviran jedanaesterac. Naravno da se nisam mogao sjetiti, jer se to rijetko događa, osim možda u seoskim ligama, ali za to je tu naša „HNL močvara“ koja će nas uvijek iznova iznenaditi objašnjenima i tumačenjima nogometne igre. Kako bi rekao famozni, sad već bivši šef sudačke komisije Bruno Marić: „Nemate nam razloga ne vjerovati.“
Uistinu pored svojih živih očiju koje vas znaju lagati, nemate razloga ne vjerovati ovako stručnim ljudima i njihovim objašnjenjima. To su ljudi koji „nikada“ nisu bili u aferama poštenog suđenja ili recimo namještanja VAR snimki i koji su „priznati“ na europskoj sceni. Ozbiljnost hrvatskih sudaca i koliko ozbiljno ih trebate shvaćati kao i njihova objašnjenja vam je najbolje shvatiti na idućem primjeru. BIH Premier liga je jedna od rijetkih liga za koju mi izgledamo kao svemirski brod.
E pa čak i takva liga u kojoj se gura određeni klub da mora biti prvak na mnoge načine, ima svog sudca na ozbiljnoj europskoj sceni Irfana Peljtu. Srpska liga koja je u teškom rasulu, u kojoj jedan klub doslovno financira državna mašinerija, e pa čak su i oni uspjeli proizvesti Mažića, koji je doduše nedavno išao u mirovinu.
Slovenci, čijoj ligi se „rugamo“ i gdje uz dužno poštovanje svima, otpadci naše prve i druge lige igraju ozbiljne i zapažene uloge, e pa i oni su proizveli dva vrhunska sudca u zadnjih nekoliko godina, gdje Slavko Vinčić sada sudi na vrhunskoj razini, a do nedavno je tu i bio Skomina (za kojeg ne mislim da je loš sudac, samo smatram da ne govori što misli već što mu se kaže).
Naravno da je medijska „mašinerija“ sa sjevera već jučer pisala „balade“ o tome kako je Slaven oštećen za čisti jedanaesterac, kako su im poništena dva pogotka neopravdano, kako je Hajdukov drugi gol prekršaj Dialla. Prvo ću reći hvala dragom Bogu što imamo VAR u Hrvatskoj, jer bi to bio živi užas bez VAR-a.
Na slikama (o kutu kamere i koliko je loš neću uopće više govoriti) jasno se vidi da su u obje situacije igrači Slavena u nedozvoljenoj poziciji (ako nekome nije jasno kako je moguće da je kod drugog gola svirano zaleđe, neka pročita jedan dokument zvan PNI, postoji u PDF verziji). Što se tiče Rakitićevog „starta“ na Caimacovu, to o jedanaestercu nema govora, jer je Rakitić dotakao loptu i pri silini dodira, ovaj se bacio. Po meni je Caimacov trebao dobiti žuti za simuliranje.
Što se tiče Diallovog „prekršaja“ na Bosecu tu mi ništa nije sporno. Identična situacija kao u Rusiji kada je Walker skočio na nogu Ivana Perišića (kad je Perišić zabio za 1:1 Englezima). Ako se sam bacaš nekome u noge budi spreman na to da ćeš vrlo vjerojatno iz toga izaći krvave glave. Žao mi je zbog Boseca, ako je stvarno imao potres mozga i želim mu što brži oporavak, ali smatram da nema govora o prekršaju, jer Diallo nije igrao visoko nogom, nego se jednostavno Bosec bacio prenisko, njemu u noge.
Žao mi je i što Slaven misli da je oštećen, jer stvarno objektivno nije, no s druge strane kad se trebalo djelovati po tom pitanju i izraziti nezadovoljstvo suđenjem, oni su lupali pečate, pa mi tu odmah nestane svaki osjećaj empatije.
Sve u svemu Hajduk je pobijedio. Ovakve je utakmice recimo Dinamo prošlih sezona imao koliko vam srce želi i upravo ovakve utakmice su bile razlog zašto je Dinamo i bio prvak. Kada pobijediš utakmice u kojima nisi bolji, u kojima možda imaš loš dan ili u kojima jednostavno stvari ne idu kako si zamislio – te utakmice te čine prvakom.
Ono što se prijašnjih godina nije događalo je da Hajduk koristi kikseve svojih konkurenata, ali i to se ovaj put dogodilo. Četiri boda je dobra prednost, ali ne i velika, pogotovo ne u desetom kolu. Još 26 utakmica je pred Hajdukom i ako želimo „feštat“ u svibnju, moramo se apsolutno svi okrenuti Lokomotivi. Lokomotiva je jedna od tri momčadi koju ove sezone Hajduk nije pobijedio u prvenstvu i to treba ispraviti. Utakmice se igra na Poljudu koji mora ostati naša neosvojiva tvrđa.
Ovo bi morala biti nekakva osveta i iskupljenje za ono što nam je Lokomotiva prošle sezone napravila upravo na Poljudu. Moramo „feratu“ izbaciti iz tračnica, pa neka se dižu na nekom drugom. Iskreno ne bi imao ništa protiv da konačno potonu, a mi moramo biti prvi čavao u njihov lijes.
Naša NOVA najbitnija utakmica – Lokomotiva.
Oda Gattusu – pregled prvog kvartala prvenstva iz Hajdukove perspektive
Hajdukova ‘Prgava familija’ je jedina prava nogometna obitelj u Hrvatskoj
