U Nadbiskupiji München i Freising kardinal Reinhard Marx uputio je svećenicima i pastoralnim suradnicima smjernice za djelovanje u kojima je pozvao kler i pastoralne djelatnike na području svoje nadbiskupije da uvedu obrede blagoslova za razvedene i ponovno vjenčane osobe, istospolne parove te izričito za queer parove.
Kardinal se u svojim odlukama oslonio na dokument Njemačke biskupske konferencije i Središnjeg odbora njemačkih katolika (ZdK) objavljen 4. travnja 2025. pod nazivom “„Blagoslov daje ljubavi snagu. Službe blagoslova za parove koji se vole – Priručnik za pastoralne djelatnike”. U tim se dokumentima navodi da su parovi u svoj raznolikosti spolnih orijentacija i rodnih identiteta sastavni dio društva te da njihova molba za blagoslov predstavlja izraz zahvalnosti za ljubav koju žele oblikovati u svjetlu vjere.
Ovakav pristup njemačke hijerarhije, koji blagoslov homoseksualne veze vidi kao potvrdu te ljubavi, stoji u izravnoj suprotnosti s crkvenim Učiteljstvom i s tumačenjima deklaracije Fiducia Supplicans o blagoslovu parova u neregularnim i homoseksualnim vezama.
Službeni Vatikan je, naime, naglasio da Crkva želi blagoslivljati samo osobe, a ne njihovu vezu koja u svojoj biti počiva na grešnom činu homoseksualnog spolnog odnosa.
Marx ne dopušta “priziv savijesti”
U pismu svećenicima kardinal Marx jasno poručuje da nijednom paru blagoslov ne smije biti uskraćen. Onima koji zbog prigovora savjesti ne žele sudjelovati u takvim obredima nalaže da par upute dekanu. Ovime se sloboda savjesti svećenika faktički sužava na puko administrativno preusmjeravanje.
Znakovita je i pedagogija pisma koja teološko značenje smjernica objašnjava onima koji se „još uvijek bore“ s tim odlukama. Time kardinal tretira legitimno teološko neslaganje s blagoslovom homoseksualne veze kao prolaznu fazu neupućenosti.
Uz to, queer služba nadbiskupije dobiva snažnu institucionalnu potporu kroz trajne formacije pastoralnih djelatnika koje započinju u lipnju. Time se praksa koja je donedavno bila suprotna nauku Crkve nastoji ugraditi kao novi standard.
Minhenske smjernice više nisu samo uputa o moralnim pitanjima; one postaju obvezujuća polazna točka za pastoralni rad, proglašavajući se „temeljem djelovanja“. Ovakva interpretacija izaziva ozbiljne zabrinutosti među vjernicima i klerom koji nastoje ostati vjerni dogmatskim postavkama o braku i spolnosti, a to se osobito odnosi na brojnu hrvatsku zajednicu koja živi i radi u Njemačkoj.
Kardinal Marx astoralnu skrb koristi kao sredstvo za uvođenje doktrinarnih promjena kroz praksu koja de facto priznaje ono što Crkva formalno ne može odobriti. Bit će znakovito promatrati kakva će biti službena reakcija Vatikana na ovaj službeni dokument minhenske nadbiskupije.
Zanimljivo je podsjetiti da je Marxa kardinalom imenovao papa Benedikt XVI. 2010. godine, dok ga je papa Franjo 2013. uvrstio u Vijeće kardinala (C9) za reformu Kurije.
Minhenski primjer pokazuje da doktrinarna reforma u Njemačkoj napreduje velikom brzinom koja zabrinjava ostatak Crkve. U Hrvatskoj su slični pokušaji svedeni na izolirane slučajeve pojedinih ordinarija koji ne uživaju širu podršku klera ni vjernika. Nadajmo se, da će tako i ostati.
Imenovanja novih kardinala u kontekstu znakova vremena, Svetog pisma i svetačkih objava
Anketa ukazala na veliki potop LGBTIQA+ subverzivne teologije nadbiskupa Uzinića i suradnika
