HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA, LJUBAV BOGA OCA I ZAJEDNIŠTVO DUHA SVETOGA SA SVIMA VAMA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Dan je Gospodnji, nedjelja. Slavimo svetkovinu Presvetoga Trojstva, bitnu i prvu tajnu naše vjere, jer smo svi kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Prvi znak naše vjere činimo kada pravimo znak križa na čelu, grudima i ramenima, a isto tako i prvi hvalopoj — odnosno doksologija — jest onaj kojim započinjemo ili završavamo molitve: „Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome“. To je bitna tajna naše vjere. Za nas neshvatljiva, ali to je objava koju nam je donio Isus Krist.
Objava Presvetoga Trojstva u Novom zavjetu
Već u anđelovu navještenju Mariji imamo naznaku Presvetoga Trojstva. Bog Otac šalje anđela da navijesti Mariji kako će roditi Sina Božjega, Svetoga, snagom Duha Svetoga. Već tu imamo objavu božanskoga života Oca, Sina i Duha Svetoga. Sin postaje čovjekom u Djevici Mariji da bi nam objavio tajnu Boga.
„Filipe, tko je vidio mene, vidio je i Oca“, a onda dodaje: „Poslat ću vam drugoga Branitelja — Duha Istine“. Ivanov proslov ispovijeda kako je Riječ tijelom postala, a onda nadovezuje: „Boga nikada nitko nije vidio: Jedinorođenac — Bog — koji je u krilu Očevu, on ga obznani“.
U noćnom razgovoru s Nikodemom u Jeruzalemu Isus također objavljuje tajnu Božjega života: „Vjetar puše gdje hoće…“. A onda dolazi ključna, stožerna riječ koju danas slušamo pod svetom misom: „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“.

Isto vidimo i u razgovoru sa Samarijankom — gdje se i kako Bogu klanjati. Jednom riječju, Isus Krist je u svojoj osobi objava Boga. O tome svjedoči cijeli Novi zavjet. Zanimljivo je da nigdje u Novom zavjetu nema ni pokušaja dokazivanja Božje opstojnosti. Bog je tako naravna datost koja se objavila u Isusu Kristu da možemo samo slaviti Gospodina.
Ograničenost ljudskoga uma pred beskonačnošću
Pavao ne može ne veličati Gospodina i svoje spise redovito završava doksologijama, poglavito Poslanicu Rimljanima ili pak Korinćanima, pa onda himnima u poslanicama Efežanima, Kološanima, Timoteju i Titu. On ne nalazi dovoljno riječi da izrazi svoje divljenje milostivom Bogu koji se objavio u Isusu Kristu. Pa i ona mala i kratka Judina poslanica ima predivan završetak.
A tek Ivanovo Otkrivenje, gdje sve u nebesima izriče hvalu i slavu Bogu onim: „Svet, Svet, Svet!“. Ne možemo dovoljno hvaliti i zahvaljivati Gospodinu za darove i milost.
Moramo priznati da su naši ljudski umovi ograničeni da bi shvatili tajnu Boga. Pa ne znamo ni što je materija, tvar, što je svjetlost, što je svemir. Fizičari se trude proniknuti, ali još nisu uspjeli. Tek pak tajna Boga!
Sveti Augustin je rekao: „Kad bi bilo moguće ljudskim umom shvatiti i obuhvatiti Boga, onda to više ne bi bio Bog“ (Si comprehendis, non est Deus). Kako bi moglo biti drugačije? Kad bi naši ograničeni umovi mogli shvatiti božansku prirodu i sve njezine kvalitete, ona više ne bi bila božanska — bila bi ograničena poput nas samih.
U našem svijetu postoje mnoge konačne stvorene stvari koje ne možemo u potpunosti razumjeti. Kako bismo onda mogli tvrditi da bismo trebali biti u stanju razumjeti Beskonačno? O samoj beskonačnosti imamo samo negativan opis — nešto što nema početka ni kraja.
Dogma o Trojedinom Bogu i klanjanje
Kada stignemo u nebo, naši će umovi biti obasjani većom milošću, ali čak i tada će uvijek biti nešto novo u Bogu što ćemo vidjeti i čemu ćemo se diviti. U međuvremenu, naš stav prema Trojstvu trebao bi biti stav iskrene zahvalnosti što nas je postavilo na put u nebo, te stav klanjanja i poklona Trojedinom Bogu.
Dogma vjere koja čini predmet današnje svetkovine jest sljedeća: Postoji jedan Bog i u tom jednom Bogu postoje tri božanske osobe; Otac je Bog, Sin je Bog, Duh Sveti je Bog. Pa ipak, ne postoje tri Boga, nego jedan, vječni, neshvatljivi Bog!
Otac nije više Bog od Sina, niti je Sin više Bog od Duha Svetoga. Otac je prva božanska osoba; Sin je druga božanska osoba, rođena od Očeve naravi od vječnosti; Duh Sveti je treća božanska osoba, koja proizlazi od Oca i Sina. Nijedan smrtnik ne može u potpunosti shvatiti ovu uzvišenu istinu. Ali ja se ponizno predajem i kažem: „Gospodine, vjerujem, pomozi mojoj slaboj vjeri!“.
Pohod Marijin: Susret dviju majki i snaga glasa
Danas je ujedno i zadnji dan Marijina mjeseca svibnja. Crkva se spominje Pohoda Blažene Djevice Marije Elizabeti. Sjetimo se — odmah nakon što je anđeo otišao od Marije i kad je ona začela po Duhu Svetom Sina Božjega, zapućuje se žurno u judejski grad u pohode rođakinji Elizabeti, koja je već šest mjeseci trudna, a da to Marija nije ni znala dok joj anđeo nije priopćio.
Marija je puna Duha Svetoga, nosi u krilu Sina Božjega. Dolazi Elizabeti i pozdravlja je: „Šalom!“. Marija se zapućuje Elizabeti kao vidljivu znaku što joj ga je dao sam Bog po vjesniku: Bogu ništa nije nemoguće! I iz usahla panja moguće je da izbije izdanak, tako isto i iz usahla krila jedne starice može se roditi dijete. Kao da joj želi reći: „Ako ti se čini nevjerojatnim postati majkom bez muža, onda kreni, zaputi se Elizabeti, pa se uvjeri u jedno drugo božansko čudo!“.
Prije bilo koje izmijenjene riječi, nakon uobičajenog „šaloma“, Marija ostaje zatečena čudom koje doživljava. Elizabeta na samu riječ i pozdrav prepoznaje duhovsku zbilju u Mariji, čudo bogomaterinstva. Korijen prave mariologije nalazimo u Elizabetinu postupku. Duh se samo po Duhu prepoznaje. Nebesko nebeskim, zemaljsko zemaljskim.

Marijin glas zahvaća i zapaljuje Elizabetu iznutra; sam glas posreduje novu zbilju. Osoba je u glasu. Duh je u glasu. Jedan je poznati filozof znao reći: „Progovori, prozbori, pa da te vidim“. Očima se vidi vanjština, ali tek je u melodioznosti, tonu i izričaju sadržana osoba, srce i ono što čovjek u sebi nosi. Tko je osobno ispunjen Duhom, on ga i na druge prenosi.
Magnificat i odjek Marijina pozdrava u Crkvi
Ivan u „tami“ majčine utrobe čuje glas Marijin, odnosno Mesijin preko Marije, i igra, klikće od radosti. Učinit će to u Ivanovu evanđelju i kasnije: „Ali zaručnikov prijatelj, koji stoji i sluša mu glas, od srca se raduje zaručnikovu glasu“ (Iv 3,29).
Mislim kako je vrijeme da naučimo čitati Bibliju višeslojno, a ne samo u jednoj dimenziji. „Blažena ti koja si povjerovala!“ — izgovara Elizabeta prvo blaženstvo u Novom zavjetu Mariji! Tek u tome trenutku Marija otvara svoja usta i progovara, nakon što je dobila potvrdu od starice da ono s anđelom nije tlapnja, nego gola zbilja. Tek sada Marija zanosno izriče svoj „Magnificat“. Dotle nismo čuli ni riječi iz njezinih usta nakon sudbonosnoga „fiat“.
Osoba se po glasu prepoznaje. Glas odlučuje tko govori — zavodnik ili vođa. Marijin glas, a potonje i glas Crkve, glas su Duha Božjega. Možda je taj glas na trenutke suhoparan i težak, ali on u konačnici usrećuje. Marija usrećuje Elizabetinu kuću svojim pohodom i porukom. Zato i za nas slaviti blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije znači ugađati svoje uho i srce za tajnu Boga u Mariji.
Molimo da prepoznamo glas i Duha što poručuje preko Marije Crkvi. Mi ne znamo što će nas snaći, ali znamo tko dolazi i koga nam Marija nosi: Isusa Spasitelja.
Elizabeta je uskliknula: „Blago tebi koja si povjerovala! Odakle meni da mi dolazi majka Gospodina mojega?“. To možemo ponavljati i mi ovdje u Međugorju: Odakle nama ta milost da nam dođe Majka Gospodina našega Isusa Krista? Budimo sretni zbog njezina pohoda i zahvalni Nebu.
Uključimo u svoje molitve sve osobe s posebnim potrebama, neka im Gospodin bude snaga, a Marija zagovornica i Majka. Molimo napose za osobe koje o njima skrbe.
Više od istog autora:
Svjetionici vjere: Od Pavla VI. do Ivane Orleanske
Snaga križa i proročki glas pape Pavla VI.
Kult samouzdizanja i Isusova lekcija o veličini
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini, klikni na poveznicu u nastavku, informiraj se o planovima našeg portala i doprinesi i ti našem djelovanju;










