Eto doživjeli smo i to da predsjednik i premijer sjednu za stol, održe sastanak i iz njega izađu neposvađani. Taj povijesni događaj bila je sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost. Povijesna već po tome što je posljednja održana davnog 9. studenog 2021.
Tri mjeseca poslije Putin je pokrenuo agresiju na Ukrajinu. Međutim, to nije bilo dovoljan razlog da predsjednik i premijer sazovu sjednicu Vijeća. Ni činjenica da ovako „zanimljiva” vremena puna sigurnosnih izazova u Europi nisu bila još od tridesetih godina prošlog stoljeća. Ništa od toga nije bilo dovoljno za minimum suradnje.
Predsjednik je do krajnjih granica razvlačio i napuhivao ovlasti vrhovnika koje u Ustavu uopće nisu tako definirane. Tako se u 94. članku, između ostalog, kaže: Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.
Članak 100. doslovno glasi: Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske. Predsjednik Republike imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom.
Na temelju odluke Hrvatskoga sabora predsjednik Republike objavljuje rat i zaključuje mir. U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države Predsjednik Republike može, uz supotpis predsjednika Vlade, narediti uporabu oružanih snaga iako nije proglašeno ratno stanje.
Članak 101. odnosi se isključivo na ratno stanje te stoga nije primjenjiv za mirnodopsko vrijeme. Zbog toga je razvidno da je predsjednik Milanović, na temelju jedne rečenice, zaključio da bi on mogao biti i vrhovnik i ministar obrane i načelnik Glavnog stožera.
Doduše, nije da je Milanović jednom jako natezao Ustav i zakone. Prisjetimo se njegove uloge vođe oporbe na prošlim parlamentarnim izborima. U svakoj iole pravno uređenoj državi Ustavni sud bi spriječio i kaznio takvo ponašanje. Nažalost, Hrvatska nije takva država.
Na sreću ili na žalost, a da bi opstali, Hrvati su naučili preživljavati i u najtežim uvjetima. Bilo pod Germanima, Ukrima, Talijanima ili Srbima. Pa smo preživjeli i prvi mandat Zorana Milanovića. s obzirom na to da se ne može kandidirati za treći za nadati se da će se urazumiti. Prvi sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost nakon tri i pol godine daje nadu. Samo da potraje.
Stoga je daleko najveća važnost današnjeg sastanka da je uopće održan. Te da se sudionici nisu isposvađali, te nakon sastanka javno blatili u medijima. Arsen Bauk, koji je u svojstvu predsjedavajućeg saborskog Odbora za obranu prisustvovao sastanku, kaže: „Predsjednik Milanović je imao nekih pitanja, a oko njih nitko od vladajućih nije imao nikakvih problema. Mislim da ovaj put neće biti nekih problema za sastavljanje zapisnika, kojeg na prošloj sjednici nije bilo. To može biti indikator normalizacije.” Odmah nam je lakše jer nam je država barem mrvicu normalnija.
Još kad bi Milanović odustao od proruske politike bilo bi nam puno lakše. No nećemo sad pretjerivat. Rekli bi Amerikanci: „baby steps”.
U više nego šturom priopćenju kaže se: Prihvaćen je nacrt Strategije obrane Republike Hrvatske i preporuka da se nacrt uputi u zakonom propisanu proceduru donošenja. Super! Svaka demokratska država trebala bi imati takvu strategiju. Iako su one u pravilu tek „mrtvo slovo na papiru”.
A ova će biti mrtvorođenče. Ma što god autori napisali neće imati nikakvog smisla. Zadnja Strategija napisana je 2002. godine. Punih sedam godina prije ulaska u NATO savez. U uvodu se kaže: strategija obrane Republike Hrvatske predstavlja temeljni konceptualni dokument. Znači nije obvezujući zakon. Tek skupina ideja, smjernica i želja.
Najveća promjena od tada je pristupanje NATO savezu i Europskoj uniji. Pa će autori nove Strategije morati reći da Republika Hrvatska svoju sigurnost temelji na članstvu u NATO-u i EU. I tu nastaje problem.
Hoće li NATO preživjeti Trumpa? Ili će ga Trump do kraja „razbucati”? Ne može ga ukinuti, niti iz njega istupiti (prošli saziv Kongresa donio je zakon koji to brani). Međutim, može ga učiniti potpuno nefunkcionalnim. Može li Europa održati funkcioniranje NATO-a bez Sjedinjenih Država? Ili napraviti europske oružane snage? Posljedično, što će nam u takvim okolnostima Strategija obrane?
Tim prije što ni opstanak Europske unije nije više siguran. Koliko puta predsjednik Trump mora ponoviti da više mrzi EU od Kine? Da je EU formirana samo da bi naštetila Sjedinjenim Državama. Pa da europski vlastodršci shvate da on misli ozbiljno. Uostalom, Trump se potrudio da prije sklopi barem nekakav trgovinski sporazum (doduše privremeni) s Kinom nego s EU. Zajedno s britanskim premijerom Starmerom najavio je i skori trgovinski sporazum s Ujedinjenim Kraljevstvom.
Umjesto trgovinskog sporazuma Europskoj uniji šalje prijetnju novim carinama od čak 50 %. Europski vlastodršci najavljuju protucarine. Samo što pritom imaju jedan „problemčić”. Naime, prošle godine SAD-e je u EU izvezao robe vrijedne 370 milijardi dolara. EU je u SAD-e izvezla 605,8 milijardi dolara. Iz toga je razvidno tko će prije pokleknuti.
Da sve bude još gore američko tržište je 2024. godine s 13,1 % udjela u ukupnom izvozu bilo najveće strano tržište za njemačke aute. Pritom su se na američkom tržištu najbolje prodavali najskuplji njemački auti. Uključujući Audi i Porsche, Volkswagen grupa je bila najprodavanija. Volkswagen proživljava ogromne gubitke na kineskom tržištu, pa bi ga gubitak američkog dokrajčio. Već sadašnje carine od 25 % stvaraju ogroman problem. Carine od 50 % značile bi ne samo kraj prodaje već i kraj Volkswagen grupe. Ništa puno bolje ne bi prošli ni BMW ni Mercedes-Benz.
EU namjerava odgovoriti uvođenjem 50 % carina na pšenicu, motocikle, odjeću, zrakoplove Boeinga, automobile i burbon viski. S obzirom na nedavne ogromne narudžbe iz Saudijske Arabije i Katara Boeing si može dozvoliti privremeni gubitak dijela europskog tržišta. Tim prije jer se najavljuju i velike narudžbe iz Indije.
Nove bi carine mogle teško pogoditi Harley Davidson, koji je prošle godine u EU prodao više od 25 tisuća motocikala. No kako je nedavno premijer Narendra Modi objavio ukidanje indijskih carina za američke motocikle 1,4 milijarde Indijaca valjda će nadomjestiti 449 milijuna Europljana. Doduše, europske alkoholičare teško će pogoditi znatno povećanje cijene viskija. Morat će ili plaćati ili se prebaciti na škotski ili irski.
Vrlo je moguće da je Trumpova najava uvođena 50 postotnih carina od 1. lipnja tek dodatni pritisak da se pregovori s EU ubrzaju a europske pozicije omekšaju.
Znatno veća opasnost će biti ako, ili kada, predsjednik Trump spoji trgovinske odnose sa sigurnosnim jamstvima. Što nas vraća na pitanje opstojnosti NATO-a. Ne jednom Trump je američka sigurnosna jamstva članicama NATO-a vezao uz razinu izdvajanja za oružane snage. Idući korak mogao bi biti vezanje sigurnosnih jamstava uz istupanje iz Europske unije. Naravno, pod uvjetom da se trgovinski rat između SAD-a i EU razbukta.
Države koje imaju nesreću da graniče s Rusijom i Bjelorusijom, ili su vrlo blizu, našle bi se skoro pa nemogućoj poziciji da biraju između dvije grozne opcije.
