HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – KRALJA SVEGA STVORENOGA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Utorak je, posvećen svetomu Anti kojega smo svetkovinu slavili u subotu, ali tim što smo slavili svetkovinu, ne prestaju naše osobne obveze molitve i utjecanja svetcima da nam budu pomoć na životnom putu.
Život je borba, trajno nastojanje oko dobra u nama i oko nas. O tome govori i današnji evanđeoski odlomak – završetak petoga poglavlja Matejeva Evanđelja i prvoga poglavlja Govora na gori u kojem Isus rješava načelno odnose među ljudima na posve novim temeljima. Stalno on ponavlja – Kazano je starima, a ja vam velim! Dakle, dopunja, usavršuje, stavlja ljudske i međuljudske odnose na posve nove temelje. Ne na starom, nego na novom!
Foto: Wikimedia Commons
Svijet u Međugroju
Zahvalimo za ovo jutro, predivno, vedro, svježe, a danju će biti do kojih tridesetak stupnjeva. Ovdje ne jenjava mnoštvo koje svakim danom postaje sve veće i brojnije. Pa jučer je bilo na večernjoj svetoj Misi sedamdesetak svećenika, a dvadesetak je stalno ispovijedalo. I to smatram velikim čudom, kupkama duše.
I što je iznenađujuće, hodočasnika sa svih strana svijeta. Kad sam se vraćao iz ispovjedaonice, susreo sam na stubištu nekoliko žena. Vidim da nisu s ovih krajeva. Pitam odakle su? Odgovaraju – Samoa! Pa to je daleki otok, na pola puta između Havaja i Novoga Zelanda.
I one se zaputile sa Samoa u Međugorje! Koliki blagoslov za nas, da za nas čuje cijeli svijet, a i kolika odgovornost prema svima koji dolaze ovdje kao hodočasnici. Sveto pismo veli kako su neki – a da nisu ni bili svjesni – ugostili anđele Božje. I to je za nas poruka, svaki je hodočasnik glasnik, vjesnik, angelos – anđeo koji nam donosi poruku.
Ako mogu oni prevaliti toliki put i uzeti na sebe toliki rizik, što priječi nama ovdje, a i Hrvatima uopće – zahvaljivati Bogu za ovih 45 godina Međugorja te milijune onih koji su pohodili ovo mjesto i postali glasnici, navjestitelji Dobre, Radosne vijesti? (Sjećamo se onih Samoanaca koji su interpretirali tako lijepo hrvatske pjesme da su posvuda ljude oduševljavali, a i njihovih tetovaža. Narod koji je ponosan na svoju kulturu, a nema ih mnogo).
Papin pohod Španjolskoj
Inače su ovi dani bili ispunjeni sadržajima koje bismo trebali donekle pratiti. Najprije cjelotjedni pohod Papin Španjolskoj te njegovi govori u parlamentu, diplomatskom koru, k tomu propovijedi u Madridu, Barceloni, na Kanarskom otočju. Papa je htio probuditi španjolski ponos, njihov doprinos evangelizaciji, njihov doprinos teologiji i duhovnosti, mistici, svim granama umjetnosti, napose graditeljstvu i slikarstvu.
Sve je to odraz i izraz snažne vjere u Isusa Krista. I upravo su njihovi mistici i svetci u 16. stoljeću spasili njihovu domovinu od nadiranja protestantizma. Ako je protestantizam htio reformirati Crkvu, krenuo je u pogrješnom smjeru. Ovi španjolski svetci i mistici išli su pravim putem – prema Kristu i Svetom pismu.
Sjećamo se veličina kao Terezije Avilske, Ivana od Križa, Ivana od Avile, sve crkveni naučitelji, potom Petra Alkantarskog, Ignacija Lojolskog, Franje Ksavera itd. Svi su se oni upisali zlatnim slovima u kršćansku baštinu i te zemlje, ali i cijele Crkve. Danas nam treba takvih pojedinaca koji će vratiti izvornost Kristovu nauku u ovom vremenu.
Kućna Crkva
To se ne može dogoditi bez male kućne Crkve u kojoj se usađuje vjera od malih nogu. I ljubav prema Mariji i Kristu. Pavao je upisao zauvijek u Sveto pismo Timoteja te njegovu baku Loidu i majku Euniku! Dvije žene koje su svojim životima upisane u Knjigu života.
Takvih osoba trebamo danas, u vremenu kad nitko nema vremena, kad svi zure u mobitele i ekrane, kad malo tko s kime komunicira, ili pak digitalnim putem. Treba nam ono što je rekao i uzeo kao svoje geslo sveti naučitelj John Henry Newman – “Cor ad cor loquitur” – Srce srcu govori! I tako se prenosi – srcem – Radosna vijest i ljubav prema Kristu.
Dva Srca: Isusovo i Marijino
Slavili smo i Dva Srca. Presveto Srce Isusovo i Bezgrješno Srce Marijino. Papa je uputio dirljivo pismo svećenicima na svetkovinu Srca Isusova i pozvao sve na odanu pobožnost tim dvama Srcima.
U središtu blagdana Srca Isusova ne stoji samo simbol ili metafora, ne samo pobožnost, već sama tajna Božje ljubavi objavljene u Isusu Kristu. Presveto Srce je srce Evanđelja. Ono je vidljivi znak nevidljive Božje ljubavi.
To je objava Boga koji ljubi čovječanstvo ne iz daljine, već iz našeg ljudskog iskustva, Boga čija je ljubav osobna, žarka, vjerna, milosrdna i trajna. Dođite k meni, jer sam krotka i ponizna srca.
Srce Kristovo – odgovor na pitanje tko je Bog
Kroz povijest spasenja, čovječanstvo je nastojalo shvatiti tko je Bog. Filozofi su nagađali, religije su istraživale, a bezbrojne generacije su se pitale o prirodi božanskog. Pa ipak, kršćanska vjera proglašava nešto zapanjujuće: Bog se objavio.
Pokazao nam je svoje lice u Isusu Kristu. Više od toga, pokazao nam je svoje Srce. Presveto Srce Isusovo je konačni odgovor na svako pitanje o Božjem stavu i odnosu prema čovječanstvu.
Ako želimo znati što Bog misli o nama, gledamo u Srce Kristovo. Ako želimo znati koliko nas Bog voli, gledamo u Srce Kristovo. Ako želimo znati oprašta li Bog, brine li se Bog, ostaje li Bog vjeran unatoč našim grijesima, promašajima, neuspjesima, pogledajmo i zagledajmo se u Srce Kristovo.
On je tebe prvi ljubio!
Ta istina ostaje temeljna za nas i danas. Božja ljubav se ne zaslužuje. Nije nagrada za savršenstvo. Ne počinje kada postanemo sveti.
Naprotiv, svetost počinje kada prihvatimo da smo voljeni. Inicijativa uvijek pripada Bogu. Prije nego što smo mi njega tražili, On je tražio nas.
Prije nego što smo ga zavoljeli, On je uzljubio nas. Prije nego što smo se pokajali, želio je naš povratak, kao onaj otac izgubljenoga sina. Prije nego što smo se rodili, bili smo poznati i voljeni od njega.
Identitet u ljubavi Kristovoj
Mnogi ljudi provode svoje živote pokušavajući dokazati da su dostojni ljubavi. Mjere se uspjehom, postignućima, izgledom, ugledom ili odobravanjem drugih.
Pa ipak, Presveto Srce podsjeća nas da se naš najdublji identitet ne nalazi u onome što postižemo, već u činjenici da nas Bog u Isusu ljubi. Svako ljudsko biće, bez obzira na status, podrijetlo, slabost ili neuspjeh, može s pouzdanjem reći: „Krist me ljubi.“
Tragedija grijeha jest u tome što nas tjera da sumnjamo u ovu ljubav. Poput Adama koji se skrivao u vrtu, čovječanstvo često bježi od Boga jer ga zamišljamo kao ljutita, udaljena ili nezainteresirana.
Pa ipak, svaka stranica Svetog pisma otkriva Boga koji neprestano suočava svoj narod s milosrđem. Izrael se iznova okreće od Boga, ali Bog ostaje vjeran. Čovječanstvo se trajno buni, ali Bog traži pomirenje.
Gideon, Očenaš i opomena Nabotu
Pa tako i danas, u Službi čitanja, imamo Gideonov poziv: Anđeo mu se ukazuje i pozdravlja ga kao što je pozdravio Djevicu Mariju: Gospodin s tobom, Junače! I šalje ga osloboditi Izraela od tlačenja tuđinskih osvajača.
Imate i predivno čitanje iz Tumača Očenaša svetoga biskupa i mučenika Ciprijana. A misna su čitanja također znakovita. Onaj grijeh na jadnom Nabotu koga su lažno optužili nitkovi kako bi se kralj domogao njegova vinograda ne ostaje nekažnjen.
Svaki se grijeh u biti vraća kao bumerang onomu tko ga počini. A Isus – gore sam napomenuo – završava odlomak o međuljudskim odnosima riječju: Budite savršeni kao što je to Otac nebeski. Budite cijeli, cjeloviti, budite integralni ljudi!
Sveti Anto i Bezgrješno Srce Marijino: Autocesta prema spasu
