HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – USKRSLOGA. MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak radnoga tjedna svima. Počnimo ovaj novi radni tjedan uobičajenim molitvama, da svako naše djelo s Gospodinom započne i s njime se dovrši. Neka on prati sav naš život, kao i život naših najbližih. Posebno preporučimo Gospodinu našu djecu koja idu u školu, da ih anđeli prate i čuvaju na putu. Pozvani smo da izrečemo svoj blagoslov ne samo riječima, nego i djelima, blagoslivljajući ih u svemu. Zahvalimo Gospodinu za minulu noć i miran san. Uputimo mu svoj jutarnji pozdrav i predajmo mu dan koji je pred nama. Jučer je ovdje bilo kao u najbolje dane ljeta: mnoštvo svijeta i prije podne i poslije podne. Bile su duge ispovijedi, mnogi su tražili sakrament pomirenja i milost novoga početka. Na večernjoj misi više od pedeset svećenika bilo je u koncelebraciji, što je za ovo vrijeme doista neuobičajeno. Stiglo je i mnoštvo autobusa pa je nastala prometna gužva u mjestu koje je danas neprepoznatljivo u odnosu na vrijeme početaka ukazanja 1981. godine. Mjesto je potpuno promijenilo svoj izgled. Sve je to zahvaljujući Majci Božjoj koja je ovdje prisutna i vjernike vodi Kristu i u dublju vjeru. Iz površne vjere ulazimo u produbljenu vjeru preko molitve i tišine u srcu. Danas smo blagoslovljeni da imamo toliko knjiga i Biblija, molitvenika i poticajnih brošura. Sve to pomaže našem duhovnom životu i rastu u svetosti.
Dobri Pastir i poziv na zvanja
Slušali smo jučer Evanđelje o Dobrom Pastiru. Molili smo za duhovna zvanja, da Gospodin podigne u Crkvi mnoštvo svetih zvanja. Trebamo one koji će svjedočiti za Isusa Krista svojim životom, koji će biti živo Evanđelje u svijetu. Toliko se puta i sam postidim pred vjernicima u ispovjedaonici, pred njihovom vjerom i poniznošću. Slika pastira i ovce, glasa koji zove, vrata koja se otvaraju i puta koji vodi u život, istodobno je nježna i zahtjevna. Ona tješi, jer govori o brizi, vodstvu i zaštiti. Ipak, ta nas slika i suočava s istinom, jer od nas traži nešto odlučno. Ne samo da budemo utješeni, nego da slušamo. Ne samo da budemo vođeni, nego da biramo koga ćemo slijediti. Na četvrtu uskrsnu nedjelju Crkva nas poziva da kontempliramo Krista kao Dobrog Pastira. On poznaje svoje ovce, svaku zove imenom, vodi ih umjesto da ih tjera i hoda naprijed umjesto da viče iza leđa. On polaže svoj život za stado, za svakoga od nas. Ovo nije samo pastirska slika iz drevnog svijeta; to je objava samoga Božjeg srca. Isus nam pokazuje dobre pašnjake i želi da imamo život u punini. Ove godine, 26. travnja 2026., ova refleksija dobiva posebnu žurnost, jer obilježavamo 63. Svjetski dan molitve za zvanja s geslom „Otkrivanje Božjeg dara u nama“. Pitanje Evanđelja postaje iznimno osobno: čiji glas slušam i na što me Krist sada poziva? Koja je moja odgovornost u obitelji i u društvu, na što moram paziti u svom životu? Sve je to za nas veliki, ozbiljan ispit savjesti.
Petar i riječ koja probada srce
Jučerašnje prvo misno čitanje iz Djela apostolskih suočava nas s trenutkom buđenja koji je i dramatičan i duboko ljudski. Petar na Duhove uzima riječ pred mnoštvom. On, koji je Gospodina zanijekao, ali mu je Gospodin oprostio i triput ga pitao o ljubavi, sada prvi uzima riječ u apostolskom zboru. Nastupa u Gospodinovo ime i prigodom izbora svetoga Matije, koji nasljeđuje upražnjeno mjesto jednoga Jude, izdajice. Petar stoji pred mnoštvom i s hrabrošću rođenom iz Uskrsnuća i moći Duha Svetoga objavljuje: „Bog je učinio i Gospodinom i Kristom ovog Isusa kojega ste razapeli.“ Ovo nije blaga utjeha niti riječ koja traži ljudsko odobravanje. To je proglas istine izrečene bez razvodnjavanja i kompromisa. Učinak je trenutan: oni su „dirnuti duboko u srce“ i osjećaju se razotkrivenima. Izvornik kaže da ih je Petrova riječ „probola kroz srce“, kao oštar mač koji prodire u nutrinu. Ta fraza je ključna. Evanđelje ne počinje tješenjem i ugodom, nego navještajem istine. Počinje bolnim priznanjem da nešto nije u redu, ne samo u svijetu, nego i u nama samima. Mnoštvo shvaća da su sudjelovali, izravno ili neizravno, u odbacivanju Božjeg Pomazanika. Njihov odgovor izlazi iz dubine: „Braćo, što ćemo učiniti?“ To je možda najvažnije pitanje koje svatko može postaviti. Isto je pitao i mladić koji je došao Isusu: „Što mi je činiti da baštinim život vječni?“ Pitanje se ponavlja kroz stoljeća i danas odzvanja u našim srcima.
„Što nam je činiti?“ – poziv na obraćenje
Ovo pitanje odjekuje kroz vrijeme i ne gubi na snazi. To je pitanje Crkve u svakom dobu i na svakom mjestu. I naše je pitanje danas, u svijetu obilježenom nasiljem, nepovjerenjem i suprotstavljenim tvrdnjama o istini. Što ćemo učiniti kada javni život oblikuju glasovi koji su glasni, uvjerljivi, a često duboko podijeljeni? Što ćemo učiniti kada se jezik vjere uvuče u političku borbu i ideološki sukob? Što učiniti danas u vremenu globalnih sukoba, ratova, nesigurnosti i unutarnjih lomova? Petrov odgovor je jasan i beskompromisan: „Obratite se, vjerujte i dajte se krstiti.“ Obrati se znači okreni se, promijeni smjer, ne nastavljaj kao dosad. Uđi u novi način života koji počinje u Kristu. To nije samo privatna duhovna prilagodba ili pobožna odluka. To je radikalna preorijentacija cijele osobe – uma, srca i volje – prema Kristu. To je odluka da se uđe kroz prava vrata, da se dopusti Gospodinu da vodi i liječi. Upravo to Evanđelje stavlja u žarište. Isus izjavljuje s upečatljivom jasnoćom: „Ja sam vrata ovaca.“ To nije jedna od mnogih opcija na tržištu ponuda. To je tvrdnja koja izaziva pretpostavke svakog doba, uključujući i naše. Ne vodi svaki glas u život. Nije svaki put pouzdan. Nije svaki autoritet legitiman. Isus kaže: „Svi koji su došli prije mene kradljivci su i razbojnici“, navodeći neugodnu istinu da postoje glasovi koji varaju, vođe koji iskorištavaju i sile koje uništavaju. Nasuprot njima stoji Dobri Pastir koji daje svoj život za ovce i vodi ih u život vječni.
Svi pozvani: Kornelije, Ozana i mi
I danas u čitanju iz Djela apostolskih slušamo Petrov izvještaj Crkvi kako je krstio rimskog stotnika Kornelija na Božji poziv. Bog mu je pokazao da ne smije nikoga smatrati nečistim ili nedostojnim Evanđelja. Poziv na nasljedovanje Krista upućen je svima, bez obzira na podrijetlo i prošlost. To isto vrijedi i za nas danas: Gospodin zove svakoga na osobni put svetosti. Vrijedi pročitati i ono što piše sveti Bazilije o Duhu Svetom u Službi čitanja. Njegove riječi produbljuju razumijevanje Duha koji djeluje u Crkvi i u sakramentima. Jednom riječju, vrijeme je da se svi obogatimo na Božjem stolu, osobito u Euharistiji i ispovijedi. U ovom tjednu spominjemo i blaženu Ozanu Kotorsku, djevicu i pokornicu iz hrvatskoga „Zaljeva svetaca“, Boke Kotorske. Rođena je u Relezima 25. studenoga 1493., a život je provela u Kotoru kao dominikanska trećoredica i zazidana djevica, posvećena molitvi i žrtvi. Njezin se spomendan slavi 27. travnja, a štuje se kao zaštitnica Kotora i Kotorske biskupije te zaštitnica ekumenizma Splitske metropolije. Njezin skroviti, ali duboko plodan život svjedoči da svetost nije rezervirana za velike pozornice, nego se rađa u tišini pred Bogom. Dolje imate i moj članak koji sam objavio u „Glasniku mira“ o potrebi ispovijedi, o ispovijedi kao mjestu temeljita obraćenja. Kad budete imali vremena, pročitajte ga.
