Ljevičarski mediji od subote nariču nad rezultatima izbora u Češkoj. Kako su Česi to mogli učiniti jadnim Ukrajincima i na vlast vratiti Andreja Babiša. Kojeg ti isti mediji opisuju kao češkog Trumpa. Kao to je najveća moguća uvreda za europskog političara ako si domoljub kojem su interesi vlastitog naroda ispred svega ostalog. Pa si time automatski desni populist. Dok su eto ljevica i centar imuni na populizam. Recimo, po svemu protuprirodna crno-crvena koalicija koja pokušava upravljati Njemačkom, a samo s ciljem sprečavanja dolaska na vlast Alternative za Njemačku. To kao nikako nije populizam, držanje vlasti kao jedini smisao postojanja.
Činjenica da je Babiš uvjerljivo pobijedio na izborima s rekordnom izlaznošću lijevi mediji jedva da spominju. Stranka ANO dobila je 34,5 % glasova pri izlaznosti od 68,95 %. To je rezultat suludih mjera uskoro bivšeg premijera Petra Fiale koji je uslijed najveće inflacije zamrznuo mirovine. Istovremeno Česi su gledali kako Fiala troši stotine milijardi kruna na Ukrajinu. Češki umirovljenici jedva su dočekali parlamentarne izbore da se osvete Fiali.
Babišu sad predstoje pregovori s mogućim koalicijskim partnerima jer mu za većinu nedostaje 21 zastupnik. Ljevičarski mediji se nadaju da će pregovori biti dugi i teški. Prije će biti da će biti brzi i ugodni. Jedini koji bi mogao zakomplicirati formiranje koalicije je češki predsjednik Petar Pavel, koji će sasvim sigurno odugovlačiti s davanjem mandata Babišu. Dan nakon izbora Pavel se požurio davati izjave kako će ključni faktori u imenovanju sljedećeg premijera i kabineta biti snažni stavovi kandidata u korist NATO-a i Europske unije.
Iako je više nego očito koga Česi žele za premijera Pavel je u nedjelu ustvrdio kako je još uvijek prerano govoriti o tome tko će dobiti mandat za formiranje sljedeće vlade. Je li se to predsjednik Pavel sprema izazvati ustavnu krizu unaprijed odbijajući priznati moguće ministre iz stranke Svoboda a přímá demokracije (SPD) koja se zalaže za raspisivanje referenduma o izlasku iz EU i NATO-a? S obzirom na to da (po anketi Eurobarometera iz proljeća ove godine) 51% Čeha ne vjeruje EU, a samo 43 % vjeruje, rezultati referenduma bi mogli biti vrlo zanimljivi. Stoga nije čudno da se proeuropski vlastodršci groze njegovog održavanja.
Nesuđeni francuski premijer Sébastien Lecornu podnio je ostavku nakon što je 27 dana tragao za ministrima. Na kraju, kad se činilo da ih je pronašao, 14 sati nakon što je objavio njihova imena otišao je predsjedniku Emmanuelu Macronu i obavijestio ga kako neće biti sposoban obnašati premijersku dužnost. Tako je Francuska, naš najnoviji „strateški partner”, otklizala u još dublju političku krizu. Macron neprestano uvjerava javnost da nema političke krize već samo parlamentarne. Rekao bi naš narod „nije šija nego vrat”. Lecornova ostavka praktički je onemogućila francuskom parlamentu izglasavanje proračun za 2026. godinu jer ga nema tko predložiti. Iako su šanse za prihvaćanje proračuna i bez ostavke Lecorna bile minimalne.
Macron sad ima dvije opcije – pokušati postaviti novog premijera ili raspisati prijevremene izbore. Francuski politički analitičari dvoje da će Macron raspisati izbore. S potporom javnosti od mizernih 15 % Macronova stranka Renaissance, s obzirom na specifičnosti francuskog izbornog procesa, možda potpuno ispadne iz parlamenta. Tim prije jer Groupe Rassemblement National Marion Le Pen u anketama dobiva više od 30 %.
Istovremeno na drugom mjestu, s oko 25 % potpore, nalazi se ljevičarska koalicija Nouveau Front Populaire, predvođena ekstremnim ljevičarom Jean-Lucom Mélenchonom. Pa svi očekuju da će Macron ponovno pokušati postaviti premijera. Neki tvrde da će ponovno imenovati Lecorna, i nadati se čudu. Ljevičari zazivaju veliku crveno-plavu koaliciju sa socijalistom premijerom.
Istovremeno Mélenchonom traži ne samo nove parlamentarne već i predsjedničke izbore. Koji se mogu održati samo ako Macron podnese ostavku ili ga smijeni parlament. Što je vrlo malo vjerojatno jer za to treba dvotrećinska većina. Kako god bilo Francuskoj slijedi vrlo duboka kriza koja će na kraju neminovno dovesti na vlast ili domoljubnu desnicu ili ekstremnu ljevicu.
Predsjednik Donald Trump izjavio je u Ovalnom uredu kako je skoro pa donio odluku hoće li Ukrajini poslati krstareće projektile Tomahawk. Pentagon se odlučno protivi slanju jer bi cijeli postupak bio vrlo složen i skup. Nema šanse da bi Ukrajinci mogli upravljati tako složenim borbenim sustavom te bi s projektilima u Ukrajinu morali doći i tehničari, američki ili europski. Što bi dodatno pojačalo i ovako vrlo veliki politički rizik. Sam predsjednik Trump izjavio je da prije donošenja odluke prvo mora vidjeti što Ukrajinci namjeravaju s Tomahawkovima. Sve su zakomplicirali sami Ukrajinci koji su, ponijeti oduševljenjem najava isporuka, ustvrdili kako Tomahawkovi mogu gađati Kremlj.
Teoretski mogu je imaju domet od oko 1600 kilometara i bojeve glave mase 450 kilograma velike razorne moći. Tomahawk Block IV ima smanjeni radarski odraz i GPS navigaciju zaštićenu od ometanja, te je sposoban prodrijeti kroz najgušću protuzračnu obranu. Iz tko zna koje razloga proširila se tvrdnja da Tomahawk ima domet od 2500 km, vjerojatno od strane Wikipedia novinara koji uglavnom nemaju pojma o temama o kojima pišu. A prvi podatak od dometu Tomahawka koji stoji na Wikipediji kaže 2500 km. Problemčić je što je taj domet imala samo izvedenica BGM-109A Tomahawk Block II TLAM-N (skraćenica od Tomahawk Land Attack Missile – Nuclear). Svi projektili te izvedenice povučeni su iz operativne uporabe do kraja 2013. godine i raspremljeni. I sam proizvođač projektila, američka tvrtka Raytheon, navodi da je domet 1000 milja, što znači oko 1600 kilometara.
Ako predsjednik Trump ipak odobri slanje Tomahawka u Ukrajinu bit će to kompliciran i dugotrajan proces. Osim što Europljani prvo moraju kupiti projektile, netko treba smisliti način kako će ih Ukrajinci koristiti. Kako lansiranje s brodova i/ili podmornica ne dolazi u obzir, opcije koje preostaju su zrak ili zemlja. Jedini kandidat za lansiranje iz zraka su prastari F-16 koje su Ukrajinci dobili od europskih saveznika. Međutim, niti jedan od njih nije sposoban nositi Tomahawke. Niti postoji podatak da je ijedan F-16 osposobljen za to.
Na samom početku operativne uporabe General Dynamics je navodio da se Fighting Falconi mogu prilagoditi nošenju krstarećih projektila AGM-109 MRASM (skraćenica od Medium Range Air-to-Surface Missile), no to nikad nije ostvareno. Razvijati poseban softver za borbeno računalo samo za ukrajinske F-16 tražilo bi puno vremena i novca. Tako da od toga sigurno neće biti ništa. Kao ni još manje vjerojatna opcija prilagođavanje nekog drugog borbenog aviona u sastavu ukrajinskog ratnog zrakoplovstva.
Jedini trenutačno operativni zemaljski lanser za Tomahawke dio je sustava Typhon. Poznat i kao Strategic Mid-range Fires System (SMRF) sustav je dvojne namjene jer uz krstareće projektile Tomahawk koristi i protuzračne projektile Standard Missile 6 (SM-6). Stoga je po svojim borbenim odlikama puno bolji od sustava Patriot, te na razini američkog sustava THAAD i izraelskog Arow 3. Za sada se nigdje ne spominje da bi Ukrajinci dobili sustav Typhon. Doduše, moguće je da Ukrajinci dobiju samo kamione s lanserima Mk 41 VLS, ali bez ostatka sustava (radar i zapovjedno središte).
Odluči li se predsjednik Trump da, usprkos svemu, ipak isporuči Tomahawke Ukrajincima, bit će to prije svega svojevrsna odmazda za Putinove laži i otezanja oko kraja rata u Ukrajini. S obzirom na to da bi za preokretanje odnosa snaga bile potrebne stotine Tomahawka (toliko ih Ukrajinci zasigurno neće dobiti), bit će to prije svega Trumpova politička poruka Putinu.
