Kad je 2. veljače američki predsjednik Donald Trump objavio uvođenje recipročnih carina skoro svim svjetskim državama nije pokrenuo trgovinski rat Sjedinjenih Država protiv svih već revoluciju koja će na kraju donijeti novi svjetski poredak.
Još tijekom Trumpovog govora bilo je jasno da od globalizacije više nema ništa. Nije baš dugo preživjela. Uveo ju je bivši američki predsjednik William Jefferson Clinton, poznatiji kao Bill Clinton. Premisa je bila vrlo jasna – ukinuti trgovinske barijere kako bi američke tvrtke što lakše uvozile što jeftinije sirovine te izvozile preskupe proizvode u što više država.
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća Kina je bila siromašna, tehnički zaostala država. Upravo ju je Clinton nagovorio da pokrene pregovore sa Svjetskom trgovinskom organizacijom (postat će članica 1. siječnja 2001.). Amerikancima se svijet bez trgovinskih prepreka i ograničenja činio kao ostvarenje svih želja. I bio je.
Neko vrijeme. Za manje od dva desetljeća američki kapitalisti otkrit će da je puno jeftinije, a time i profitabilnije, preseliti proizvodnju iz Sjedinjenih Država u Kinu. A onda tu istu robu, po načelima globalizacije, uvoziti u SAD-e.
Amerikanci su, uostalom kao i Europljani, bili oduševljeni ogromnom količinom jeftine robe. U početku uglavnom tekstila i obuče, no kako se Kina tehnološki dizala počela je stizati i elektronika. Pa automobili, naročito električni. Jedina grana gdje Kina još uvijek nije dostigla i prestigla Zapad je zrakoplovstvo.
Uskoro su se mnoge druge države pridružile Kini. A američki trgovinski i proračunski deficit počeo nezadrživo rasti. Vrhunac je bila 2024. godina kad je trgovinski deficit dosegnuo 918,4 milijarde dolara.
Od toga na Kinu je otpalo 295,4 milijarde dolara. Potom slijede Europska unija (235,6 milijardi dolara), Meksiko i Vijetnam. Američki proračunski manjak prekoračio je u fiskalnoj 2024. godini 1,8 bilijuna dolara. Deficit u fiskalnoj 2024. dosegnuo je tako 6,4 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) i bio je za 0,2 postotna boda veći nego u fiskalnoj 2023.
Još tijekom predizborne kampanje Donald Trump je tijekom svakog javnog istupa najavljivao da će uvesti carine koje neće biti simbolične. Amerikancima se to sviđalo iako ih je jako malo moglo dokučiti kako će to zapravo izgledati i koje će posljedice imati. Isto tako vrlo rijetki izvan SAD-e mogli su dokučiti što Trump zapravo smjera. A njegova je agenda vrlo jednostavna – Make America Great Again. Da bi to postigao treba temeljito presložiti svjetski poredak.
Predsjedniku Trumpu je bolno jasno da Sjedinjene Države, ma kako bile velike, bogate i moćne, ipak neće moći bez saveznika i partnera. Problem je u tome što predsjednik Trump dosadašnjim partnerima ne vjeruje. Naročito ne Europskoj uniji koju optužuje da je osnovana samo kako bi naštetila Sjedinjenim Državama. Već je „razbucao” NATO savez, a sad udara na Europsku uniju.
Još prije „zaratio” je s Kanadom i Meksikom. Doduše, Kanađanima je predložio da postanu 51 savezna država. Što su oni s gađenjem odbili. Barem za sada. Zamislite da je predsjednik Trump to isto predložio Meksikancima. Od navale sreće ne bi prestali slaviti godinu dana. Pola Latinske Amerike doselilo bi se u Meksiko da s Meksikancima podijele sretan događaj.
Međutim, Kanađanima je svaka ideja zajedništva s Amerikancima „bljak”. Ponavljamo, barem za sada. Kad ih nekoliko milijuna ostane bez posla zasigurno će se predomisliti. Uostalom, onima kojima će ujedinjenje sa Sjedinjenim Državama biti neprihvatljivo mogu se odseliti u Francusku.
Pa na koga onda predsjednik Trump računa kao buduće partnere. I tu postaje izuzetno zanimljivo. Na dvije države na koje nikad ne bi pomislili – Rusiju i Indiju.
Zapravo, kad malo bolje razmislite Rusija je vrlo logičan odabir. Putin baš i nije u poziciji da postavlja ikakve uvjete jer je Rusija čvrsto okovana sankcijama. Istovremeno samo Rusija američkoj industriji može osigurati dovoljno sirovima svih vrsta, od čelika i aluminija do najrjeđih minerala. Onih koje je prije neki dan Peking zabranio da se izvoze u SAD-e.
Kao dodatni bonus predsjednik Trump od Putina očekuje da će za iznos koji će Rusija dobiti za sirovine uvesti gotove proizvode iste vrijednosti. Nije to Putinu mrsko. Sa 140 milijuna stanovnika Rusija je veliko tržište željno svega. Tri duge godine Rusi kupuju proizvode koje su ili prošvercani (pa time i nekoliko puta skuplji) ili preskupu kinesku bofl robu. Dok je Ladom upravljao Renault njezini auti vozili su desetljećima. Sad kad upravljaju Kinezi mnogi ne uspiju preživjeti rusku zimu.
Kinezi tri godine „cijede” Ruse. Kupuju naftu i plin i do 40 % jeftinije u odnosu na tržišnu cijenu, a Rusima uvaljuju škart. Jer znaju da mnogi Rusi ne mogu doći do boljeg. Putinu će trgovinski savez s Trumpom omogućiti ne samo da ponovno pokrene industriju i izvoz sirovina, već i da napuni dućane kvalitetnom američkom robom. Bolje rečeno kvalitetnijom od kineske.
S druge strane Atlantika i Tihog oceana mnogi će biti jednako oduševljeni. Američka auto industrija dobit će veliko tržište. Povrh toga predsjednik Trump će im dozvoliti da barem prvih godina u Rusiju izvoze automobile proizvedene u Meksiku i Kanadi. Dok se američka autoindustrija u SAD-u ne oporavi i vrati kapacitete koje je preselila u Meksiko i Kanadu.
Ako mislite da ovo nije moguće evo nekih činjenica. Fox News je 1. travnja objavio da Washington pregovara s Moskvom oko ugovora o rijetkim mineralima. Da sve ne bi ostala prvoaprilska šala 3. travnja u Washington je došao posebni izaslanik Putina za investicijsku suradnju Kiril Dmitriev. Trumpova administracija nije ni pokušala prikriti njegov dolazak.
Gdje je tu Ukrajina? Obnašatelj dužnosti predsjednika u pidžami Volodimir Zelenski imao je priliku potpisati sporazum o rijetkim mineralima. Umjesto toga odlučio se svađati. Pa ga je Trump izbacio iz Bijele kuće. Kijev sada najavljuje da će ukrajinska delegacija 11. i 12. travnja u Washingtonu pokušati spasiti što se spasiti da. U trenucima kad su Trumpove recipročne carine izgurale Ukrajinu sa svjetskih naslovnica i uvodnih minuta. Kad doslovno svi u svijetu imaju puno većih briga od spašavanja Zelenskog i Ukrajine.
S druge strane Putinu je jasno da će u nekom trenutku morati stat. Ovom brzinom napredovanja okupirao bi cijelu Ukrajinu za koje desetljeće. Iako mu se Ukrajina, bez američke vojne i financijske pomoći, čini osvojiva na kraju će morati prevagnuti na racionalnu ekonomsku stranu. Uostalom, neće Ukrajina nikud. A trgovinski sporazum sa Sjedinjenim Državama treba mu odmah.
Trgovinskim sporazumom s Rusijom predsjednik Trump bi riješio mnoge probleme, ali ne sve. Kako bi okončao trgovinski rat i uspješno priveo kraju formiranje novog svjetskog poretka sa Sjedinjenim Državama kao ponovno najvećom svjetskom silom, mora „osvojiti” barem jedno veliko tržište. A nema većeg od indijskog.
S milijardu i 438 milijuna stanovnika Indija je najmnogoljudnija država na svijetu te shodno tome i najveće jedinstveno tržište na svijetu. Na kojem se može prodati doslovno sve – od igle do svemirskog broda.
Koji je indijski interes? Prije svega naštetiti Kini. Povrh toga indija ima puno toga ponuditi američkom tržištu. I ono najvažnije, sve veći broj američkih tvrtki napušta Kinu. A taj će se proces sada samo ubrzati. Mnoge odabiru Vijetnam, Indoneziju, Maleziju… S američkim trgovinskim sporazumom i tržištem većim od milijardu ljudi Indija će postati daleko najbolja opcija za američke tvrtke. Ne samo za one koje napuštaju Kinu.
Međutim, Indija je jedno od najzatvorenijih tržišta.
S obzirom na to da indijska ekonomija nije izvozno orijentirana država je štiti ogromnim carinama. Kojima se želi strane tvrtke natjerati da otvaraju pogone u Indiji. Tako je carina za uvoz osobnih vozila 70 %. Jednako visokim carinama zaštićena je i poljoprivreda – za rižu u ljuski 80%. Jabuke se u Indiju kupuju po komadu jer je jedini dio gdje mogu rasti Kašmir. I zato što je carina na jabuke 50 %.
Usprkos tome što je na Trump 2. travnja tvrdio da su indijski carinski nameti čak 52 % odredio im je carinu od samo 26 %. Nimalo recipročno. Zašto?
Zato što je indijski premijer Narendra Modi posjetio predsjednika Trumpa već 13. veljače. Istog dana započeli su pregovori o trgovinskom sporazumu. Koji su sada pri samom kraju. Doduše, Trumpove recipročne carine stupaju na snagu 9. travnja pa bi se moglo reći da su pregovori donekle zakasnili. Iako zakašnjenje od nekoliko tjedana ili koji mjesec neće biti ništa strašno. Tim prije jer Indija ima priliku biti prva država koja će s Trumpovom Amerikom dobiti novi, lijepi trgovinski sporazum.
S obzirom na pregovore u finalnoj fazi nije čudno da je premijer Modi objavio kako Indija Sjedinjenim Državama neće uvoditi protucarine. Indijski provladini mediji oduševljeno najavljuju skori dovršetak pregovora.
Uspije li predsjednik Trump sklopiti trgovinski sporazum s Indijom potpuno će promijeniti svjetski odnos snaga u ekonomiji, politici, pa čak i sigurnosni. Pritom se u kalkulaciju mora uračunati i Rusija s njenim sirovinama. Onog trenutka kad bi se vijest o američko-indijskom trgovinskom sporazumu objavila vrijednosti dionica američkih tvrtki poletjele bi u nebo. Kinesko tržište potonulo bi još dublje te za sobom povuklo i europsko. U Washingtonu, New Delhiju i Moskvi slavilo bi se danima.
Signal skandal: Američki dužnosnici otkrili planove napada – novinar sve pročitao
EU-ova Bijela knjiga o obrani: Veliki planovi ili samo mrtvo slovo na papiru?
Trumpova agenda bez milosti: Tko će se prilagoditi, a tko propasti?
