Putin nadigrao Zelenskog

Kako je Putin telefonski za samo dva sata poništio sve što su Zelenski i europski čelnici pripremali mjesecima? Kakve su šanse da Ukrajina ikada dobije Tomahawk krstareće projektile? Zašto su nakon sastanka predsjednika Trumpa i Zelenskog jednako sretni u Moskvi i Berlinu?

Dugo očekivani sastanak ukrajinskog predsjednika Volodimir Zelenskog s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom rezultirao je tek još jednim razočaranjem za Ukrajince. Umjesto potvrde isporuke krstarećih projektila Tomahawk Zelenski je slušao kako mora biti spreman na kompromise koji bi doveli do mira. Doduše, predsjednik Trump nije potpuno odbacio mogućnost isporuke projektila Tomahawk Ukrajini, iako se to trenutačno čini jako slabo moguće.

Jedan telefonski razgovor i ruski predsjednik Vladimir Putin ponovno je dobio što je htio. I više od toga. Uklonjena je prijetnja naoružavanja Ukrajine projektilima dometa 1600 kilometara. Povrh toga dogovorio je sastanak s predsjednikom Trumpom u Budimpešti. Usred Europe.

Iz Moskve već dolaze izjave kako je rok od dva tjedna, koji je spomenuo predsjednik Trump, puno prekratak za organizaciju tako važnog sastanka, te da će ipak trebati nešto više vremena. Putin već kupuje vrijeme. Pripreme za sastanak u Budimpešti umjesto dva vjerojatno će trajati četiri tjedna, ako ne i duže. Znači da će se ući duboko u studeni prije nego što se Trump i Putin sretnu.

Trenutačno je potpuno nejasno zbog čega je predsjednik Trump pristao na ponovni sastanak s Putinom. Nakon što je sastanak u Anchorageu na Aljasci 15. kolovoza neslavno propao. Putin je tada doslovno ucijeni Ukrajinu da će zaustaviti agresiju ako Kijev pristane predati neokupirani dio Donbasa. Zajedno s gradovima Slovjansk i Kramatorsk, koji zajedno imaju više od tristo tisuća stanovnika. Sasvim razumljivo Kijev je odbio takvu ucjenu. U međuvremenu predsjednik Trump se okrenuo drugim prioritetima vanjske politike, prije svega Bliskom istoku i Venecueli.

Tek nakon što je uspostavljen mir u Gazi, pod vrlo vidljivim utjecajem tog uspjeha, predsjednik Trump se ponovno pozabavio Ukrajinom. U Kijevu su prvi put od povratka predsjednika Trumpa u Bijelu kuću bili jako zadovoljni. Zbog pripreme sastanka u Washington je došla delegacija na najvišoj mogućoj razini, predvođena premijerkom Julijom Sviridenkom. Zelenski se prije odlaska u Bijelu kuću sastao sa šefovima tvrtki za proizvodnju oružja Lockheed Martin (proizvodi sustav Patriot i lansere na kamionima za Tomahawke) i Raytheon (proizvodi projektile Tomahawk). Sve se činilo idiličnim.

A onda je u četvrtak Putin nazvao predsjednika Trumpa, i sve se izokrenulo. Umjesto projektila Tomahawk za Ukrajinu Putin je nagovorio Trumpa na sastanak u Budimpešti. Nakon toga Zelenski bi se najradije vratio u Kijev, ali nije smio. Umjesto toga odradio je sastanak u Bijeloj kući držeći se prvotne premise da je isporuka Tomahawka vjerojatna. Ukrajinska delegacija čak je prikazala kartu s potencijalnim ruskim ciljevima koje bi projektili Tomahawk mogli gađati. Iako su u tom trenutku već bili svjesni da od toga neće biti ništa.

Nakon svega mora se postaviti pitanje je li Trump uopće želi isporučiti projektile Tomahawk ili je sve tek pritisak na Putina? Možda je Trump od početka želio novi sastanak, a projektili su samo bili dio pritiska na Putina da do sastanka dođe?

Istina je da se Pentagon cijelo vrijeme snažno protivio isporuci projektila Tomahawk Ukrajini. I to iz jako puno razloga. Daleko najvažniji razlog bio je problem do koje razine prepustiti Ukrajincima odabir ciljeva. Iako projektili Tomahawk nisu baš toliko moćni kako ih se opisuje (podmornica USS Georgia je 22. lipnja na dva cilja u Iranu lansirala čak 30 projektila) ipak mogu napadati i najbolje branjene ciljeve. Najjednostavnije rješenje, koje bi umnogome ubrzalo isporuku i početak uporabe, bilo bi da američki tehničari unose podatke u sustav upravljanja letom projektila.

Na taj način Amerikanci bi zadržali izravan i potpuni nadzor nad odabirom ciljeva. No to bi značilo i izravnu umiješanost američke vojske u rat u Ukrajini.

Predsjednik Trump spomenuo je da je u jedno trenutku Putina upitao kako bi se osjećao da Ukrajina dobije dvije tisuće Tomahawka. Tako velik broj projektila bio bi dostatan za uništenje ili teško oštećivanje između 500 do najviše tisuću ciljeva. Istovremeno to bi značilo da bi Pentagon morao Kijevu isporučiti polovinu trenutačno operativnih Tomahawka. Vrlo malo vjerojatno. No predsjednik Trump voli pretjerivati i nije baš da je uvijek najprecizniji s brojkama. U svakom slučaju Putinu zasigurno nije bilo milo čuti takvu brojku.

Odgoda isporuke krstarećih projektila Tomahawk s velikim je olakšanjem dočekana u Berlinu. Ukrajinska tiskovina bliska vladajućima Kyiv Post 14. listopada je objavila tekst u kojem se tvrdi da je predsjednik Trump imao namjeru pritisnuti Berlin da u istom paketu s Tomahawk projektilima on isporuči krstareće projektile Taurus. Berlin se do sada uspješno odupirao svim pritiscima da isporuči Tauruse Kijevu. Međutim, teško da bi to mogao nastaviti odbijati nakon Trumpove odluke o isporuci Tomahawka.

Krstareći projektil Taurus je njemačko-švedski proizvod. Razvoj je započeo 1995. godine, a u operativnu uporabu uveden je 2006. godine. Saab na službenoj internetskoj stranici navodi da krstareći projektil Taurus KEPD 350 ima domet veći od 500 kilometara. Bojeva glava je mase 481 kilogram. Radi se o probojnoj bojnoj glavi Mephisto koja se sastoji od dva probojna naboja koji su postavljeni jedan iza drugog odmah iza sustava za navođenje u vrhu projektila i optimizirana je za uništavanje jako dobro zaštićenih ciljeva.

Osim toga Taurus ima mogućnost pogađanja vrlo malih ciljeva, ili određene pozicije na većem cilju (recimo najosjetljiviju točku na mostu). To je ostvareno vrlo naprednim sustavom za nadzor leta. Srednji dio leta kontrolira se kombinacijom INS/GPS sustava. INS je skraćenica za Inertial Guidance System, a njegova najveća prednost je potpuna autonomnost u radu. U slučaju Taurusa dodan je i GPS satelitski navigacijski sustav za korekciju INS-a i povećanje preciznosti navigacije.

Nakon što se Taurus u zadnjoj fazi leta spusti na visini od otprilike 50 metara uključuje se TERNAV (TERrain reference NAVigation) navigacijski sustav. Odlike TERNAV-a su da precizan visinomjer (u slučaju Taurusa radarski) na točno određenim točkama leta mjeri profil zemlje direktno ispod sebe, a rezultate uspoređuje s onim u memoriji sustava za kontrolu leta. TERNAV, između ostalog, omogućava i neprekidnu visinu leta od samo 50 metara. Velika prednost svih spomenutih sustava je njihova potpuna neosjetljivost na vremenske uvjete.

Kombinacija INS, GPS i TERNAV sustava bila bi dovoljna da se pogodi cilj veličine zgrade, ali ne i da se pogodi točno određena točka na njemu. Zbog toga su krstareće projektile Taurus opremili termovizijskim sustavom otkrivanja ciljeva i navođenja projektila u završnoj fazi leta. Uz pomoć prije opisanih navigacijskih sustava Taurus se približi cilju na udaljenost od nekoliko kilometara.

U tom trenutku aktivira se termovizija koja uz pomoć prije unesenih podataka prepoznaje cilj i usmjerava projektil prema njemu. Tijekom približavanja termovizija prepoznaje određene konture cilja što joj omogućava usmjeravanje projektila prema točno određenoj točki na njemu. Termovizija može otkriti bilo koju vrstu cilja, uključujući i mostove. Važno je da ima odgovarajuću termičku sliku cilja.

Krstareći projektil Taurus lansira se iz zraka. Što znači da bi mogao biti lansiran s prerađenih jurišnika Su-24 koje ukrajinsko ratno zrakoplovstvo rabi za lansiranje krstarećih projektila Storm Shadow i SCALP-EG. Iako nema domet kao Tomahawk, Taurus bi ukrajinskom ratnom zrakoplovstvu dao potpuno nove mogućnosti djelovanja protiv najbolje branjenih ciljeva.