HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – GOSPODINA USKRSLOGA. MIR VAM I DOBRO! Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Dan je Gospodnji – Dies Dominca – Nedjelja, dan kad idemo Gospodinu da nam pripravi stol Riječi i stol svoga Tijela i Krvi, da nas nahrani. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro. Ovdje predivno, nigdje oblačka, jutro malo prohladno, oko sedam stupnjeva, ali danju naraste i preko dvadeset. Pravi proljetni svibanjski dan. Marijin mjesec. Jučer sam nešto pisao o Mariji kako se preko nje Gospodin zaljubio u ovu zemlju, kako nam je iz ljubavi poslao svoga Sina da bude Marijin sin.
Gospodin nas sam hrani
Rekoh gore, Gospodin nas sam hrani. Ovdje tisuće i tisuće hodočasnika, stotine svećenika. Kao da je puna ljetna sezona. Nikada ovoliko hodočasnika u ovo vrijeme. Što se zbiva? Što je u zraku? Meni pada na pamet ona misao iz Proroka Amosa gdje kaže – on stočar i uzgajatelj divljih smokava – da će Gospodin poslati na zemlju glad i žeđ. Ali ne glad kruha ni žeđ vode, nego slušanja Božje riječi. I u onaj će dan od gladi i žeđi obamirati lijepe djevojke i mladići. To se ovdje ostvaruje. Glad i žeđ za Bogom.
Toliki redovi pred ispovjedaonicama, satima. Hvala Gospodinu za ovo milosno mjesto koje nam je omogućila Djevica Marija. Ona je uvijek u službi svoga Sina. Govori u Kani: Učinite sve što vam kaže moj Sin. A s križa nam je daje za Majku. Pa slijedimo Majčin zov na obraćenje, na zaokret života, da hodimo putovima Gospodinjim, da ugodimo Gospodinu svojim životom. Nemoguće je služiti dvojici Gospodara.
Uspostava đakona u Crkvi
Današnja su čitanja iz svete Mise bremenita. U prvom uspostava đakona u Crkvi, onih koji će služiti kod stolova i dijeliti Karitas. Ali svejedno, nisu se na to bili ograničili. Stjepan je bio pun mudrosti i Duha Svetoga te je bio prvi mučenik, a onaj đakon Filip je naviještao Radosnu vijest u Samariji, a potom i onomu Egipćaninu. Trebao je tumačiti sve što se dogodilo s osobom Isusa Krista. A apostoli su se posvetili molitvi i navještaju Riječi. Molitvi – bogoslužju – iz koga je izrastao polog vjere.
Već sam spominjao kako je prijelaz rane Crkve sa subote na nedjelju indirektni dokaz za Isusovo uskrsnuće. Subota bijaše za Židove svetinja, sveti dan, sedmi dan stvaranja, u koji se nije smjelo dirati niti ga prekršiti, dok je rana Crkva prešla sa subote na nedjelju – Dan Gospodnji, prvi dan, jer je Gospodin uskrsnuo u osvit prvoga dana u tjednu. I odsada je to liturgijski i civilizacijski iskorak. Ne više u židovstvu, nego originalno kršćansko. Usjek i iskorak iz Staroga u Novo. Bili su svjesni da slijede Gospodina.
Petrova poslanica o živom kamenju
Drugo čitanje iz Prve Petrove poslanice – prve papinske enciklike. Jedan divni spis koji upućuje Petar kao Papa iz Rima Crkvama u raseljeništvu, dijaspori, u Maloj Aziji, negdje na obalama Crnoga mora. Govori o živom kamenju, govori o Isusu kao Velikom svećeniku. Govori o Kamenu spoticaja – što je Isus Krist. To je slika Crkve koju nam je dao sveti Petar, prvi papa Crkve, kojeg je Isus preimenovao u “kameni” ili “stijenu” na kojoj “sagradit ću Crkvu svoju” (Mt 16,18).
Petar ovdje razmišlja o implikacijama te slike stijene ili kamena koju je sam Isus koristio. Šimun postaje Petar – što znači Stijena. Petar je “Stijena”, ali Krist je Zaglavni kamen. Zaglavni kamen je kamen koji povezuje svaki drugi kamen. Krist je zaglavni kamen Crkve. Petar je samo prvi temeljni kamen. Temelj je najdonji dio zgrade; zaglavni kamen luka je posljednji i gornji dio zgrade u romaničkoj arhitekturi.
Papa kao sluga slugu Božjih
U gotičkoj arhitekturi, toranj je najviši dio u zgradi. Katedrale imaju tornjeve jer čine da cijela zgrada bude usmjerena prema Nebu, prema Kristu. Zadaća Petra i sljedećih papa je najviši u Crkvi jer je najniži. Isus je rekao svojim učenicima da će u njegovoj Crkvi “neki biti posljednji koji će biti prvi, a neki prvi koji će biti posljednji” (Lk 13,30) i da “tko god hoće među vama biti prvi, bit će vam sluga. Tako ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi” (Mt 20,27-28).
Opis Papine zadaće je servus servorum Dei, “sluga slugu Božjih”. Mi smo Božji sluge, a papa je naš sluga. Druga slika za nas, za Crkvu i za Krista u današnjem čitanju jest svećeništvo. Krist je naš veliki svećenik, naš posrednik pred Bogom Ocem. Naši svećenici su svećenici samo ukoliko sudjeluju u njegovom svećeništvu, iako ne čine točno ono što je on činio: ne prolijevaju doslovno svoju krv, već nam daju njegovu Krv u euharistiji.
Opće svećeništvo vjernika
I laici također sudjeluju u svećeništvu na drugačiji, ali stvaran način. Ne posvećuju hostiju, već imaju udjela u biti svećeništva i Krista i posvećenih svećenika, a to je prinošenje žrtve. To je ono što Petrova poslanica pretpostavlja: prinošenje žrtve je posao svećenika – “sveto svećenstvo koje prinosi duhovne žrtve ugodne Bogu”. Pavao će reći – prinesite sebe kao svoje duhovno bogoslužje.
Evanđelje je također bremenito sadržajem. Posljednji razgovori Učitelja s učenicima. Njih jedanaestoricom. Toma pita Isusa: “Učitelju, ne znamo kamo ideš; kako možemo znati put?” Isus odgovara: “Ja sam put.” Možemo znati put jer možemo znati onoga koji je put u nebo i vječnu sreću. Drugi vjerski osnivači uče putu; on je Put. Buda je rekao: “Ne dolazite k meni, dođite k mojoj dharmi, mojoj nauci, mom učenju.” Isus kaže: “Dođite k meni.” Buda je rekao: “Budite sami sebi svjetla.” Isus kaže: “Ja sam svjetlo svijeta”.
Isus je put, istina i život
Još jedan način da se to objasni: kršćani znaju da poznavati Isusa znači poznavati Boga jer Isus je Bog. Stoga, kada Filip kaže: “Pokaži nam Oca”, Isus odgovara: “Tko je vidio mene, vidio je Oca… Ja sam u Ocu i Otac je u meni.” Ali nije istina samo da poznavati Isusa znači poznavati Boga; istina je i da poznavati Boga znači poznavati Isusa, jer je Bog utjelovljen u Isusu.
Što Isus misli kada kaže svojim apostolima da “tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim i činit će veća od ovih”? On misli upravo ono što kaže. I oni će biti oruđa kojima Bog čini mnoga čuda. I oni će poučavati vječne, spasonosne istine Evanđelja. I oni će patiti, žrtvovati se i umrijeti za svoju vjeru. I oni će učiniti najveće čudo koje ljudska bića mogu učiniti: ljubit će jedni druge. Predat će se drugima.
Kristova djela kroz vjernike
To je ono što Krist čini, i to je ono što kršćani čine, jer su Glava i Tijelo jedno; trs i grane su jedno. On nam kaže da “djela koja ja činim, vi ćete činiti”. Drugim riječima, nadnaravno je postalo naravno, a naravno je postalo nadnaravno. Ova nadnaravna misterija, ova duhovna, nevidljiva, nevjerojatna i neshvatljiva misterija našeg sjedinjenja s čovjekom koji je Bog, ostvaruje se u svakom prirodnom, poniznom malom djelu ljudske ljubavi koje činimo ovdje i sada. To je jedna strana medalje.
Druga strana iste medalje je da svaki put kada činimo svoja ponizna, ljudska, mala obična djela ljubavi, ne činimo ih sami, već kao utjelovljene Božje ruke preko kojih izvodi silna djela u svijetu. Danas je blagdan i svetih apostola Filipa i Jakova. Svima koji nose ime tih svetaca i apostola neka je sretan imendan!
