Potpisivanjem pisma namjere od strane ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i švedskog premijera Ulfa Kristerssona pokrenut je proces kupnje višenamjenskih borbenih aviona Saab Gripen E za potrebe ukrajinskog ratnog zrakoplovstva. Pismo namjere otvara mogućnost kupnje do 150 Gripena. Bio bi to ogroman komercijalni uspjeh za SAAB da nema nekoliko otvorenih pitanja. Prvo i daleko najveće je tko će to platiti?
Kolumbija je nedavno ispregovarala kupnju 18 Gripena E za 1,9 milijardi dolara. Što znači pojedinačnu cijenu 105,5 milijuna dolara. I to bez motora. Naime, Gripen E pokreće američki turbomlazni motor General Electric F414G. Washington sigurno neće dati dozvolu za izvor motora u Kolumbiju dok je na vlasti sadašnja ljevičarska vlada. Uostalom, Pentagon ne bi dozvoli da tako sposoban borbeni avion otiđe u krajnje nestabilnu državu kao što je Kolumbija.
Cijena motora F414G je oko deset milijuna dolara, ovisno o kupcu i njegovoj razini odnosa s Bijelom kućom. Što znači da bi konačna cijena Gripena E za Ukrajince bila oko 115 milijuna dolara, ako ne i viša. Posljedično, ukrajinski trošak uvođenja u operativnu uporabu 150 Gripena E bio najmanje 30 milijardi eura. Jer nije dovoljno tek kupiti avione. Uz njih se mora kupiti i naoružanje, te oprema za održavanje i aviona i naoružanja. U troškove uvođenja u operativnu uporabu ulaze i troškovi školovanja i obuke pilota i tehničara. Ali i pripreme zrakoplovnih baza za prihvat aviona.
Hrvatska je jedva nekako „skucala” najmanje dvije milijarde eura za kupnju i uvođenje u operativnu uporabu 12 polovnih i zastarjelih Rafala F3R. Pa otkud onda Ukrajini najmanje tridesetak milijardi eura za Gripene?
Sasvim je sigurno da 150 Gripena E neće platiti Ukrajinci jer nemaju od kuda. Ako je za vjerovati španjolskoj tiskovini „El Pais“, ukrajinskoj vladi brzo ponestaje novca zbog ogromnih troškova rata, te trenutačno ima dovoljno sredstava samo do travnja 2026. U srijedu (22. listopada) ukrajinski parlament glasao je za nacrt proračuna za 2026. godinu. Nacrt predviđa deficitom veći od 58 %. Po njemu će ukrajinska vlada potrošiti 4,8 bilijuna grivni (oko 100 milijardi eura) dok će porezima i drugim nametima prikupiti samo 2,8 bilijuna grivni (oko 60 milijardi eura). Prema nacrtu, 2,8 bilijuna grivni poreskih prihoda namijenjeno je financiranju potreba obrane, dok će svi ostali državni rashodi biti pokriveni financijskom pomoći stranih sponzora. Barem se tako nadaju u Kijevu.
Isto tako sasvim je sigurno da Švedska neće Gripene pokloniti Ukrajini jer SAAB proizvodi Gripene da bi na njima zarađivao. Švedsko ratno zrakoplovstvo je prvi od 60 naručenih Gripena E preuzelo u ponedjeljak (20. listopada). Nije vjerojatno da bi švedski porezni obveznici pristali da uz 60 švedskih isfinanciraju i 150 ukrajinskih Gripena E.
S obzirom na to da je predsjednik Donald Trump obustavio izravnu financijsku pomoć Ukrajini trošak kupnje Gripena E trebao bi „pasti na leđa” poreskih obveznika koji imaju sreću da privređuju i troše unutar Europske unije, Ujedinjenog Kraljevstva i Kanade. S obzirom na to da je propao ingeniozan prijedlog Europske komisije i šefa Europskog vijeća Antónia Coste da se zamrznutom ruskom imovinom, procijenjene vrijednosti oko 300 milijardi eura, financiraju ukrajinske potrebe za 2026. i 2027. godinu.
Po tom planu Ukrajina bi dobila kredit vrijedan 140 milijardi eura, što bi trebalo biti dovoljno da se pokriju troškovi državnog proračuna do kraja 2027. godine. Najveći dio zamrznutih ruskih sredstava pripada Ruskoj središnjoj banci (oko 190 milijardi eura), te je deponiran u belgijsku klirinšku kuću Euroclear Bank. Upravo bi ta sredstva trebala poslužiti kao kolateral za kredit od 140 milijardi eura Kijevu. Problem je u tome što nitko ne vjeruje da će Kijev ikada moći vratiti taj kredit. Pa bi se on morao naplatiti iz kolaterala, tj. ruskih 190 milijardi eura depozitarnih u Euroclear Bank.
I tu nastaju problemi. Belgija se boji da će u nekoj izvjesnoj budućnosti, nakon kraja rata u Ukrajini, Ruska središnja banka tužiti Euroclear Bank za povrat sredstava. Pa bi taj trošak zapao belgijske porezne obveznike. Zato je belgijski premijer Bart De Wever prije početka sastanka Europskog vijeća novinarima rekao da njegova vlada ima tri velika uvjeta da bi pristala na plan Antónia Coste, Ursule von der Leyen, Kaje Kallas (visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnost) te mnogih europskih premijera i predsjednika.
Tri zahtjeva De Wevera su: 1) potpuna mutualizacija rizika – sve članice EU moraju dijeliti sve prednosti i moguće nedostatke. 2) jamstva da će svaka država članica doprinijeti ako će Ruska središnja banka izboriti povrat sredstava. 3) zahtjev da svaka država koja ima zamrznutu rusku imovinu ta ista iskoristi za davanje kredita Ukrajini. De Wever je ustvrdio da jako puno europskih država ima zamrznutu rusku imovinu, ali o tome šute.
Međutim, nisu samo rizici razlog za De Weverovo tvrdoglavo odbijanje prijedloga za ukrajinski kredit. Prošle godine Belgija je samo od porezne dobit koju Euroclear Bank knjiži na ruskoj gotovinskoj imovini po stopi od 25 posto, ostvarila porezni prihod od 1,7 milijardi eura. Povrh toga sasvim je sigurno da su belgijske banke pronašle način kako da 190 milijardi ruskih eura u novcu i vrijednosnim papirima pretvore u unosne komercijalne kredite. Međutim, ako ruskih 190 milijardi postane kolateral za ukrajinskih 140 milijardi ta se sredstva neće smjeti uporabiti “ni za što” drugo.
Mnoge takve postupke pretvaranja zamrznute imovine u komercijalne kredite razvile su švicarske banke nakon II. svjetskog rata kad su za to rabile imovinu Židova i nacista. Credit Suisse Group i Union Bank of Switzerland AG su 1998. godine pristale platiti 1,24 milijarde dolara oštete Židovima jer su su desetljećima čuvale židovske račune bez nasljednika, ili se pravile da ih nemaju. Jedan od postupaka bio je traženje smrtovnice za preminulog člana obitelji na koga je glasio bankovni račun ili sef, iako je isti ubijen u nekom od koncentracijskih logora.
Da bi se početkom ove godine otkrilo da je Credit Suisse tijekom istraga devedesetih godina prošlog stoljeća uspio sakriti podatke o velikom broju računa, ponajviše onih koji su pripadali visokim nacističkim dužnosnicima i časnicima SS-a. S obzirom na to da istražitelji moraju pregledati dokumentaciju iz 3600 kutija koje su šefovi Credit Suisse sakrili od istražitelja devedesetih, istraga će potrajati još godinama. Preliminarni pregledom utvrđeno je 13 imena nacističkih vođa koji su imali račune u Credit Suisse. Pritom treba imati u vidu da Credit Suisse nije jedina švicarska banka koja je uspješno poslovala s nacistima tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća.
Pax Americana se vraća: Trump okončao rat u Gazi i mijenja odnose na Bliskom istoku
Babišova pobjeda, Macronova kriza i Tomahawk: Europa na raskrižju
