„Lipog dana Gospe Blažena“ je uzrečica koju koriste navijači Hajduka svakog jutra posljednjih nekoliko tjedana, posebno od prošlog vikenda kad je Hajduk zasjeo na vrh Supersport hrvatske nogometne lige. Stvarno oko Poljuda vlada idila i mir, iako bih volio podsjetiti da još uvijek nije sve savršeno, čak ni blizu ako ćemo biti realni.
To vam je iluzija nogometa, rezultat je trend. Kad Hajduk pobjeđuje, sve je odlično, a ako se dogodi kiks, onda treba baciti bombu ili recimo sve „polit petrolejom i užgat“.
Realnost je naravno u sredini, u pobjedi se ne uzvisi, u porazu ne ponizi, no moram priznati da se ipak naučila lekcija od prošle godine. Euforije nema ni u tragovima, svi su mirni i živi se za prvu iduću utakmicu. Prošle sezone se u ovo vrijeme tražila karta više za zadnje kolo u Kranjčevićevoj i titulu nakon devetog kola. Danas muk i tišina, fokus je na Slaven Belupu i Koprivnici.
Jedan od najzaslužnijih ljudi za to je trener Hajduka Gennaro Gattuso. U odnosu na prošlu sezonu gdje su došli Uremović, Šarlija, Žaper, Trajkovski, Dajaku, a na zimu Perišić, Brekalo i Kleinheisler, ove sezone je Hajdukovo najveće pojačanje sletjelo 12. lipnja kada je objavljeno da je Hajduk dogovorio suradnju s Misterom.
Navijači su većinom bili oduševljeni, naravno da je bilo skeptičnih kao i inače, ali više-manje svi smo bili zadovoljni. Mister je od početka doveo u Hajduk sve što smo očekivali od njega, red, rad i disciplinu. Tri igrača (koliko je nama poznato) su „platili“ svoja kršenja disciplinskih mjera i odmah se postavio na način da je on „alfa“ u toj ekipi.
U posljednjem tekstu sam pisao kako je Hajduk postao prava ekipa i to je stvarno istina. „Prgava“ familija nije samo izraz to je postao stil igre Hajduka. Igrači ginu jedan za drugoga, bacaju se i stavili su se apsolutno svi u službu ekipe. Od kapetana Livaje i Kalinića do najmlađeg Durdova, svi izgledaju kao prava klapa.
Sumnje koje su se povezivale uz Mistera su više taktičke prirode. Njegove angažmane su ljudi ocjenjivali neuspješnima, čak mu je jedan strani medij dao 4 mjeseca na klupi Hajduka što je već prošlo s čime je Mister „nadživio“ očekivanja. Mister je u svojoj karijeri vodio Palermo, OFI Cretu, Pisu u dva navrata, zatim Milanovu U20 ekipu, seniorsku ekipu, Napoli, Valenciju i Olimpique de Marseille.
U svojoj trenerskoj karijeri Milan je vodio 18 mjeseci i upisao 83 utakmice (41 pobjeda, 22 remija i 20 poraza). Milan je preuzeo u studenom 2017. godine. U svojoj prvoj sezoni završio je na šestom mjestu u prvenstvu, ispao od Arsenala u osmini finala Europske lige i izgubio u finalu kupa od Juventusa, koji je tada bio uvjerljivo najdominantniji klub Italije.
Treba napomenuti da je njegov Milan bio u velikoj rezultatskoj krizi. U svojoj drugoj sezoni Misterov Milan završio je peti na tablici u prvenstvu, gdje mu je četvrto mjesto koje donosi ulazak u Ligu prvaka „pobjeglo“ za bod, u Europskoj ligi je podbacio gdje je završio treći u skupini iza Real Betisa i Olympiacosa (Olympiacos je završio drugi zbog bolje gol razlike), Superkup je izgubio od Juventusa, a u polufinalu Copa Italije je ispao od Lazia. S obzirom na ekipu i ulaganja u tom trenutku, rezultati su vrlo dobri. Na kraju sezone odlučio je sam dati ostavku.
.U prosincu te 2019. godine odlazi u Campaniju i postaje trener Napolija. U Napoliju se također zadržao 18 mjeseci, odnosno vodio je Napoli u 81 utakmici (47 pobjeda, 12 remija, 22 pobjede). Napoli je u prvoj sezoni ostavio na 7. mjestu, ali je osvojio Copa Italiju pobijedivši Lazio, Inter i Juventus, što je bio prvi trofej Napolija od 2014. godine.
U Ligi prvaka nastradao je od Barcelone i Messija. U Napoliju je odigrao 1:1, ali u Barceloni je izgubio 3:1. U svojoj sljedećoj sezoni ostavio je Napoli na 5. mjestu i Liga prvaka mu je opet „pobjegla“ za samo jedan bod, Superkup je OPET izgubio od Juventusa, u Copa Italiji je opet izgubio u polufinalu od Atalante koja je u to vrijeme bila „hit momčad“ Europe. U Europskoj ligi doživio je veliki podbačaj gdje je u šesnaestini finala ispao od Granade (2:0, 2:1). Istekom ugovora u lipnju Mister i Napoli su se rastali u dobrim odnosima. Njega je naslijedio Spalletti koji je dvije sezone kasnije osvojio „Scudetto“.
Valencia je avantura koju Mister možda neće pamtiti u najboljem svjetlu po rezultatu, jer je u 22 utakmice upisao samo 7 pobjeda i 5 remija, a upisao je 10 poraza. Ipak, ne bih baš rekao da je to isključivo njegova krivnja. Unatoč ovakvim rezultatima, Gattuso je Valenciju ostavio na 14. mjestu, a na kraju sezone su završili 16., gdje su za dva boda izbjegli ispadanje.
U superkupu je ispao u polufinalu od Real Madrida na penale, a u Kupu kralja ga je izbacio Athletic Bilbao u četvrtfinalu. Gattuso je smijenjen nakon poraza od Real Valladolida krajem siječnja 2023. godine.
Mister je Olimpique Marseille preuzeo u sedmom kolu gdje je Marseille imao samo devet bodova. Vodio ih je od rujna 2023. do veljače 2024. godine. U 24 utakmice ima 9 pobjeda, 8 remija i 7 poraza. Stanje Marseillea u tom trenutku najbolje objašnjava činjenica da su imali tri trenera u toj sezoni (treba imati u vidu da je i Misterov nasljednik dobio otkaz na kraju sezone). Mister je OM ostavio na devetom mjestu, prošao skupinu Europske lige iza De Zerbievog Brightona, ostavivši iza sebe i Ajax i AEK.
U Europskoj ligi je u playoffu, odnosno „šesnaestini“ finala odigrao 2:2 sa Shakhtarom, gdje je dao ostavku prije uzvrata (koji je Marseille prošao). U kupu je ispao od Rennes nakon penala u šesnaestini finala.
Ako se malo detaljnije pogleda njegov rad i rezultate u velikim klubovima lako se demantira primitivizam u vidu toga da je on neznalica i „kanta“. Opravdati posao u Milanu s idejom da je to zbog njegovog igračkog imena još donekle može držati vodu, ali da on nije solidan trener ne bi ga nakon toga zvao Napoli, pa ni Valencia i Marseille.
U Hajduku je donio točno što je nedostajalo prošle sezone – disciplina. Podsjetimo da su tri igrača već odradila svoje kazne (Sahiti, Perišić, Pukštas, a valja primijetiti da dvojice nema, a treći je „u prodaji“) i to bez obzira na ime. U svojim početcima kada je Mister objašnjavao da ga imena igrača ne zanimaju i da on nikoga neće „držati“ i moliti da igra za Hajduk svi smo mislili da je tu bila riječ o Džeki i Rakitiću koji su se povezivali s Hajdukom. Poslije smo shvatili da je riječ bila o „velikom“ Ivanu Perišiću.
Unatoč tome što su mnogi to osudili, s odmakom vremena mislim da je to jako hrabar potez koji treba pohvaliti. Rijetko koji trener bi imao hrabrosti odstraniti jedno takvo ime iz svoje ekipe, ali to je bilo jako pohvalno. Sam je osvijestio veličinu kluba i da, tko hoće igrati može konkurirati, a tko neće vrata su mu širom otvorena. Ne samo da je disciplinom kupio navijače, već radom i iskrenošću. Mister je posložio vojsku gdje je dojam da svi jedva čekaju trening. Na kraju on je na neki način oživio Livaju koji sada podsjeća na onoga Livaju koji je tek došao u Hajduk. Usudio bih se reći da je čak i bolji.
Da ne bi bilo da je on samo „Bog i batina“ i taktički pomak je vidljiv. Igra se od vratara bez napucavanja i trošenja lopte, što je jako rizično, ali ne vidi se strah u očima igrača. Faza obrane se, čini se, stabilizirala. U cijelom ovom periodu između dvije reprezentativne pauze Hajduk je u pet utakmica primio samo jedan gol (opet je sam sebi zabio) od Gorice. Također u pet utakmica Hajduk je zabio 13 pogodaka, što je isto za pohvalu. Jednostavno napredak je vidljiv u svim fazama igre i nadam se da će se nastaviti iz utakmice u utakmicu. Dobre stvari se događaju onima koji čekaju.
Misterov pristup na početku bio je dosta drugačiji. Djelovao je malo razočarano kad je shvatio da neće dobiti mnoga pojačanja i to se očitovalo na teren. Europske utakmice odrađivao je isključivo na rezultat bez brige o umjetničkom dojmu. Njegov kalkulirani rizik bio je da je Lokomotiva u gostima bitnija od Ružomberoka u gostima.
U Ružomberok se otišlo po nulu i vratilo se s nulom. Lokomotiva je bila utakmica u kojoj je Mister potvrdio da u tom trenutku nismo imali momčad za igrati na tri fronta, a nemamo ni sad. Rast koji Hajduk ima upravo je počeo nakon ispadanja od Ružomberoka na Poljudu. Napredak je bio vidljiv iz utakmice u utakmicu, kada se dobilo vremena za uigravati svoje ideje. Mi smo odbijali vidjeti napredak jer smo bili frustrirani ispadanjem iz Europe, utakmicom u Kranjčevićevoj, a sve je kulminiralo remijem u Istri.
Za mir je dobro došla pobjeda nakon Osijeka i nakon toga rast je eksponencijalan. Treba pohvaliti i Misterovu reakciju na krizu u klubu. Mogao je pričati što god je htio, ali on je profesionalno odgovorio NEKA SVATKO U KLUBU RADI SVOJ POSAO. To je jedino rješenje. On je objasnio da je on trener, da se zna tko je predsjednik, tko je u upravi i da je u interesu kluba jedino bitno da svatko radi svoj posao najbolje što može i zna. Takva profesionalna reakcija je malo stišala priču o kojoj se (još uvijek) mogu pisati romani.
Mister djeluje kao pun pogodak. Hajduk i Gattuso izgledaju kao idealan spoj i veseli me gledati Bijele pod njegovom palicom. Taj minimum mora biti bar jedna sezone bez obzira na rezultate. Treba naglasiti kako se čini da Mister od Poljuda želi napraviti “neosvojivu” utvrdu, što mnogi navijači priželjkuju i moramo priznati, na dobrom je putu.
Kad se dogodi poraz, nadam se da će to biti na gostovanju, jer je od neizmjerne psihološke važnosti da Poljud ponovno postane „neosvojiva“ tvrđava. Kvartal je odrađen jako kvalitetno, ostaje žal za utakmicom u Kranjčevićevoj gdje su 3 boda bila u džepu, ali i 21 je dovoljno.
A ako Hajduk ponovi ovo još tri puta vrlo izgledno je da bi se u svibnju na rivi moglo oriti „Sarà perché ti amo“ dok se slavi titula. No treba stvarno ići utakmicu po utakmicu. U nedjelju Hajduku „ponovno“ počinje prvenstvo. Treba zaboraviti ovaj cijeli kvartal i fokusirati se na novu utakmicu protiv Slaven Belupa koji sada ima jako kvalitetnog trenera, jako iskusne igrače iz HNL-a, čak bi rekao i iznenađujuće kvalitetne. Vole igrati nogomet i Hajduk, kojem ionako ne leži Koprivnica će u nedjelju od 16:00 imati novi najveći ispit sezone.
Hajdukova ‘Prgava familija’ je jedina prava nogometna obitelj u Hrvatskoj
