Sunce sja. Ruže cvjetaju. Unatoč činjenici da je nedavno počela jesen, na Poljudu traje proljeće. Hajduk je u novom „Dalmatinskom derbiju“ svladao Šibenik s visokih 4:0. Prije utakmice priželjkivao sam nekoliko stvari: pobjedu, čistu mrežu, pogodak Kalika i gol iz prekida. S obzirom na to da su se od navedenoga ostvarile tri od četiri stvari, jako sam zadovoljan.
Hajduk je u svakom segmentu nadigrao Šibenik, a posebno u trkačkom, jer je dojam da su „Bijeli“ bili toliko brži da Šibenik nije stigao napraviti ni pošteni prekršaj. Statistika pokazuje da je Šibenik napravio svega tri prekršaja na cijeloj utakmici, što je izrazito malo.
Možda kvalitetom nije najbolja utakmica Hajduka ove sezone (iako se i o tome može diskutirati), ali je najidealnija. Sve se posložilo u pravo vrijeme. Hajduk je rano poveo, četiri različita strijelca i asistenta, tri gola „bez“ Livaje. Osobno najdraža stvar u ovoj pripremi utakmice jest činjenica da KONAČNO Hajduk ne misli o protivniku i o tome kako zatvoriti protivničke igrače/kako ih limitirati, već se radi na tome da se protivnika dovede u situaciju da se upravo on misli što i kako.
Maestralna partija čitave ekipe. Mister je opet malo promiješao ekipu. Na vratima je započeo standardno Lučić, stoperski par već je dobro uigran s Prpićem i Uremovićem, lijevo se vratio Diallo, a desno smo gledali Hrgovića. Vezni red zauzeli su Krovinović i Rakitić, tu već zacementirani. Veseli me i „skorašnji“ povratak Žapera zbog podizanja kompetitivnosti i kvalitete u ionako sam po sebi kvalitetan vezni red. Na lijevom je krilu po prvi put ove sezone u prvenstvu startao Dajaku, desno je već sigurni Durdov.
Naprijed je kapetan Livaja, a njemu iza leđa je Kalik, startajući umjesto suspendiranog Pukštasa. Pukštas je suspendiran zbog kršenja dogovora o individualnim treninzima dan prije utakmice. Usprkos vrlo neobičnom razlogu, puna podrška treneru. Ipak, dogovor je dogovor. Pravila su njegova i moraju se poštivati. S druge strane, drago mi je da je Pukštas tisuću posto unutra i da ima radni mentalitet. To je nešto što je krucijalno nedostajalo čitavoj momčadi u prošloj polusezoni.
Hajduk je doslovno na terenu postao „Prgava familija“. Igrači žive jedan za drugoga, drže se zajedno, i kao što je i sam trener rekao, bacaju se glavom na loptu. Baš je to ono što želimo vidjeti i najbliže je definiranju famozne fraze „Hajdučka igra“. Lučić je bio na razini, nije imao puno posla, a ono što je imao, obavio je sigurno. Diallo je za svoje standarde odigrao solidnu utakmicu i stvarno nema zamjerke ni za jedan detalj u igri. Ponavljam, dobra utakmica za NJEGOV standard. Uremović i posebno Prpić, već sada igraju „doktorski“.
Nevjerojatna mirnoća na lopti, Prpić je (opet) upisao asistenciju, a i nameće se činjenica kako će ovaj tandem biti krucijalan u borbi za titulu. Hrgović ofenzivno jako kvalitetan, i on je (opet) upisao asistenciju. Međutim, ono što me još više raduje od njegovog ofenzivnog doprinosa jest to što defenzivno sve više i više napreduje i to je vidljivo iz utakmice u utakmicu.
Momak igra na „kontra nogu“, što uopće nije jednostavno, i pritom igra na razini. Malo ga muči obrana tranzicije, ali ne sumnjam da će Gattuso i to riješiti. Krovinović jučer siguran na lopti, opet dosta ofenzivan s obzirom na navike koje je dosad imao. Ponovno, nadam se da će tu kvalitetu koju ima nastaviti pokazivati u kontinuitetu, ne samo defenzivno nego i ofenzivno.
Ivan Rakitić. Što reći o tom Gospodinu? Iskreno mislim da nisam dostojan spomenuti njegovu manu ili vrlinu. Igrač kojega sam gledao kako prije malo više od devet godina zabija izrazito kvalitetnom Juventusu pogodak za osvajanje Lige prvaka. Igrač zbog kojeg je Xavi to finale gledao s klupe.
Nepojmljivo mi je da imam privilegiju svaki tjedan gledati Ivana Rakitića u mom klubu na mom stadionu u najdražem mi dresu. Ovaj pogodak je samo kruna njegovog rada i profesionalizma. Nažalost, prošlih nekoliko utakmica je pobjegao za par centimetara, ali sad je došao. Nevjerojatna kvaliteta koja bi mogla koristiti i puno jačim klubovima, a kako onda neće u našoj „SHNL močvari“.
Dajakua je Mister (za sad) oživio na neki način. On je jučer pokazao više nego Biuk u prvim utakmicama. Upisao je i asistenciju za Rakitićev pogodak i nadam se da će još povisiti svoju spremu i kvalitetu, jer bi nam mogao biti od velike pomoći, barem do kraja ove kalendarske godine. Durdov je najveći potencijal koji sam gledao iz Hajdukove škole nogometa. Mislim da ima veći potencijal od Vuškovića, Vlašića, Pašalića i cijele ekipe „velikih nada Hajduka“. Naravno, ima on još puno „pure i mlika izist“ dok dođe i blizu njihove razine, ali pričam isključivo o talentu.
Volio bih istaknuti da je Gattuso izjavio da je najzadovoljniji njegovim defenzivnim napretkom. Rekao je da ovo prema naprijed nije ništa čudno te da Durdov zabija „bombe“, ali i kako su povratna trka i pokrivanje prostora ispunili očekivanja. Vjerujem da će Mister biti upravo ono što je i rekao, njegov „čekić“ koji će ga lupati po glavi svaki put kad nije dobro ili nije zadovoljan njime.
Anthony Kalik je igrač o kojem sam napisao toliko riječi i pohvala da nemam više što dodati. On ima limite koji su itekako vidljivi, ali… Kalikova trka, pressing, zalaganje, bacanje na glavu, profesionalizam. To treba staviti u prvi plan. Šuti, radi, nikad ne „broji“ kako igra van svoje pozicije. Uvijek sve odradi najbolje što može i to se jučer vratilo. Zabio je fantastičan pogodak i nadam se, kao i on, da je ovo početak njegovog „golgeterskog“ niza.
Marko Livaja u ovom trenutku zaslužuje spomenik između Vukasa i Matošića. Što se mene tiče, on sutra može „okačiti kopačke o klin“ i bit će najveći. Možda će zvučati malo ishitreno i nepošteno prema ostalima, ali ako Livaja uzme titulu s Hajdukom, on je po meni, najveći Hajdukov igrač ikada. Veći od Vukasa, Matošića, Bake, Jerkovića, Gudelja, Šurjaka i ostalih. Svaka čast svakome od njih, ali ovo kako on nosi ovu momčad, kako se podređuje ekipi i stavlja u službu. Ne trebam ni spominjati odbijanje pustih milijuna koji su mu se nudili, samo da bi igrao za SVOJ HAJDUK.
Na stranu Hajduk, opet moramo malo o „SHNL močvari“. Koliko pišem o tome, mogao bi prestati pisati o Hajduku i samo se time baviti. Neću se miješati u taktičke postavke trenera Varaždina Šafarića i zašto su mu četiri standardna igrača na klupi. Neću puno komentirati ni to da otkako je Brodić prešao u Dinamo, u njihovim međusobnim susretima ekipa Varaždina izgleda u najmanju ruku čudno.
Nažalost, opet ću pričati o suđenju. Možda ću se po prvi put ikada složiti s Jeličićem koji je javno pozvao Zebeca da se ostavi suđenja. Ne treba mu to, stvarno nije za to. Ne znam što je čovjek po struci, ali uvjeren sam da ne može biti gori u tome, nego u suđenju.
U prošlom tekstu sam naglasio da se ovo ne događa toliko rijetko, samo što ne padaju golovi iz tih „lažnih prekršaja“ u napadu. Ovaj put je, eto, Slaven oštećen za čisti gol koji bi im možda na kraju donio i tri boda bitna u borbi za opstanak. Zašto se u našoj „močvari“ za svaku glupost čeka VAR, ali za ozbiljne stvari sudci nemaju muda pustiti da se situacija odigra do kraja i onda pogledati jesu li što propustili? Ako je prekršaj gol je poništen, a ako nije, nikome ništa i igra se dalje.
Život bi nam svima bio lakši. Tu isključivo mislim na guranja i prekršaje na vrataru, a ne na očigledne situacije. U ovoj snimci koju sam pregledao DESET puta, nisam nigdje uvidio ikakav kontakt. No koga briga za našu ligu. Ona ionako očito nikoga ne interesira niti ikome koristi pa bolje da ispratimo našu „repku“ u izrazito bitnoj Ligi Nacija, uostalom, ne bude mi žao kad se sjetim famoznih „pečata“.
Što se tiče naših izbornika, a pogotovo naših „svetaca“ Ivice Olića i Zlatka Dalića ja se nadam da se oni šale. Nadam se da oni cijelu naciju dobro zezaju, da ne upotrijebim neku drugu riječ, jer ako ovo što oni „baljezgaju“ na njihovim press konferencijama uistinu i misle, onda ovaj posao nije za njih. Nisam od onih koji broje koliko je dinamovaca, hajdukovaca i ostalih u reprezentaciji niti gledam na to kao na neki bitan faktor, dapače, potpuno suprotno. ALI. Jedno veliko ali.
Ivica Olić nedavno je izjavio da je vidio i „čuo?“ od svih trenera kako je Mikić veliki talent i kako zaslužuje igrati u U-21 reprezentaciji da bi se što prije „uhodao“ u seniorski nogomet. Ja ne osporavam da je Mikić talent i bilo bi glupo od mene pisati išta o tome jer ga osobno nikad u životu nisam gledao.
Međutim, reći da netko tko ima jedan nastup u Dinamu zaslužuje igrati, a dečko koji starta na desnom krilu (inače deficitarnoj poziciji Hrvata) u prvoj momčadi SHNL, ne, jer ne treba vršiti veliki pritisak i jer ništa „ne dolazi preko noći“ pomalo je suludo. Kakva su to objašnjenja? Nemam ništa protiv Mikića, mogao sam staviti nekog drugog umjesto njega.
Njegov Veliki Vođa „sv.“ Zlatko Dalić na press konferenciji objašnjava da u „velikoj četvorci“ desnog beka igraju stranci pa on nema koga pozvati. Inače, u Rijeci ima jedan igrač koji je igrom slučaja kapetan momčadi. Taj se igrač zove Ivan Smolčić i ima Hrvatsko državljanstvo. Toliko o tome koliko naš izbornik prati našu ligu. Hajduk na poziciji beka ima jednog jako talentiranog mladića imena Niko Kristijan Sigur. Niko je mogao igrati za Hrvatsku, ali izbornik se pobrinuo da se to ne dogodi, jer Hrvatskoj takvi ne trebaju.
Nadalje, na poziciji lijevog beka igra i Dario Melnjak. Melnjak našem izborniku i nije nešto zanimljiv, s obzirom na to da se stalno žali na deficit upravo te pozicije. Kad malo bolje pogledamo, baš ti naši „bezvezni“ igrači, oni nekvalitetni iz HNL-a, su na SP 2022. u Katru, bili jedni od ključnih u borbi za medalje. Ma to je bilo jako davno, prije skoro dvije godine. Tko se još toga danas sjeća?
U proteklih nekoliko dana dogodilo se i još nešto o čemu se nije baš pisalo, ali evo ja ću. Hajduk je na Rujevicu protiv Rijeke izašao bez ijednog stranca. Zaista nevjerojatan podatak i za veliku pohvalu. Na drugoj strani je naša mašina za mlade reprezentativce GNK Dinamo Zagreb u Ligi prvaka igrala protiv francuskog Monaca. „Naš“ Dinamo je od prve minute imao više Francuza nego Monaco. Govori li to više o Monacu ili o Dinamu ostavljam vama da procijenite.
Sve u svemu, Hajduk je završio prvu četvrtinu prvenstva bez poraza i odmara se tijekom pauze na prvom mjestu, nestrpljivo čekajući nastavak. Mister stalno naglašava kako se treba gledati utakmica po utakmica i to je jedina istina. Nemamo pravo na euforiju, Hajduk i dalje nije prvi kandidat za osvojiti naslov.
Dokle god Dinamo igra tri „fronta“ Hajduk mora učiniti sve da stvori što veću bodovnu razliku. To će poslužiti kao dobra zaliha u trenutku kada Modri ispadnu iz LP. Pritisak se mora prebaciti na Dinamo, a Hajduk mora biti lovina, a ne lovac.
Pred nama su dva tjedna reprezentativne pauze, a onda najteža utakmica ove sezone – Slaven Belupo u Koprivnici. Hajduku tradicionalno teško gostovanje. Puno je lakše svim igračima i navijačima „napaliti se“ na derbi nego na ovakvu utakmicu – preporođeni Farmaceuti sa začelja tablice.
Slaven Belupo – Hajduk je naše finale Svjetskog prvenstva!!!!!!!!!!!!!!!!!
