Dan sjećanja na žrtve logora Glina obilježen je u petak uz nazočnost ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda koji je položio vijenac na ulazu u bivši srpsko-četnički logor kroz koji je tijekom Domovinskog rata, od 1991. do 1995. godine, prošlo više od dvije tisuće ljudi. U tom su logoru stradale osam osoba, dok se jedna i danas vodi kao nestala. Nakon obilaska spomen sobe u nekadašnjem logoru ministar Medved naglasio je kako se Hrvatska nikad neće umoriti u traženju istine o svim logorima, bilo da se nalaze na teritoriju Hrvatske, Srbije ili Bosne i Hercegovine. Iako s druge strane nema znakova suradnje, empatije niti kajanja, Hrvatska neće odustati od potrage za nestalim osobama i prenošenja istine o patnjama logoraša. Posebno je pozvao mlade da se kroz posjete spomen sobi upoznaju s pravom istinom i nastave je prenositi dalje, jer je očuvanje istine i slobode izvojevane vojničkom pobjedom na današnji dan njihova obaveza i odgovornost koju su simboličnim preuzimanjem zastave na vojnom mimohodu preuzeli novi naraštaji.
Predsjednik Društva logoraša Sisačko-moslavačke županije Davor Ančić podsjetio je da logoraši, odmah nakon civilnih žrtava i hrvatskih branitelja, čine jednu od najbrojnijih i najugroženijih skupina koje su stradale tijekom Domovinskog rata. Istaknuo je kako njihov status još nije pravno u potpunosti reguliran, ali izrazio je vjeru da će hrvatska država uskoro pronaći rješenje i za taj problem. Uz predstavnike Hrvatskog sabora, Vlade Republike Hrvatske i lokalnih vlasti, počast žrtvama logora u Glini dali su članovi obitelji logoraša, hrvatski branitelji te brojni građani Gline.
U razdoblju Domovinskog rata na okupiranim područjima uspostavljen je veliki broj srpskih logora u kojima su sustavno zatvarani, mučeni i ubijani hrvatski branitelji i civili. Osim logora Glina, koji je bio jedan od najvećih i najzloglasnijih, kroz koji je prošlo oko dvije tisuće zatočenika, postoje i brojni drugi srpski logori koji su svjedočanstvo o patnjama i zločinima tog vremena. Logor Bučje bio je poznat po brutalnim uvjetima i mučenju, dok je u Staroj Gradiški, u bivšem kazneno-popravnom domu, u zatočeništvu bilo tisuće ljudi, a uvjeti i zločini potvrđeni su i od međunarodnih organizacija. U Kninu su djelovali improvizirani logori u kojima su zatočenici pretrpjeli torture, silovanja i prisilan rad. Ostali značajni logori bili su u Dalju, Dardi, Jagodnjaku, Belom Manastiru, Negoslavcima i Okučanima, gdje je također bilo tisuće zatočenika i značajan broj stradalih ili nestalih osoba.
Iz prvih svjedočanstava preživjelih logoraša Glina dolaze potresne slike mučenja i okrutnosti. Zoran Kotnik opisuje kako su zatočenici bili izloženi neprekidnim psihičkim i fizičkim torturama, svjedočeći čak i smrtima koje su se događale pred njihovim očima, dok su stražari namjerno izazivali paniku i nasilje, a zatvorenike tretirali kao životinje koje je lako odbaciti. Drugi svjedok, Miro, prisjeća se kako su u ožujku 1992. logoraši prebačeni bez ikakve pomoći i podrške, ostavljeni na kućnim pragovima, zaboravljeni i prezreni, što dodatno ilustrira dubinu tragedije koju su preživjeli.
Uz predstavnike Hrvatskog sabora, Vlade RH i lokalne vlasti, na obilježavanju su bili i članovi obitelji preminulih i preživjelih logoraša, branitelji te brojni mještani Gline koji su zajednički odali počast svima koji su proveli pakao zarobljeništva.
Glina, kao mjesto jednog od najokrutnijih srpskih logora tijekom Domovinskog rata, simbol je stradanja hrvatskih branitelja i civila, ali i njihova neuništiva volja za životom.
Hrvatski doktori u ratu: Operirali bez struje, sterilizirali alkoholom i spasili stotine života
Otvorena Spomen soba hrvatskih branitelja Sinja i Cetinskog kraja
U Pakracu počinje izgradnja doma trajne skrbi za hrvatske branitelje












