Aktualne doprvake, očekivano ili ne, dočekao je najteži test na početku nove sezone HNL-a. Bio je to ozbiljan rudarski posao kako bi se došlo do vrijednih dragulja — u ovom slučaju tri boda.
Previše prašine za jedno ljeto
Dok maksimirskim hodnicima odjekuje glas Brune Petkovića, Dinamo je ova pobjeda legla kao jutarnja kava u centru grada. Od kraja prošle sezone Dinamo je bio najpraćenija tema u sportskim analima hrvatskih medija. Zapravo, čak ne Dinamo koliko Zvonimir Boban. Ruku na srce, sam je upravo i kreirao takvu sliku o sebi, ali Dinamo možda upravo to i treba. Dinamo je nekako najbolje funkcionirao dok je imao jednog čovjeka koji je bio glavni i odgovorni za sve poteze u klubu.
Koliko je igrača došlo, koliko se potrošilo, tko je zapisničar, tko grije klupu, sve su to već izlizane teme, ali jednu koju nitko nije taknuo upravo je Mario Kovačević.
Samo lud čovjek ne bi prihvatio poziv Dinama, ali isto tako samo hrabar čovjek došao bi u ovakav Dinamo.
Mario Kovačević je ključ, a ne igrači
Nakon utakmice, prilikom davanja intervjua, Kovačević je jedva dolazio do riječi koliko je bio pod stresom. Imam osjećaj da mu je pala tona kamenja s leđa pobjedom jer i sam je vjerojatno već vidio naslove u određenim medijima da nije sezonu startao s pobjedom.
Ovo je za njega pravi, ali i jedini ogroman test u karijeri jer ako ovo prebrodi i Dinamo potiho pokuca na vrata HNS-a po trofej prvaka Hrvatske, moći će raditi čuda. Napisao sam „potiho“ jer ukoliko bude buke koliko je bilo prošle sezone, to niti jedan trener ne može preživjeti, s Bobanom ili bez njega.
A kako je to igrao Dinamo?
Modri su započeli utakmicu u formaciji 4-3-3, za koju je Kovačević odmah nakon utakmice najavio da nije finalna. Čak devet novih igrača bilo je u početnoj postavi, jedini dvojac koji je ostao od prošle sezone bio je Nevistić i kapetan Misić.
Da je stoperski par bilo nužno promijeniti, pokazala je i ova utakmica, jer prošlogodišnji Dinamo Opus Arenu napustio bi s barem dva komada u mreži. Sergi Dominguez odradio je utakmicu na vrhunskoj razini, dapače, imao je sitnije pogreške, ali isto tako imao je i reakcije vrijedne hvalospjeva. Netko tko je posebno dominirao i pokazao se u najboljem svjetlu je Valinčić, desni bek koji je došao iz Istre. Trkački moćan, fizički dominantan, tehnika na mjestu, igrač pun pogodak. Rekao bih da je to verzija Ristovskog deset godina mlađeg.
Kada se linijski pomaknemo red iznad, tu je zapravo Dinamo i imao najviše problema i enigmi. Naime, Osijek je odigrao fenomenalnu trkačku utakmicu, u jednom trenutku izgledali su trkački spremni i za europske utakmice.
Dinamo je najviše problema imao s izlaskom iz svoje polovice, te su tu u više navrata, dok je na terenu bio Villar, pokušali dubinskim dijagonalama pronaći Lisicu. Makar bi Lisica u većini vremena prihvatio i stigao loptu, gore bi ostao sam i nije mogao kreirati ništa. Stvari su se promijenile ulaskom Luke Stojkovića koji je donio Dinamu ono što mu je nedostajalo. Igrač koji se spuštao i do polovice svoje ekipe, trkom, driblingom iznio bi loptu, što je otvaralo prostore na krilima ponajviše. Treba napomenuti kako je Dinamo kada bi ubrzao protok lopte, s puno više lakoće dolazio u završnu trećinu protivnika.
Ljubičić i Vidović bili su nevidljivi, i to još jednom dolazi važnost trenera koji je fenomenalno okarakterizirao igrače koje treba vaditi. Može Dinamo imati 20 najboljih igrača na svijetu, ali ako trener to ne posloži na pravi način i ne dobije svlačionicu od trofeja, ostat će samo prašina. Stoga je još jednom važno istaknuti koliko je važan Mario Kovačević i njegove odluke koje su za sad sve bile na mjestu.
Osijek je odigrao iznad svih očekivanja, a trkački i fizički utakmica je definitivno bila iznad HNL-a. Po prilikama, kada se sve sabere, Dinamo je bio bolji, ali Osijek je, ruku na srce, mogao i ostaviti sva tri boda kod kuće.
Treba istaknuti kako je debi Belje u dresu Dinama u HNL-u ostao malo zapažen. Pravo gledano, odigrao je jednu vrlo konkretnu utakmicu, iz ničega zaprijetio je dva puta, što prošle sezone nije bio slučaj kod niti jednog napadača Dinama.
Ukoliko Kovačević uspije dozirati Kulenovića da on bude zadovoljan tretmanom i minutažom, osigurao je najboljeg džokera s klupe u posljednjih pet godina, ako ne i više Dinama.
