HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA- GOSPODINA USKRSLOGA. MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Utorak je – dan sv. Ante, mnogi obavljaju pobožnost Trinaest utoraka svetomu Anti. Hvalevrijedno je to ako nas to vodi bliže k Isusu. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, prohladno, vedro, svježe, ali je danju toplo. Proljetno vrijeme. Izmolimo svoje uobičajene molitve – zaštitimo se od đavolskih sila, ispovjedimo svoju vjeru u svoga Boga- Trojstvenoga, koji se u Isusu Kristu konačno objavio, a u Duhu nam daje pristup u dublje Božje tajne.
Put svetog Ante do franjevaštva
Znamo kako je sveti Ante postao franjevac. Kad su franjevački prvomučenici u Maroku podnijeli mučeništvo za Isusa Krista te su njihova tijela prebačena u Portugal, on je kao mladi regularni kanonik, veoma učen, bio potaknut na mučeništvo pa je htio i sam u Maroko, ali su ga protivni vjetrovi bacili na Siciliju odakle se pridružio franjevcima u Asizu koji su ondje imali svoj kapitul – svoje zborovanje. Svoj sabor.
Upoznao se sa svetim Franjom i postao prvi Učitelj Reda. Imao je nalog od Franje da poučava braću teologiji. Znalac u Svetome pismu. Vidimo kako krv mučenika postaje sjeme novih svetaca. Proslavio se svojim propovijedima. I danas se ubraja među najpoznatije svetce Katoličke Crkve.
Svetci su ujedno i najbolji dokaz istinitosti Evanđelja i Isusa Krista. Ništa drugo ne može se u kršćanstvu usporediti sa svetcima.
Svetost – cilj našeg života
A i naš je cilj svetost u ovome životu jer – kako kaže Poslanica Hebrejima – nitko ne može vidjeti lice Božje bez svetosti i posvećenja.
O tome govori i sveti Pavao u Prvoj Solunjanima – najstarijem spisu Novoga zavjeta. Težite oko posvećenja. A to je plod Gospodinova uskrsnuća i slanja Duha Svetoga Posvetitelja.
Znamo što za nas znači Utjelovljenje, da je Bog Sin, postavši čovjekom, uzeo našu ljudsku narav kao svoju, učinio svakoga od nas jedno sa sobom. Uzeo je našu ljudsku narav kao svoju i dao nam svoju. Iskusio je sve što mi jesmo i činimo, osim grijeha, pa čak je na sebe preuzeo krivnju i kaznu grijeha.
Podvrgnuo se našim ograničenjima: nelagodi, siromaštvu, gladi i žeđi te boli. Poznavao je strah, iskušenje i neuspjeh. Pretrpio je usamljenost, izdaju, neuzvraćenu ljubav, potpunu pustoš duha, osjećaj očaja i smrti. Pretrpio je sve te stvari i sve tajne, neizrecive stvari poznate svakom pojedincu, koje se nikada ne mogu izreći; i sve ih je prevladao.
Kristova pobjeda nad ljudskom patnjom
Pobijedio je smrt i vratio se u svijet donoseći mu život, mir i radost. Čini se da se Krist zaljubio u našu patnju, tako ju je žarko prihvatio i učinio svojom. Cijelome svijetu poznat je kao Čovjek boli. Ipak, došao je dati nam život, život pun radosti, život u punini. Krist se nije zaljubio u našu patnju, već u nas. U potpunosti se poistovjetio s našom patnjom, jer su naši životi nužno sačinjeni od nje. To je neizbježna posljedica grijeha. Nitko joj ne može izbjeći; svatko se nekako mora ili sprijateljiti s patnjom ili biti njome slomljen.
Nitko se ne može približiti drugome, a kamoli ga voljeti, a da se ne približi njegovoj patnji. Krist je učinio mnogo više; združio se s našom patnjom, učinio je Smrt svojom zaručnicom i u ispunjenju svoje ljubavi dao joj je svoj život. Stoga smo i pisali jučer o ljubavi. Ako me tko ljubi, bit će moj, čuvat će moju riječ. Uzvratimo Gospodinu Njegovu ljubav.
Uskrsno vrijeme traje pedeset dana. Toliko je to bitno za bogoslužje i život Crkve. Krist je živio naš život, suočio se sa svim našim strahovima, pretrpio sve naše tuge, prevladao sva naša iskušenja, trudio se u svim našim naporima, ljubio u svim našim ljubavima, umro svim našim smrtima. Uzeo je našu ljudskost, kakva jest, sa svom njezinom bijedom, i vratio nam je kakva je njegova ljudskost, preobražena ljepotom njegova uskrsnuća.
Vratio se s putovanja kroz smrt kako bi nam dao svoj uskrsli život da bude naš život, tako da bez obzira na patnju s kojom se susrećemo, možemo je dočekati svom snagom ljubavi koja je pobijedila svijet. “Mir vam ostavljam. Mir vam svoj dajem. Ovo vam rekoh da u meni nađete mir. U svijetu ćete naći samo nevolju, ali hrabri budite, ja sam pobijedio svijet” (Iv 16,33).
Tajna uskrsnuća u svakodnevnom životu
Vratio se kao što proljeće izvire iz zemlje, obnavljajući zemlju životom, da bude stalna obnova života u našim srcima, da bismo neprestano obnavljali jedni drugima život u njegovoj ljubavi, da bismo bili njegovo uskrsnuće u svijetu. Mi smo uskrsnuće, koje se uvijek nastavlja, uvijek vraćajući Kristov život svijetu. U svakom životu postoje mnoga tajna uskrsnuća.
U svome grijehu mi smo grobovi u kojima Krist leži mrtav, ali pri prvom pokretu kajanja zbog grijeha on uskrsava od mrtvih u nama. Život svijeta se obnavlja našom kajanjem i obraćenjem, duša koja je bila u tami zrači jutarnjom svjetlošću. U trenutku kada nam je oprošteno, svijet je preplavljen oprostom.
Bog u ustavu
Jedna me vijest ovih dana obradovala. Naime, u njemačkoj saveznoj državi Saarland, parlament je donio novi ustav koji sada u svojoj preambuli ima i riječ “Bog”. Oni su zaključili da i Bog spada u ustav te savezne države. Preambula nije zakonska odredba; ona nikoga ni na što ne obvezuje.
Spominjanje Boga ne proglašava kršćanstvo državnom religijom u Saarlandu. Ali Bog spada na čovjekov život. Protiv toga su se bunili zeleni i liberali.
Spominjanje Boga odražava ovaj povijesni kontekst: “Svjestan svoje odgovornosti pred Bogom i čovječanstvom, te na temelju svoje vjerske i humanističke baštine”, Saarland je, putem svog slobodno izabranog državnog parlamenta, usvojio ovaj ustav.
Ali spominjanje Boga daleko je više od pukog sjećanja na prošla vremena. To je upozorenje: Demokratska politika ne smije tvrditi da predstavlja konačne istine. Kancelari, članovi parlamenta, gradonačelnici i stranačke konvencije ne propovijedaju evanđelje. Konačne istine ostaju rezervirane za religijsku sferu.
Ovaj je argument odigrao središnju ulogu u raspravi o uključivanju Boga u Temeljni zakon; narod Saarlanda usvojio je proširenu verziju formulacije Parlamentarnog vijeća.
Neposredan utjecaj Hitlerove totalitarne diktature dao mu je posebnu snagu. Ali do danas nije izgubio ništa od svoje važnosti. Svijest o ograničenjima vlastitog djelovanja može biti korisna smjernica za sve one koji su uključeni u politiku i društvo, bez obzira vjeruju li u Boga ili ne, čak i izvan granica Saarlanda.
Jasno je jedno: Bez Boga sve svršava u ništavilu, što možemo vidjeti svakim danom. Kako samo prolaze ‘veličine’ i ‘celebrities’ ovoga svijeta!? Obnovimo svoju vjernost Gospodinu. Blagoslovljen vam dan u Gospodinu u Gospi!
Kad razdvojenost, suočena s Istinom i Ljubavlju, postane poslanje
