Među 34.000 stanovnika grada Oswiecima samo je jedna Židovka – mlada Izraelka Hila Weisz-Gut.
Njezina je baka preživjela boravak u najzloglasnijem nacističkom koncentracijskom logoru Auschwitzu i Hilla (34) smatra da bi se “okrenula” u grobu da zna gdje joj unuka živi.
„Da je živa, bila bi vrlo ljutita što živim ovdje”, rekla je istraživačica holokausta koja se u Oswiecim preselila sa svojim poljskim suprugom prije godinu dana.
Gotovo svi članovi obitelji njezine bake ubijeni su plinom u Auschwitzu čim su stigli teretnim vlakom iz Mađarske.
Weisz-Gut je za francusku agenciju AFP rekla je da je gotovo svi izraelski studenti koji dođu odati počast na stratištu svoga naroda pitaju “kako može živjeti ondje”.
„Auschwitz je izgrađen prije 80 godina, no Oswiecim je stariji od 800 godina”, kazala je za agenciju France Presse u razgovoru vođenom u kafiću udaljenom samo dva kilometra od zloglasnog logora.
“Danas je Oswiecim dobro mjesto za život”.
Njegovo su ime nacisti germanizirali u Auschwitz tijekom Drugog svjetskog rata kad su okupirali Poljsku.
Uoči Drugog svjetskog rata Židovi su činili preko 60 posto gradskog stanovništva.
Danas je Hila Weisz-Gut smatra jedina Židovka koja živi u Oswiecimu.
Logor je mogao biti bilo gdje
Janusz Chwierut, gradonačelnik tog gradića koji će u ponedjeljak biti domaćin komemoracije 80. godišnjice oslobađanja logora, smatra da su Oswiecim i Auschwitz „dva odvojena svijeta”.
On vjeruje da su Nijemci tamo izgradili koncentracijski logor „samo zbog prometne logistike”.
„Mogli su to učiniti i bilo gdje u Europi: Francuskoj, Belgiji ili Italiji”.
„Mi smo time, grad i njegovi stanovnici, postali čuvari te tragične uspomene koju brižno čuvamo”, rekao je.
No, grad ima pravo „normalno se razvijati poput svakog europskog grada”.
Witold Urbanski, 44-godišnjak rođen u Oswiecimu, rekao je da grad tek sad izlazi iz Auschwitzove sjene.
Donedavno su ljudi o njemu govorili samo u kontekstu logora i „svi su prometni znakovi upućivali samo u tom smjeru”.
„Danas se grad razvija, a ekonomska i društvena situacija njegovih stanovnika se poboljšava”, rekao je za France Presse, dodajući da su njegovi sugrađani manje „opterećeni poviješću” od starijih generacija.
Urbanski je kazao da se muzej Auschwitz, koji zapošljava ukupno oko 850 ljudi, u gradu doživljava kao “samo još jedno radno mjesto”.
Dobro mjesto za život
Prozori načelnika Brzezinke, susjednog sela kojeg su nacisti zvali Birkenau, gledaju na logor poznat kao Auschwitz 2.
Bodljikava žica prekrivena je slojem svježeg snijega.
Andrzej Ryszka sagradio je kuću 1970-ih i rekao je da nikada nije razmišljao o selidbi.
„Tada se gradilo gdjegod se moglo”, objašnjava.
Načelnik Brzezinke ondje je odgojio troje djece koja mu i danas nedjeljom dolaze na ručak. Samo se posjetitelji ponekad čude sumornom okruženju na koje je on naviknut.
„Najvažnije je pamtiti što se ovdje dogodilo, odati počast onima koji su poginuli i prenositi to sjećanje s generacije na generaciju kako se takva tragedija nikad ne bi ponovila”.
Ryszka svake godine sudjeluje u nizu komemoracija za žrtve nacističkog logora.
Ali kaže da je danas to dobro mjesto za život. “Mirno je i imamo svu potrebnu infrastrukturu”.
Za Hilu Weisz Gut preseljenje u Oswiecim je „odavanje počasti” i pobjeda života nad smrću.
“Nacisti su pokušali ubiti moju obitelj, ubiti moj narod, i ne samo židovski, sve vrste ljudi. Ali nisu u tome uspjeli. Za mene je stoga uspjeh što živim ovdje”, rekla je 34-godišnjakinja.
„Moram priznati da sam i ja ranije bila sumnjičava, ali sad mislim da ovdje mogu začeti obitelj. Ovo je sasvim dobro mjesto za stvaranje novog narašataja i odgoj o toleranciji i antidiskriminaciji”, zaključila je.
