Stanje na ratištu uoči operacije
Do proljeća 1944. Drugi svjetski rat ušao je u presudnu fazu. Nacistička Njemačka još je čvrsto držala kontinentalnu Europu, ali kotač se već okretao. Na istoku je Crvena armija nakon Staljingrada i Kurska potiskivala Wehrmacht. Saveznici su se nakon iskrcavanja u Italiji probijali prema sjeveru. Zapadni saveznici — Sjedinjene Države, Velika Britanija, Kanada i postrojbe više od desetak savezničkih nacija — pripremali su drugu frontu koja je trebala probiti takozvani Atlantski zid, sustav njemačkih utvrda, bunkera, minskih polja i prepreka duž francuske obale.
U duhovnom smislu, narcistička njemačka bila je duboko ukorjenjenu u okultnu duhovnost. Ključne figure režima – Heinricha Himmlera i Rudolfa Hessa – bile su duboko fascinirane ezoterijom, astrologijom i nordijskom mitologijom.
Himmler je unutar SS-a osnovao posebnu istraživačku organizaciju Ahnenerbe (Naslijeđe predaka), koja je slala ekspedicije diljem svijeta, uključujući Tibet. Orgranizirao je i potragu za dokazima o drevnoj, mističnoj prošlosti “arijevske rase”.
S druge strane, kako ćemo kasnije vidjeti, saveznici su pomoć tražili u molitvi gospidu Isusu Kristu.
Njemačku obranu na zapadu nadzirao je feldmaršal Erwin Rommel, koji je vjerovao da invaziju treba zaustaviti već na plažama, “u prvih dvadeset četiri sata”. No njemačko zapovjedništvo bilo je podijeljeno oko toga gdje će saveznici udariti. Zahvaljujući opsežnoj obmani (operacija Fortitude), Nijemci su očekivali glavni napad kod Pas-de-Calaisa, najužeg dijela Kanala, a ne u Normandiji. Ta pogrešna procjena pokazat će se kobnom.
Ciljevi operacije
Operacija Overlord bila je kodno ime za savezničku invaziju na okupiranu sjeverozapadnu Europu, a njezina pomorska faza nosila je ime Neptune.
Cilj je bio jasan, ali golem: uspostaviti čvrsto mostobranište na pet plaža normandijske obale. Kodna imena Utah, Omaha, Gold, Juno i Sword — duž otprilike 80 kilometara utvrđene obale, te odande pokrenuti oslobađanje Francuske i proboj prema srcu Njemačke.
General Dwight D. Eisenhower, vrhovni zapovjednik savezničkih snaga, sažeo je smisao pothvata u svojoj zapovijedi za dan iskrcavanja: vojnici kreću u “Veliki križarski pohod” (Great Crusade) čiji je zadatak “uništenje njemačkog ratnog stroja, uklanjanje nacističke tiranije nad potlačenim narodima Europe i sigurnost za nas same u slobodnom svijetu”.
Vrenske prilike i neprilike
Uspjeh je ovisio o nizu uvjeta koji su se rijetko poklapali: pun mjesec za noćno padobransko spuštanje, niska plima da bi vojnici uočili i razminirali podvodne prepreke, malo oblaka, slab vjetar i mirno more.
Invazija je prvotno bila zakazana za 5. lipnja, no nadolazeća oluja s Atlantika prisilila je na odgodu. Glavni meteorolog, Group Captain James Stagg, na temelju očitanja s broda zapadno od Irske i izvještaja s irske obale predvidio je kratak prozor poboljšanja vremena 6. lipnja. Eisenhower je donio “najmučniju odluku svojeg života” — krenuti. Pokazalo se providonosnim: velika oluja zaista je pogodila normandijsku obalu od 19. do 22. lipnja i učinila bi iskrcavanje nemogućim. Upravo je loše vrijeme zavaralo Nijemce, koji nisu vjerovali da bi itko prešao Kanal u takvim uvjetima i bili su potpuno nespremni.
Najveća pomorska invazija u povijesti
U zoru 6. lipnja 1944. počela je najveća amfibijska operacija u povijesti čovječanstva. Gotovo 160.000 savezničkih vojnika iskrcalo se tog dana u Normandiji. Oko 73.000 bili su Amerikanci, a oko 83.000 Britanci i Kanađani, uz francuske i druge savezničke postrojbe. Prethodne noći oko 23.400 padobranaca i jedriličara spustilo se iza neprijateljskih linija iz preko 800 zrakoplova i jedrilica.
Operaciju je podupiralo više od 5.000 brodova — uključujući oko 4.000 desantnih plovila i 1.200 ratnih brodova — te otprilike 12.000 zrakoplova. Nasuprot njima stajalo je oko 50.000 njemačkih vojnika koji su branili obalu.
Najteže borbe vodile su se na plaži Omaha, gdje je iskrcalo više od 34.000 Amerikanaca i gdje su gubici bili najveći — oko 2.400. Do kraja dana saveznici su, unatoč svemu, stekli uporište na europskom kopnu.
Broj poginulih
Tog jednog dana poginulo je 4.414 savezničkih vojnika, među njima 2.501 Amerikanac, a više od 5.000 bilo je ranjeno. Njemački gubici za sam Dan D teško se utvrđuju, ali povjesničari procjenjuju da je između 4.000 i 9.000 njemačkih vojnika poginulo, ranjeno ili nestalo.
U kasnijoj Bitki za Normandiju, koja je trajala tjednima, poginulo je oko 73.000 savezničkih vojnika, a 153.000 ih je ranjeno; savezničko bombardiranje odnijelo je i oko 20.000 francuskih civila. Ukupne procijenjene borbene žrtve cijele normandijske kampanje, na svim stranama, iznosile su preko 550.000.
Iskrcavanje u Normandiji označilo je početak kraja Trećeg Reicha. Do kraja lipnja saveznici su iskrcali više od 850.000 vojnika, gotovo 150.000 vozila i 570.000 tona opskrbe. Otvaranje druge fronte na zapadu, u kombinaciji s sovjetskim napredovanjem na istoku, stislo je Njemačku u kliješta iz kojih više nije bilo izlaza. Manje od godinu dana kasnije, u svibnju 1945., nacistička Njemačka je kapitulirala.
Božja ruka u boju
Možda nijedna velika bitka novijeg doba nije bila toliko prožeta molitvom kao Dan D. Sama Eisenhowerova zapovijed završava riznicom vjere: “Neka svi zazovemo blagoslov Svemogućega Boga na ovaj veliki i plemeniti pothvat”. Britanski feldmaršal Bernard Montgomery rekao je vojnicima: “Molimo da nam Gospodin, moćan u boju, dade pobjedu”.
Iste večeri, 6. lipnja, američki predsjednik Franklin D. Roosevelt nije se obratio naciji uobičajenim govorom, nego molitvom koju je unaprijed objavio kako bi je Amerikanci mogli izgovarati zajedno s njim — jedno od najvećih masovnih molitvenih okupljanja u povijesti: “Svemogući Bože: naši sinovi, ponos naše nacije, danas su krenuli u silan pothvat… Vodi ih pravo i sigurno; daj snagu njihovim rukama, hrabrost njihovim srcima, postojanost u njihovoj vjeri”. Diljem Amerike spontano su organizirana molitvena bdijenja, a mnoga su poduzeća zatvorila vrata da bi se ljudi mogli moliti. U Britaniji je kralj proglasio dan molitve, a mnoštvo je ispunilo crkve.
Sv. Mise na plažama
Na samim plažama i u zaleđu vojni kapelani — među njima i katolički svećenici — služili su mise, dijelili pričest i davali odrješenje vojnicima koji su znali da mnogi neće preživjeti dan. Među padobrancima poginuo je i otac Ignatius Maternowski, kapelan 82. zračno-desantne divizije, jedini američki vojni kapelan poginuo u akciji na Dan D, prema predaji dok je pokušavao dogovoriti zajedničku bolnicu za ranjenike obiju strana.
Sačuvana su i potresna svjedočanstva o onome što su preživjeli doživjeli kao izravnu Božju zaštitu. Guy Whidden, jedan od prvih padobranaca koji su skočili nad Normandijom, sa svojih dvadeset godina pao je pod minobacačku vatru. “Odjednom me nešto pogodilo u prsa”, prisjećao se. Kad je stavio ruku, izvadio je svoju molitvenu knjižicu — komad gelera zabio se u njezine zadnje korice, ali ga nije ozlijedio. “Pa, to je Božja intervencija. Pomisliš: netko me čuva, s nekim razlogom”.
Sama simbolika datuma nije promakla suvremenicima: invazija je počela u liturgijskom razdoblju nakon Duhova, a saveznici su o svom pothvatu govorili jezikom “križarskog pohoda” protiv zla. Ratni dopisnik Ernie Pyle, koji je stigao dan poslije, zapisao je da su saveznici pobijedili “sa svakom prednošću na strani neprijatelja i svakom manom na našoj”, a ipak su gubici bili “tek djelić” očekivanih: “Sada kad je sve gotovo, čini mi se čistim čudom da smo uopće osvojili plažu”.
Sam Eisenhower kasnije je, na obljetnici 1952., posvjedočio: “Da u mojem životu nema ničega drugoga što bi dokazalo postojanje svemogućega i milosrdnoga Boga, dokazali su to događaji sljedeća dvadeset četiri sata… Najveći prekid u groznom nizu lošeg vremena dogodio se baš tada i omogućio toj velikoj invaziji da se odvije, s gubicima daleko manjima nego što smo predviđali”. Nakon pobjedonosnog proboja kroz Francusku, Montgomery je dodao riječi psalma: “Ovo je Gospodnje djelo i čudesno je u našim očima”.
Plivati uzvodno: Zašto se prirodno pravo opire totalitarizmu
Stepinac između ustaškog pritiska i komunističkog progona: Svetost nasuprot totalitarizmu
