Rafali skuplji i slabiji od konkurencije: Je li Hrvatska kupila zastarjele borbene avione?

Kad su u noći 7. svibnja pakistanski lovci kineske proizvodnje J-10C „poskidali” indijske Rafale nisu pogodili samo indijsko ratno zrakoplovstvo već i sve one koji su naivno mislili da kupnjom preskupih Rafala dobivaju najsuvremeniji borbeni avion na svijetu. Iako ni teoretski nije moguće da je Rafale, kao avion takozvane četvrte generacije, jedan od najboljih na svijetu, kada dva desetljeća postoje avioni pete generacije (prvi je američki F-22 Raptor koji je postao operativan 2005. godine).

Kad je Hrvatsko ministarstvo obrane prije jednog desetljeća krenulo u potragu za nasljednikom odavno „izraubanih” MiG-ova 21 imalo je dvije opcije – ili kupiti nešto vrlo jeftino tek toliko da se ispuni obveza nadzora zračnog prostora, ili kupiti najsuvremenije na svijetu. Naravno, netko je odlučio da je najbolja opcija kupiti (pre)skupo i loše.

Zapravo, hrvatskoj javnosti nikada nije do kraja objašnjeno zašto je MORH zaključio da je veliki polovni dvomotorni avion prava opcija za nas. Dok su istovremeno postojale opcije kupnje polovnih Gripena i F-16. Svaki pokušaj javnog kritiziranja takve odluke „sasječen” je u korijenu. Čak se i oporba, koja bi „po defaultu” trebala biti antiprotivna slagala s kupnjom. Jedino se novopostavljeni predsjednik Milanović nešto malo bunio, premalo i prekasno.

I tako će hrvatski porezni obveznici za 12 Rafala platiti više od milijardu eura. Znatno više jer borbeni avion bez naoružanja ne znači doslovno ništa. A samo će nas kupnja vođenih projektila zrak-zrak stajati stotine milijuna eura, s obzorom da je cijena svakog projektila od milijun eura naviše. Pa ako na svaki od 12 Rafala stavimo samo pod dvije MICA-e (jedna s radarski i jedna s IC navođenjem) eto 24 projektila. I još barem toliko u pričuvi.

Davne 2012. godine indijsko ratno zrakoplovstvo je kupilo MICA projektile za Mirage 2000 te svaki platilo 2,7 milijuna dolara. Pa se slobodno može zaključiti da je trenutačna cijena ne manja od tri milijuna eura po primjerku. Još bolji MICA NG zasigurno će biti upola skuplji. A trebalo bi kupiti i barem po dva vođena projektila Meteor po jednosjedu. Znači najmanje 20 Meteora, svaki po cijeni od najmanje četiri milijuna eura. Tome treba pridodati i najosnovniju opremu za održavanje projektila.

I onda dobijemo samo najosnovniji avion za nadzor zračnog prostora. A gdje su vođeni projektili zrak-zemlja i protubrodski vođeni projektili? Da bi Rafali postali iole sposobni za borbene zadaće mora se potrošiti još jedna milijarda eura.

Onoliko koliko je potrošeno na njihovu kupnju. Koja je kao bila jako povoljna. Samo 1,2 milijarde eura. Od toga je oko 200 milijuna eura PDV koji država plaća sama sebi. Glupo al’ eto tako je. Znači ostaje čista milijarda. Što daje 83,3 milijuna eura po avionu. Polovnom avionu. Za usporedbu novi F-35A Lightning II američke državne obveznike košta 82 milijuna dolara (oko 74 milijuna eura). Doduše, to je cijena za USAF. Za strance je nešto viša i može doseći do 100 milijuna dolara (malo manje od 90 milijuna eura).

Međutim, radi se o trenutačno najboljem borbenom avionu na svijetu. I naravno „glanc novom”. Za milijardu eura mogli smo kupiti 11 F-35A. Zapravo bi nam bilo dovoljno 10 jer F-35 nema izvedenicu dvosjeda. Te bili mirni što se tiče odabira novog borbenog aviona barem 20 godina. Ovako smo kupili borbene avione koji su u startu zastarjeli.

Zbog kupnje preskupih polovnih Rafala odjednom nam je Francuska kao postala strateški partner. Tako dobar partner da je Srbiji prodala 12 Rafala F4.1 koji su puno bolji od naših F3R (iste takve ima i Indija). Zašto? Pa zato što će srpski Rafali imati aktivne radare (AESA) dok naši imaju pasivne (PESA). Uz bolji radar dolazi i ciljnik na viziru kacige pilota SCORPION. Obranu od vođenih projektila zrak-zrak i zemlja-zrak trebao bi osigurati značajno poboljšan sustav za elektronska djelovanja SPECTRA.

Nakon katastrofe s indijskim Rafalima to je vjerojatno i najvažnije poboljšanje. Ugradit će se i sustav veze CONTACT s povećanom otpornošću na ometanje. Zbog svih tih promjena masa praznog F4.1 bit će 1200 kg veća u odnosu na F3R. Stoga će F4.1 dobiti nove motore Snecma M88-4E povećanog potiska na 90 kN. Motori na našim Rafalima su Snecma M88-2 potiska 75 kN.

Upravo zbog ugradnje novog motora, ali i svih ostalih poboljšanja, smiješna je tvrdnja da ćemo naše Rafale podići na standard F4.1 jer je to jednostavno neisplativo. Trošak bi bio, ako ne veći, onda isti kao da se kupuju novi Rafali jer bi se osim trupa, hidraulike s podvozjem i sjedala pilota, sve ostalo moralo ugraditi novo. Suludo skupo.

s obzirom na to da nam je Francuska (kao) strateški partner razumljivo je da kupimo i njihove sustave protuzračne obrane. Na sreću odustalo se od kupnje sustava VL MICA. Umjesto njega sad se spominje znatno potentniji sustav Mamba (Aster SAMP/T) koji su zajednički razvili Francuska i Italija.

Problem bi mogle biti vijesti da Ukrajinci baš nisu oduševljeni Mambom. Navodno ima probleme sa softverom. Proizvođač MBDA tvrdi da su svi takvi problemi otklonjeni. Međutim, ostaje problem nedostatnih kapaciteta za proizvodnju vođenih projektila Aster. MBDA pokušava taj problem riješiti skraćenjem proizvodnje projektila s 42 na 18 mjeseci.

Kupnja Mambe donijela bi znatno veći politički problem jer s tim sustavom ne možemo postati dio European Sky Shield Initiative (ESSI) u kojoj su trenutačno 23 države. Francuska i Italija nisu jer kao njihove Mamba bitnice nisu kompatibilne s PZO sustavima drugih država. A koje imaju američki sustav MIM-104 Patriot i NASAMS, te njemački IRIS-T SLM. Zapravo nema tehničke prepreke da se i Mamba uključi u ESSI. Ali ima političke jer su se onomad Berlin i Pariz jako posvađali zbog njemačke odluke da kupi izraelsko-američki sustav za proturaketnu obranu Arrow 3.

Pariz je smatrao da je Berlin trebao kupiti Mamba sustav i podržati razvoj najnovijeg projektila Aster 30 Block 2 BMD (Ballistic Missile Defense). Berlinu nije bilo ni na kraj pameti da čeka dovršetak razvoja već je odmah naručio najbolje na tržištu.

Doduše, u međuvremenu je Olafa Scholza na mjestu Bundeskanzlera naslijedio Friedrich Merz. A koji je odmah sutradan nakon što je postao Bundeskanzler odletio u Pariz i time najavio resetiranje njemačko-francuskih odnosa. Potom su Merz, Macron i britanski premijer Keir Starmer zajedno posjetili Zelenskog.

Stoga je za očekivati da bi se Francuska i Italija uskoro mogle pridružiti ESSI-u, a onda za njima i Hrvatska. Naravno, ako i kada kupimo bilo kakav iole dobar protuzračni raketni sustav.