U dvorani Ivana Pavla II. u Svetištu Majke Božje Trsatske na Trsatu u Rijeci u srijedu 27. svibnja 2006. održana je tribina „Susreti s Biblijom Hrvatskoga biblijskoga društva“. Povod tribine bio je izlazak iz tiska istoimene knjige teologa, vjerskoga, pravnoga i povijesnoga pisca mr. zn. Petra Marije Radelja (Dubrovnik, 1972.).
Na tribini su sudjelovali svećenik Vrhbosanske nadbiskupije bibličar profesor dr. zn. Ilija Čabraja, crkveni pravnik i kancelar Riječke nadbiskupije mr. zn. Goran Žan Lebović Casalonga te autor knjige.
Tribinu je u ime organizatora Matice hrvatske moderirao istaknuti kulturni radnik dr. zn. Željko Bistrović. On je uvodno istaknuo: „Matica hrvatska najdugovječnije je hrvatsko kulturno društvo i jedna od najuglednijih hrvatskih institucija. A Biblija, knjiga nad knjigama, prva je tiskana knjiga čovječanstva.
Matica je i najveći hrvatski nakladnik. Biblijom se Matica bavila na različite načine, a na stranicama Vijenca Matica hrvatska popratila je i novo izdanje Biblije prilozima koji su prema njemu afirmativni, kao i onima koji su prema njemu kritični.“
Dr. Željko Bistrović: Knjiga je apologija sv. Jeronima
Dr. Bistrović je dodao: „iako nisam ekspert za prevođenje Biblije, Bibliju čitam, slušam propovijedi i koristim ju u znanstvenoj disciplini za koju jesam ekspert, a to je ikonografija. Napadi ad hominem idu za time da negiraju osobu, a ne njezine argumente. Stoga vas sve molim da otvorena srca poslušate ovdje izrečeno.“
Konačno, Bistrović je istaknuo da je Radeljeva knjiga apologija svetomu Jeronimu, najvećem filologu svih vremena, prevoditelju Biblije zbog čega je stekao status jednoga od četiri crkvena oca Zapada i jednog od najvećih poučavatelja Biblije. Svetojeronimska tradicija jedan je od integrativnih narativa hrvatskoga naroda još od 13. stoljeća, a otac hrvatske književnosti Marko Marulić duboko ga je usadio u biće hrvatskog naroda.
Na simboličkoj razini Hrvati se danas odriču našega svetoga Jere i njegov je spomen ugrožen. Franjevačka provincija sv. Jeronima utapa se u provinciju sv. Ćirila i Metoda, a i Hrvatsko katoličko društvo sv. Jeronima, uz Maticu hrvatsku jedna od najdugovječnijih hrvatskih kulturnih udruga, u opasnosti je nestanka.
Kao ljubitelju filologije drago mi je da se sv. Jeronimu možemo vratiti na filološkoj razini i da time vraćamo sv. Jeronima hrvatskomu narodu i na simboličkoj razini.“
Citirao je Radelja koji piše: „logika navodi na jednostavno pitanje: Je li postojao ili postoji li veći bibličar od svetoga Jeronima? Tko je veći učenjak Zapada, znalac hebrejskoga, aramejskoga i grčkoga od njega? Tko je imao pristup boljim i raznovrsnijim svitcima od njega? Zašto su ljudi XX. i XXI. stoljeća umislili da mogu bolje proniknuti i utvrditi tekst izvornika Svetoga Pisma od Stridonjanina? Zašto je nastala pomama prevoditi Sveto Pismo prema kritičkim izdanjima suvremenih stručnjaka (primjerice Stari Zavjet s hebrejskoga prema Lenjingradskom kodeksu koji potječe iz 1008.), a ne prema nenadmašenom znalačkom izdanju Euzebija Sofronija Jeronima sa svršetka IV. stoljeća, koji se u konačnici pokazuje točnim i protestantima, makar u 28. pokušaju?“ (str. 42).
Kritika i dijalog vode boljemu
Sve okupljene pozdravio je Stjepan Juranić, nakladnik, utemeljitelj Nakladničke kuće Tonimir i predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Varaždinskim Toplicama. On je istaknuo: „Ova knjiga otvara polemiku i to s pravom. Ne trebamo bježati od drukčijeg razmišljanja. Upravo kritika i dijalog vode boljemu. Svaka riječ večeras izgovorena nije protiv nečega, nego je ‘za’, za kvalitetu, da o svakom budućem prijevodu ne bude ovakvih dilema i da svi skupa zajedno s Biblijom rastemo u vjeri.“
Izlaganje profesora Čabraje
Bibličar vlč. Ilija Čabraja (videozapis) rekao je kako je novi prijevod Biblije Hrvatskoga biblijskoga društva predstavljen u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 12. prosinca 2025. i tko su suizdavači, što je činjenica koja sama govori koji je smisao toga.
„Budući da je Biblija središnji izvor Objave i time kršćanske vjere, a da nisu svi moćni čitati i razotkriti poruku na njezinim izvorno pisanim jezicima, bila je oduvijek potreba prevoditi je na razuman i shvatljiv jezik. No, jer se jezik razvija, potrebno je iznova prevoditi tu riječ Božju da bi novi suvremeni naraštaji mogli razumjeti poruku teksta.“
Dr. Čabraja je objasnio kako „prevoditelj ne prevodi doslovno riječ po riječ, nego nužno zahvaća kulturološki i povijesni koncept antiknoga Istoka i grčkoga biblijskoga svijeta. Naime, na tom području i u tom podneblju riječ Božja je nastala i zapisana. I prenosi je u novi suvremeni način razmišljanja.
Kod prevođenja nužno je uskladiti doslovni prijevod (vjernost izvornomu tekstu i strukturi) i usredotočenost na prenošenje smisla i lakoću čitanja. Nije jednostavno to pomiriti i tu nastaju poteškoće. Prevoditelj treba premostiti prostornu i vremensku udaljenost da bi se idiomi i metafore ispravno shvatili u današnjoj kulturi.“
„Prijevod Hrvatskoga biblijskoga društva izazvao je, ne bez razloga, velike reakcije i rasprave. Kritike se odnose prije svega na tvrdnju izdavača da je riječ o ‘standardnom hrvatskom jeziku’, o novoj ‘katoličkoj’ Bibliji, da ‘prvi put Hrvati imaju Bibliju koja je prevedena iz potpuno jasnih i pouzdanih kritičkih izvora‘. Tako se tvrdi do neiznemoglosti. Te su tvrdnje prijeporne jer se dobije dojam da do sada nismo imali cjeloviti prijevod Biblije na hrvatskom jeziku.“
„Prijevod Hrvatskoga biblijskog društva trebao je biti osvježenje i obogaćenje, kako jezično tako i teološko. A on je ‘samo najnoviji – i ništa više’, kako je napisao Dubravko Turalija. To znači da u njem nema ništa od osvježenja i obogaćenja.“
“Katolički” prijevod i “standardni” hrvatski jezik
„Najnoviji prijevod svojstven je i po ‘standardnosti hrvatskoga jezika’. No, kada je riječ o standardnosti hrvatskoga jezika, bez aorista, imperfekta, futura drugog i drugih standardnih vremena, i dalje govorimo o standardnom, ali i krnjemu, zakinutu, nepotpunu, manjkavu hrvatskom jeziku. Bez aorista, imperfekta, futura drugog prijevod nikako ne može biti ‘studijski’ nego isključivo narodni. Proturječno je, stoga, govoriti o ‘narodnoj Bibliji’, a u isto vrijeme tvrditi da je riječ o ‘studijskoj Bibliji’“, istaknuo je prof. Čabraja.
On je kritički raščlanio jezični pristup novomu prijevodu, nalazeći da pojednostavljenje jezika i izbjegavanje tradicionalnih glagolskih oblika osiromašuje teološku, književnu i pjesničku snagu biblijskoga teksta. Usporedbom postojećih prijevoda i novoga izdanja sažeo je kako novi prijevod često nije „ni točniji, ni razumljiviji, ni vjerniji izvorniku“. Dodao je kako taj prijevod nije odobren za porabu u bogoslužju, školskom i župnom vjeronauku, dušobrižništvu, molitvenim zajednicama i biblijskim grupama, a vrlo je problematično što se u javnosti predstavlja kao „nova katolička Biblija”.
„U cijelosti potpisujem sve što je o novom prijevodu Biblije rekao pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško koji se na nj kritički osvrnuo, i to s pravom“, zaključio je dr. Čabraja.
Profesor Čabraja rekao je kako mogu postojati različiti prijevodi Biblije, uključujući ekumenske i studijske, ali da ne vidi potrebu inzistiranja na tome da se prijevod Hrvatskoga biblijskoga društva i suizdavača predstavlja kao novi ‘katolički’ prijevod. Na kraju je zaključio: „Ono što nam je tržištu servirano jest zamagljivanje. Osobito prikazivanje do iznemoglosti da je to prijevod s izvornih jezika što do sada da nismo imali. I da je to ‘katolički’ prijevod, a vidimo da nije.“
Izlaganje crkvenopravnoga stručnjaka
Crkveni pravnik kancelar Riječke nadbiskupije Goran Žan Lebović Casalonga (videozapis) istaknuo je kako je tribina na Trsatu „znak Crkve koja želi razgovarati, slušati i suočavati se s važnim pitanjima koja se tiču vjernosti Božjoj riječi i odgovornosti prema vjernicima.“
Pohvalio je što je nakon toliko godina napravljen novi prijevod Svetoga Pisma te je dodao kako su prijevod i njegova kvaliteta podložni opravdanoj kritici. Osobito, ako je riječ o prijevodu kojem su pisali predgovor vodeći crkveni autoriteti današnjice i koji, kako naznačuje izdavač, uživa suglasnosti biskupskih konferencija.
Primjer angažirana vjernika
Autora knjige hrvatskoga teologa Petra Mariju Radelja Casalonga je prikazao kao primjer angažirana vjernika koji argumentirano i odgovorno sudjeluje u crkvenom dijalogu.
Radeljeva kritička i stručna analiza novoga prijevoda Biblije mora se promatrati kao izraz crkvene odgovornosti i pokušaj stvaranja crkvenoga prostora u kojem se mogu čuti različiti glasovi pozvani na unutarcrkveni dijalog, prostor u kojem se može argumentirano raspravljati o pitanjima koja se tiču same srži vjere i života Crkve, kritički, ali ne destruktivno, propitkujući suvremene procese i događaje u hrvatskom društvu i samoj Crkvi.
Istaknuo je kako je predstavljanje Radeljeve knjige doprinos Crkvi koja ima dovoljno vjere i nutarnje snage da čuje kritiku, prizna moguće propuste i kroz dijalog traži put vjernosti Evanđelju i Božjoj riječi.
Rekao je i kako autor knjige Susreti s Biblijom Hrvatskoga biblijskoga društva problematizira mogućnost da prijevodni zahvati u novome izdanju Biblije mijenjaju Pavlove naglaske o vjeri, djelima i opravdanju ili osporavaju katoličku mariologiju.
„Takva pitanja nisu trivijalna niti se mogu svesti na osobne polemike. Ona zadiru u samo srce katoličke hermeneutike i odnosa prema Svetome Pismu. Ako se prijevodom, makar i nenamjerno, zamagli smisao teksta koji je stoljećima bio važan u katoličko-protestantskim raspravama, onda je posve legitimno postaviti pitanje teološke preciznosti i odgovornosti prevoditelja, recenzenata i cenzora“, upozorio je mr. Casalonga.
Gdje je došlo do propusta?
„Oznaka da je prijevod ‘katolički’ nosi ozbiljnu odgovornost“, nastavio je riječki kancelar, „i trebala bi jamčiti da je riječ o tekstu koji je doktrinalno čist, oslobođen zabluda i usklađen s katoličkim naukom i crkvenom predajom. Upravo zato Crkva ima rigorozne procedure odobravanja takvih izdanja. To je izričit zahtjev Drugoga vatikanskog sabora i Zakonika kanonskoga prava.“
„Upravo zato pitanja koja otvara teolog Petar Radelj imaju ozbiljnu težinu. Ako su njegove primjedbe utemeljene, što je pozvan prosuditi i sȃm čitatelj, tada se nužno postavlja pitanje gdje je došlo do propusta: u radu prevoditelja, stručnih recenzenata, cenzora ili drugih instanci koje su trebale osigurati doktrinalnu i tekstualnu ispravnost izdanja. Kriteriji da izdanje bude katoličko vrlo su jasni. Time se otvara i pitanje odgovornosti za eventualnu štetu koja je nastala među katoličkim vjernicima.“
Prijevara ili obmana krajnjega korisnika
Don Goran je podsjetio kako crkvena povijest poznaje slične situacije. Nizozemski katekizam iz šezdesetih godina XX. stoljeća zbog odstupanja od pravila vjere morao je naknadno biti ispravljen. „To pokazuje da Crkva poznaje mogućnost korekcije, dopune pa čak i opoziva određenih odobrenja kada se pokaže potreba za zaštitom cjelovitosti vjere.“
Podsjetio je i na riječi pape Benedikta XVI. da „ništa ne nanosi toliku patnju Crkvi kao grijesi njezinih pastira”, osobito kada „svojim naukom ili propustima nanose štetu povjerenom narodu Božjemu. Te riječi – nastavio je – podsjećaju koliko je velika odgovornost od prevoditelja pa do onih koji izdaju odobrenja, ali i do izdavača i nakladnika jer se mogu dovesti u situaciju da nude proizvod koji ne odgovara deklaraciji što je, striktno gledano – prijevara ili obmana krajnjega korisnika koji im daje povjerenje.“
Ljubav prema Crkvi kroz argumentiranu kritiku
„No upravo je zato važno da se o takvim pitanjima razgovara otvoreno, argumentirano i crkveno odgovorno, a ne ideološki ili polemički. U tome i jest vrijednost večerašnjega susreta: ne u stvaranju podjela, nego u ozbiljnom promišljanju o tome kako ostati vjeran Božjoj riječi i kako graditi Crkvu koja se ne boji istine, dijaloga i razlučivanja.“
„U tome smislu knjiga Petra Radelja može se promatrati kao primjer djelovanja vjernika laika koji ljubav prema Crkvi pokazuje kroz odgovorno promišljanje, argumentiranu kritiku i zauzetost za autentičnost vjere i Božje riječi.“
Mr. Casalonga je zaključio: „Vjerujem da će njegov doprinos pokazivanju ili prokazivanju nedostatka cjelovitosti katoličke vjere u toj Bibliji imati snagu da izazove potrebne promjene koje će dovesti do nužnih korekcija od strane nadležnih, vezanih uz ovaj prijevod Svetoga Pisma.“
Cjelovito izlaganje mr. Gorana Casalonge
O zavaravajućem oglašavanju
Autor knjige Petar Marija Radelj (videozapis) istaknuo je da rasprodaja osam tisuća primjeraka novoga prijevoda u samo nekoliko dana potvrđuje da je Biblija knjiga tražena među Hrvatima i ustvrdio da reklamna kampanja koja je pratila prvo izdanje počiva na zavarajavućem oglašavanju i neistinama.
Pitanja koja čekaju odgovore
Radelj je postavio pitanja.
„Ako je prijevod bio zamišljen kao „ekumenski“, zašto Upravni odbor Hrvatskoga biblijskoga društva, sastavljen od pripadnika različitih Crkava i kršćanskih zajednica, nije odlučio po kojem će se predlošku prevoditi koje knjige Svetoga Pisma?
Ako je prijevod bio zamišljen kao „studijski“, zašto je u njemu u odnosu na prethodna biblijska izdanja na hrvatskom, tako malo rubnih bilježaka, tumačenja i poprječnih uputnica?
Ako je prijevod bio zamišljen na „hrvatski govorni jezik“, zašto mu je dan podnaslov „hrvatski standardni prijevod“?
Što znači podnaslov te Biblije: „hrvatski standardni prijevod“? O kakvom je hrvatskom jezičnom standardu riječ ako u hrvatski standardni jezik pripadaju aorist i imperfekt, a ta su glagolska vremena izbačena iz prijevoda te Biblije?
Koji je funkcionalni stil jezika te Biblije? Jedan od ustaljenih i priznatih stilova jest biblijski stil, ali ta je Biblija odustala od glavnine njegovih obilježja. A to su: biblijski redoslijed riječi (pridjev nakon imenice, zamjenica nakon imenice, glagol nakon objekta), vrlo izražajne riječi, neke stare riječi, etnici i poraba jednostavnih prošlih vremena.
Zašto su toliki redci u toj Bibliji zatajeni i to bez smislena obrazloženja? Ako su stoljećima bili dio svetopisamskoga teksta, kada su i čijom odlukom ispušteni? Rezultat je krnja Biblija.
Zašto su bibličari angažirani kao prevoditelji, a onda segregirani i od barem kurtoaznoga upoznavanja s preinakama koje su provedene na tim prijevodima?
Zašto su u impresumu na str. [2] netransparentno navedena imena prevoditelja, bez naznake tko je od njih preveo koju knjigu?
Zašto redaktura nije pokušala ujednačiti barem ključna, učestala ponavljanja svetopisamskih misli da ne budu razroka, kao plod prevođenja različitih prevoditelja, na tolikim mjestima na kojima Sveto Pismo unakrižno navodi samo sebe?
Zašto nigdje nije navedeno tko je napisao ili s kojega su jezika prevedeni uvodi u pojedine biblijske knjige u toj Bibliji?
Zašto su navedeni očiti netočni podatci o predlošcima s kojih je prevođeno, ako su prijevodi više biblijskih knjiga bili dovršeni prije nego što su ta izdanja izvornika uopće objavljena?
Hoće li se dopustiti dijalog i omogućiti rasprava o pitanjima koja je ova knjiga postavila?
Hoće li se dopustiti objava izjave Biblijskoga instituta, koju su bibličari okupljeni u Zagrebu u siječnju ove godine dogovorili, nezadovoljni tom Biblijom?
Hoće li se saslušati i u katoličkim medijima prenijeti toliki svećenici, vjeroučitelji i drugi Kristovi vjernici zabrinuti zbog prijeporne pravovjernosti, izričite zabludnosti nekih mjesta ovoga prijevoda i osiromašenja hrvatskoga jezika?
Do kad će pitanje o kanonskopravnom sadržaju ‘suglasnosti’ koju je Hrvatska biskupska konferencija izdala toj Bibliji ostati neodgovoreno?
Hoće li se prestati održavati duhovne vježbe po toj Bibliji?
Hoće li se nastava namijenjena katolicima u školama i na fakultetima prestati izvoditi po toj Bibliji?“, zapitao je na kraju mr. Radelj.
Cjelovito izlaganje mr. Petra Marije Radelja
Odgovorno traženje istine i čuvanje vjernosti Božjoj riječi
Zaključujući večer, govornici su istaknuli kako cilj knjige i javne rasprave nije stvaranje podjela, nego odgovorno traženje istine i čuvanje vjernosti riječi Božjoj. Istaknuto je uvjerenje kako će knjiga Susreti s Biblijom Hrvatskoga biblijskoga društva pridonijeti propitivanju cjelovitosti katoličke vjere u novome prijevodu Svetoga Pisma, potaknuti potrebne rasprave i dovesti do nužnih korekcija mjerodavnih crkvenih institucija.
Uslijedio je sat vremena pitanja odgovaranja na pitanja iz slušateljstva. Rasprava je pokazala veliki interes uključenih, a kroz pitanja se kao nit vodilja provlačila odgovornost onih koji sudjeluju u prijenosu vjere i tumačenju Božje riječi – od samih prevoditelja, ocjenitelja pa sve do onih koji daju odobrenja.
Četrdesetak okupljenih laika i svećenika izrazili su nadu kako će taj susret u Rijeci potaknuti nužne promjene oko uspostave dijaloga u Crkvi i uzimanja u obzir loših iskustava redigiranja, uređivanja, lektoriranja, korigiranja, objave i reklamiranja prijevoda Svetoga Pisma.
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini, klikni na poveznicu u nastavku, informiraj se o planovima našeg portala i doprinesi i ti našem djelovanju;
